Stihovi za moju dusu

Uspavanka za gospodjicu N


Rekla je samo nemoj
... i dan se povukao u svoju crnu senku
ispod koje su nesretni zemljani patuljici igrali ruski rulet sa drvenim pištoljima,
... I bio je Vrbas, al ne onaj koji Dunavom odlazi u Crno more, već onaj ispod Kastela,
koji se vraća po priču za uplakane vrbe sa ade
... i bila je mesečina čije su zvezdane oči olovni oblaci prekrili svojom vlažnom pelerinom...
... i bili smo mi
i nismo bili...
dve senke, jedna senka, pola senke
i ćutnja... i ćutnja... i ćutnja...

.. i znao sam...
tek kad se iz kastela pojavi prvi svitac moći ću nekako
da joj kažem...

Oprosti što nemam reči tiših od pčelinjeg zuja,
dok mesec sleđenim srebrom zasipa jesenje vrbake.
Srce se najlakše opije ranjenim korakom,
leluja prtinjajući nebesku stazu kroz sunce i kroz oblake.

Oprosti što su mi oči prepune zlatnih svitanja,
pa su mi breze, princeze, umotane u marame od lana.
Na koplju ti nosim dušu umornu od samoće i skitanja,
da kisne pod tvojim balkonom bez kaputa i kišobrana.

Umiven suzama neba što preti da se u slapu prospe
šapućem ti uspavanku rimama isčezlih trubadura,
a u srcu nosim medaljon sa ikonom presvetle Gospe.

Moje su pesme noćas umolitvene u lavirint od nada,
praćene muzikom kiše, svirane iz neznanog dur-a,
pa nek ti budu jastuk na koji... mesečina pada...


Rekla je samo nemoj...
i stado crnih leptira je sakrilo stotinjak sveća u staklu...
i ne znajući da igraju poslednju noć...
... i ponovo je bio mesec oskrvavljen kao dečji balon
nakon strasnog poljupca nokta
... i bio je splav od poljskog cveća za Robinsona i za Petka,
koga su vetrovi slučajno poveli na malo noćno kupanje
... i bili smo mi... i nismo bili...
dve senke... jedna senka... pola senke...
i ćutnja... i ćutnja... i ćutnja...

i znao sam...
tek kad iz Kastela zapeva prvi slavuj moći ću nekako da prošapućem...

Ovde u zatvoru sobe, u kraljevstvu koje te sluti
u svakom zovu trube napravljene od vrbovih kora...
Ovde gde jednako traju i vekovi i minuti
i gde beli jedrenjaci deru pučinu mrtvog mora...

dani dišu na škrge i u ponoć bi da se udave
u reči sto ispod zemlje svoje korito guta,
u čiju senku je bačen ključ od trostruke brave
sudbonosnih vrata, na papirusu pisanog puta.

Noć se po zemlji kotrlja strepeći od svakog kruga,
opijena mirisom dunja što ih niko ubrati ne želi...
neke se ptice nikad ne žele vratiti s juga...

Niz nisku usnulih reči crvenkasta cure slova...
Ćuti i ne gledaj mesec što se nedoklan deli,
nad ikonom gde kleči grešnik bez Božjeg blagoslova.


Rekla je samo nemoj...
i nisu još verovale ribe što ponekad u sumrak izlaze iz Vrbasa
da slušaju šaputanje juga u naručju breza i topola...
.. i bio je čamac u žicama od puzavica , bez užeta i sidra,
sveže ukraden iz doline našeg detinjstva
... i bila je mesečina... noćno sunce... kašika meda i
gitara na kojoj su svirci svirali Uspavanku za gospođicu N...

i bili smo mi... i nismo bili...
dve senke, jedna senka.. pola senke...
i ćutnja... i ćutnja.... i ćutnja...

... i znao sam...
tek kad se na Kastel sruše prve zvezde ona će znati...


Lagan sam kao perce iz krila divljeg gusana
kome su lovačke puške otkinule pola kljuna.
I doći ću ti kao senka da pokupim šećer sa usana
koji će pospanim okom da osvetli jesenja luna.

Ne traži me na trepavici noćne lampe
gde se senka ukrsti sa kazaljkom noćnog sata.
Ja imam dvorac od maćuhica i ako podigneš ruku
dodirnut će nam se prsti
za malu noćnu muziku... kidanih srebrnih žica...

I da znaš... kad noć napukne i kroz pukotinu proviri,
stidljivo kao puž pred obrisom nezvanog gosta...
... ja lelujam kroz vrbake sa smeškom što se širi.

I ne znam gde pobeći osim sna,
koji boji u lila ...mesečevu dugu što se zlati povrh mosta
gde ćeš biti zauvek
i gde si oduvek bila.

[QUOTE=Bretagne]Opijum divne su ti pesme [/QUOTE]

Bret, pesme su lepe, bas za moju dusu, drago mi je da ti se dopadaju, poeziju volim, pesme ili nadjem ovde na forumu ili prepisem iz neke knjige poezije kojih imam dosta, lepo bi bilo da ih ja pisem, ali vazno je uzivati u poeziji
Evo jos jedne meni lepe Zagrli
U mene se stopi
S usana mi popij
Prve proljetne kiše
I smiri to srce
Što za tebe diše
Taj nemirni pogled
Na mome tijelu
Razvuci od ruke do ruke
I samo me voli
Po svijetu me vodi
Da s tobom se budim
Gdje zvijezde se roje
Mazno i ljubljeno moje
Važno je samo
Da te imam tamo
Gdje ljubav priča
Svoje najljepše priče
Da progledam jednom
I očima tvojim
Da budeš sretan
A ja da se ne bojim...

super ideja sad cu i ja da maknem jednu tudju

umiru jeleni



umiru jeleni
umiru jeleni, i sad u meni
tamo hde sii bila slomilo se jutro
ko tije rekoa da snovi tamne - nikad necu znti
jer bicu samo trag coveka
i bicu vodja skitnica
nek bude dan
kad divlej ptice krenu preko istog mosta ja cu preci
ako me tamo ceka tvoja senka nista necu reci
jer bicu samo trag coveka i bicu viodja skitnica
ne brini ne brini, jeleni umiru sami
ne brini, ne brini, jelei umiru sami.
umiru jeleni i sad u meni tamo gde si bila skomilo se jutro
ko ti je rekao da snovi tamne – niakd necu znati
jer bicu samo trag coveka
i bichu vodja skitnica.

Laura Pausini - Cinque Giorni (Pet dana)

Cinque giorni che ti ho perso
quanto freddo in questa vita
ma tu
non mi hai cercato più
troppa gente che mi chiede
scava dentro la ferita
e in me
non cicatrizzi mai
faccio male anche a un amico
che ogni sera è qui
gli ho giurato di ascoltarlo
ma tradisco lui e me
perché quando tu sei ferito non sai mai
oh mai
se conviene più guarire
o affondare giù
per sempre
amore mio come farò a rassegnarmi a vivere
e proprio io che ti amo ti sto implorando
aiutami a distruggerti
cinque giorni che ti ho perso
mille lacrime cadute
ed io
inchiodato a te
tutto e ancora più di tutto
per cercare di scappare
ho provato a disprezzarti
a tradirti a farmi male
perché quando tu stai annegando non sai mai
oh mai
se conviene farsi forza
o lasciarsi andare giù
nel mare
amore mio come farò a rassegnarmi a vivere
e proprio io che ti amo ti sto implorando
aiutami a distruggerti
se un giorno tornerò nei tuoi pensieri
mi dici tu chi ti perdonerà
di esserti dimenticata ieri
quando bastava stringersi di più
parlare un po'
.........................
e proprio io che ti amo ti sto implorando
aiutami a distruggerti.

....
Ljubav nas stvara i razara
Isprazni svu ljubav iz svojih žila
Poput elegije samoći
Ljubav je osamljenost koja je otputovala
Ljubav je onda kad mora biti

Oči koje se susreću na trajnoj zvijezdi
Šest milijuna godina udaljene a ipak zajedno
Ljubav je angažirana

Budem li morao otići bez pozdrava
Znat ćeš gdje ćeš me naći
Na prvoj krivini tvog srca

Ljubav je kad sunce nije dovoljno veliko
Da zagrije tvoje srce
Ljubav to je bojati se ljubavi
Srušiti jedno po jedno da se dosegne dvoje

Nikakav kompromis uma i srca
Ljubav ne poznaje disciplinu
Ljubav je red srca
Nered uma
Voli biti slaba i poražena

Možeš priuštiti ljubav
Ljubav nije luksuz
Možeš priuštiti ljubav ako možeš priuštiti čežnju

Bio sam utarak iz bajke
Fotografija trenutka
Razvijena u lećama ljubavi
Utorci umiru u očima
Čekanje to je kalendar ljubomoran na vrijeme

Bez subota i nedjelja
Odbrojavanje od vječnosti
Naći jednu ženu od milijunâ pa na niže

Strasti se miješaju i oblikuju ruke, noge, usne
Depiliranje brade
Trljanje srca iznutra

Ljubav to je predati se
Zajedničkoj prošlosti zajedničkom snu

Nesavršeni trenuci
Kada kišom isprani fascikli prolete
Silazak na dno uspomena na strah rastanka
U hladnoći utoraka

Zajednička samoća na plaži
Dva oblutka pristigla iz daleka

Ljubav je ono što ljubav jest
Kratki trenutak vječnosti
Nada pri svakom pomaku kazaljki
Nikada ne biti
Čitavi svesci propusta

Kad Ljubav dođe
Ljubav je Bog
Kojemu se pokoravamo i molimo

YÜKSEL SÖYLEMEZ (1931)
Turkey

Čitam ti s usana, usnama mojim,
jer gluh sam za sve kad pred tobom stojim,
čujem samo govor tvoje duše,
usnama mojim kad se s tvojima združe.

Čitam ti s usana, usnama mojim,
i mojim usnama govorim tvojim,
moja si jedina, znaj da te volim,
za tebe živim, za tebe postojim.

Čitaj mi s usana usnama tvojim,
i čut ćeš glas moga srca, srcem svojim.
Taj će ti glas reći voljena,
hvala ti što si za mene stvorena.





Hvala ti…
Hvala ti što se budiš sa mnom,
I dane mi poklanjaš svoje,
Što svaki trenutak smisao ima,
Dok uz svoje osjećam i srce tvoje.

Hvala ti…
Hvala ti što koračaš sa mnom,
I kada hodati napor traži,
Što imam tebe i kad mi je teško,
Jer tada svaki teret je lakši.


Hvala ti...
Hvala ti što praštaš meni,
Kada za praštanje hrabrosti treba,
Što srce tvoje ljubi baš moje,
Hvala ti, nadraži daru Neba!



]

Ako ljubav ima ime,
tvojim se imenom zove...

jer ljubav je tvoj pogled,
tvoj osmijeh predivni...
ljubav je i tvoje suzno oko,
ljubav je tvoj glas umilni.

Ljubav je tvoj hod prema meni,
ruke koje se u zagrljaj šire,
usne koje k mojima žure,
tvoj šapat koji tiho izgovara moje ime.


Ljubav je moja čežnja za tobom,
kad su mi tobom snovi ispunjeni,
moj nemir kada mi nisi blizu,
kada se budim a prva si misao meni.

Ljubav...
opjevaše je mnogi pjesnici,
No najljepša pjesma, ime je tvoje,
Za mene jedina ljubav si TI.

Nocas si crvena kao vino
koje istinom svetli...
Ne, ne zelim cuti kako prvi petli
kidaju stanje blazenstva mog,
snove neobuzdive...itd...

Gde da idem, kada nemam kud
oko mene tvoj trag vidim svud
i gde me moja zvezda vodila
u noc tuge, u bol do ludila, ludila

Ponoc je tu, tu sam i ja
kriva za sve, al' nisam zla
ti si simbol moga vremena
i noc kao godina.

Ovo je pesma za moju dusu!

Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao večni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
Svugde si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobele zvezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,
I u mome telu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru lepote i kobi,
Celo moje biće to je trepet sene;
O ljubljena ženo silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja.Ja te
Ni ne vidim gde si, a sve druge sate
Od tebe su moje oči zasenjene.

Ovo bese Ducic, jel da?



Cela galerija,
http://www.tt-group.net/fotogalerije/galerija3

JEDNOM KADA NOC

Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne budu htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.

Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćes li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?

Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sad kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.

Postoji mesto gde ljubav počinje

Postoji mesto gde ljubav počinje
i mesto gde ljubav prestaje.

Postoji dodir dve ruke
koji se opire svim rečnicima.

Postoji pogled što bukti ko veliko vitlejemsko ognjište
il` mala acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoje jednostavna i bezbrižna tepanja
čudesna ko velika okuka Misisipija.

Ruke, oči, tepanja -
pomoću njih se ljubav bori i gradi.

Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna.

Postoji upozorenje koje ljubav šalje
i cena njegova zna se mnogo docnije.

Postoje tumačenja ljubavi na svim jezicima
i nije nađeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mesto gde ljubav počinje i mesto
gde ljubav prestaje - a ljubav ne traži ništa.


Karl Sandburg

Neverni osmeh prelece mi preko ociju
kada dodjem k tebi da ti kazem - Zbogom!
Cinio sam to tako cesto da mislis
opet cu se vratiti!
Priznacu ti , istu sumnju osecam i ja.
Jer proletnji dani opet idu;
pun mesec uzima zbogom i ponovo dolazi;
behar se ponovo vraca i rumeni na granama
iz godine u godinu,
tako se i ja mozda rastah od tebe da se opet vratim,
Ali cuvaj varljivu sliku neko vreme;
ne goni je neljubaznom zurbom,
Pa kada kazem ; ostavljam te zauvek,
primi to za istinu;
i pusti bar za trenutak da magla suza pojaca
mracni okvir tvojih ociju.
A kada se ponovo vratim,
osmehni se lukavo,kako ti je drago.

Tagore

Moja te reč dotakla

Moja te reč dotakla

u trenu kad si odlučila

da ne veruješ nikome ko je

odrastao i ko pokušava

da te ukroti.

Kao ptica nevidljiva,

kao žuti list koji te

u šetnji presretne naglo

i upozori na pad.

Jer jesen je. Jer sve je

prolazno i sve se smenjuje.

Kao da gledaš veliku reku

u predvečerje koja odnosi

bele lađe, a iza svakog

malenog osvetljenog prozora

možda odlazi neko koga bi

mogla zavoleti

zauvek.

Pero Zubac

Jose Feliciano - The Gypsy

I'm just a gypsy who gets paid
For all the songs that I have played
And all the records that I have made
I'm part of a caravan
I have travelled on the land
Making music for my fellow man
And every song I played or wrote
With a sad or happy note

Some are made to make you laugh
Some are made to make you cry
I don't know the reason why

But I'll continue to travel
Though my guitar's old and tiring fast

She just listens to me
Her music means more to me than any other woman I have known
She just listens to me
Her music means more to me than any other woman I have known

And I'll continue to travel though my guitar's old and tiring fast
She just listens to me
Her music means more to me than any other woman I have known
She just listens to me
Her music means more to me than any other woman I have known

http://rapidshare.com/files/67286014/Jose_Feliciano_-_Gypsy.mp3.html

Ako me pogledas u oci
o meni nista vise ti neces znati
jer oci odati me nece
u moju odbranu ce ovaj put stati...

Ona ima oci koje znaju moje tajne sve
moje tuge sve i moje nemire
ona ima ruke i u njima svemir citavi
u tom zagrljaju mogu umrijeti...

Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile...

Magla na mom prozoru
mirise na nevolju
nocas sam ti tako sam
kisa pere ulice
gdje si moja ludice
jos bi nesto da ti dam...

Jos jedan stepenik samo
najtezi korak da sad
uz stare stepenice
jer znam da ceka me tamo
tvoj gresni osmeh
i tvoje lazne trepavice...

Vec je deveta pored kreveta
bice i deseta a sto da ne
ova limenka sad mojim usnama
prija k'o djevojka o Boze...

Pusti nocas lose vrijeme
i zemaljske sve probleme
zaboravi na guzve glasne
i letove sto kasne...

Baci pogled preko ramena kad podjes
kad po meni ko po suhom liscu prodjes
pa me makar laktom u grudi pogodi
makar grub tvoj dodir bio jos mi godi...

Ovo je odluka moja
jer bila volja je tvoja
da s drugim odes od mene
i sve mi niz brdo krene...

Ne zaboravi nikad, na tvojoj sam strani
da volis me niko ti nece zabranit'
jos minut pa ponoc i suza za kraj
al' tu sam za tebe, znaj...

Odlomak

Sergej Jesenjin

Kada s drugim budeš jedne noći,
U ljubavi stojeći na cesti,
Možda i ja onuda ću proći,
I ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
Ti ćeš glavom klimnuti mi lako,
"Dobro veče" tiho ćeš mi reći,
"Dobro veče, miss" i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
Duše bit će smirene posvema,
Tko izgori taj ne može planut
Tko ljubljaše taj ljubavi nema.