Svevlad
Zainteresovan član
- Poruka
- 473
Srbi su narod o kojem se u Dalimilovoj hronici, kao i u Karlovačkom rodoslovu jasno kaže da su došli iz Vavilona, odnosno iz Mesopotamije, odakle su se iz svoje prapostojbine rasprostrli na jug do Indije i na sever do Švedske. Ima li i danas dokaza o tome?
Prapostojbina Srba (prvobitno ime svih Slovena, kao i "Rašani") jeste mesto koje se u slovenskoj usmenoj i pisanoj tradiciji naziva Zelenim Krajem i Rajskom Rekom ("Knjiga Velesova"): "где су дошли од Рајске реке и Загорја, поживели ту век, а затим пошли у област Дворечја и стигли у земљу Срштије". Nadalje, u "Knjizi Velesovoj" o Seobi Slovena iz prapostojbine stoji i ovo: "...дошли су из Зеленог Kраја до Готског мора, тамо су наишли на Готе који су им препречили пут. Тако су морали да се бију за ту земљу и наш живот. До тог доба су наши оци били на обали мора, уз реку Ра и са великим тешкоћама су преко ње пребацивали своје људе и стоку на ту обалу, идући ка Дону и тамо су видели Готе... Идући даље обалом на југ видели су готско море и Готе који су се наоружали против нас, па смо морали да се бијемо за наш живот и добро..."
Do danas gotovo svi istraživači smatraju da je reka Ra ustvari Volga, međutim tvrdim da je reka Ra ustvari današnja reka Aras, koja se po nekim atlasima još uvek zove i RASHKI (ko ima elektronski atlas "Encarta", može da proveri). Nije li se i srbski stari grad Svevladovića zvao Ras i reke Raška i Rasina koje i danas teku Balkanskom Srbijom?
Nadalje, Aras (Rashki) izvire na drevnoj gori Ararat, odakle je, prema Svetom Pismu, Noje izašao sa svim živim svetom nakon Potopa. Ispod iste planine izvire i drevni Eufrat koji je porodio prve civilizacije u Međurečju. Rashki se izliva u Kaspijsko more, a na nekoliko kilometara od njegove obale (obale Rashki) na iranskoj strani, nalazi se na 38 stepenu i 51' severne geog. širine i 46 stepenu i 41' istočne geog. dužine mesto RASHTIN, a oko 20 km zapadno od njega i mesto SARDAB. Tačno 23 km južnije (38,38' - 46,37') nalazi se mesto SARPA, a 125 km jugoistočno (37,55' - 47,30') nalazi se i mesto SARAB.
Ako se setimo Dalimilove hronike u kojoj se pominje kako su Srbi krenuli "od Vavilona" do Venecije, te Karlovačkog rodoslova u kojem se kaže: "Glagoljut istini spisatelji jako Likiniju Srbinu biti rodom, Jelinu mudrovanijem, i sva Srbska idolu služaše Dagonu..." (Dagon je bio mesopotamijsko božanstvo, koje se očuvalo do srednjeg veka u imenu plemenskog boga Daboga), onda možemo biti sigurni u rasprostiranje Srba na tom mestu. Nadalje, da su se Srbi Eufratom sa Ararata i reke Rashki spustili i do Vavilona, nije samo Dalimilova hronika dokaz, već i ime vrhovnih bogova. Naime, kada je Aleksandar Makedonski osvajao Vavilon, prvo je srušio hram boga Bela (odnosno Bela-boga, Beloboga, vrhovnog boga starih Slovena), čije ime ćemo susresti i u drevnom imenu Velesa (Belesa), koji se u drevno vreme, prema nekim našim naučnicima, zvao Bela Zora u kojem je stolovala dinastija Karanovića, jedna od najstarijih srbskih dinastija koje se pominju u istoriji (Grci su je zvali Karanides, kao što su Nemanjiće zvali Nemanides). Karanovići su ostavili svoje ime na toponimima današnje Srbije i Bosne, kao što je Kraljevo, koje se pre toga zvalo Karanovac.
Zanimljivo je da je od mesta Rashtin još bliže obali Rashki mesto koje se zove BALA. Da li je tu bio kult drevnog boga Bala (Bela) i da li je to preslikana Zora Bela u današnjoj Makedoniji? Kolika je bila snaga drevnih Srba valja kazati da je Ninovo carstvo (carstvo Nina Belog od koga je i nastao bog Bel, te Karanovići kao dinastija, a koji je bio najstariji poznati srbski vladar iz II milenijuma pre nove ere) bilo svetsko carstvo kome je pripadala bar polovina savremene Evrope, deo Azije i deo Afrike. Kada se to carstvo vremenom raspalo, obnovio ga je Serbo Makeridov, oko 1325. godine st.e., koji se u Starom Zavetu pominje kao A-sur. U slavu svoga prethodnika Nina sagradio je čuveni grad Ninivu. Serbova država je bila takođe jedno svetsko carstvo, koje se prostiralo kao i Ninovo, na tri kontinenta. Serbo je takodje prodro u Indiju i osvojio celu dolinu reke Inda od izvora pa sve do Indijskog Okeana. O tome svedoče desetine (više od 300 toponima srbskog imena) od Bangladeša, preko Pakistana, Avganistana, Zapadne i Istočne Afrike, čitave Azije i čitave Evrope!!! Indijci su dobro zapamtili Srbe i stavili Srbindu u svoje Rig-Vede kao naoružanog demona, kao i Kinezi koji u svojim spisima iz vremena Syu-An-Di dinastije sa strahom govore upravo o Srbima na granici sa Indijom u II veku pre Hrista (ne Slovenima, nego doslovno Srbima). U spomen na Nina Belog podignut je i grad Nin u kojem je bila Višeslavova krstionica.
Ime Srba za vreme ta dva pohoda (po čijem tragu je i Lesandar Serbljanin išao da vrati stare zemlje) ostalo je od Kine (mesto SERBA na 31,54' i 100,46', te mesto RACAKA 404 km zapadnije), preko mesta: SARABATI, SARABARI, SURABARI, SERPUR, SARPAR (pa čak i Basana (Bosna?) nedaleko Serpura) u Bangladešu, pa dalje preko Indije u kojem je čak jasno i glasno dan danas mesto Sorab (14,22' - 75,05'), te u Baludžistanu gde se dva mesta zovu Sorab, pa u Avaganistanu takođe Sorab, pa onda desetine mesta po Iranu sa svim mogućim Sorabima, Sarabima i Sorbima. No, zanimljiva je podudarnost sa Ninovim carstvom u Africi, gde se tačno može pratiti trag od Etiopije koja je bila i onda država gde je zauzeo dobar komad te zemlje i onda krenuo ka obali Atlantika linijom koja se može pratiti toponimima sa srbskim imenom, ovako: Iskrcao se izgleda na obali današnje Eritreje i tamo dan danas postoji na obali mesto RASA (14,58' - 40,22), pa ni pet ni šest mesto SERBA (13,13' - 40,34'), pa onda kreće ka zapadu SEREVA (13,26' - 37,25'), SIRBA (9,50' - 38,17'), SERBADI (9,36' - 37,58'), SERBO (7,43'), opet SERBO (9,00' - 35,15'), i opet SERBO (9,22' - 34,33'), pa na reci Nil SURIBA (16,25' - 33,59'), pa onda ljudi u sred Čada ni pet ni šest nego RASKA (12,58' - 17,43'), pa u Nigeriji SARBI (12,19' - 8,38'), u Nigeru SARBA (13,35' - 8,10'), a onda čitav splet mesta oko reke Niger državama Niger i Burkina Faso - SORBON (13,44' - 1,43'), SARBILA (13,45' - 0,45'), SARBA (10,58' - 3,10'), itd. sve do Atlantika! O toponimima koji nose srbsko ime duž Rusije, Crnog Mora, Ukrajine, Poljske, Češke, Nemačke, Italije, Španije, Francuske, Švedske ne treba ni govoriti jer ih ima bar stotinu.
Prapostojbina Srba (prvobitno ime svih Slovena, kao i "Rašani") jeste mesto koje se u slovenskoj usmenoj i pisanoj tradiciji naziva Zelenim Krajem i Rajskom Rekom ("Knjiga Velesova"): "где су дошли од Рајске реке и Загорја, поживели ту век, а затим пошли у област Дворечја и стигли у земљу Срштије". Nadalje, u "Knjizi Velesovoj" o Seobi Slovena iz prapostojbine stoji i ovo: "...дошли су из Зеленог Kраја до Готског мора, тамо су наишли на Готе који су им препречили пут. Тако су морали да се бију за ту земљу и наш живот. До тог доба су наши оци били на обали мора, уз реку Ра и са великим тешкоћама су преко ње пребацивали своје људе и стоку на ту обалу, идући ка Дону и тамо су видели Готе... Идући даље обалом на југ видели су готско море и Готе који су се наоружали против нас, па смо морали да се бијемо за наш живот и добро..."
Do danas gotovo svi istraživači smatraju da je reka Ra ustvari Volga, međutim tvrdim da je reka Ra ustvari današnja reka Aras, koja se po nekim atlasima još uvek zove i RASHKI (ko ima elektronski atlas "Encarta", može da proveri). Nije li se i srbski stari grad Svevladovića zvao Ras i reke Raška i Rasina koje i danas teku Balkanskom Srbijom?
Nadalje, Aras (Rashki) izvire na drevnoj gori Ararat, odakle je, prema Svetom Pismu, Noje izašao sa svim živim svetom nakon Potopa. Ispod iste planine izvire i drevni Eufrat koji je porodio prve civilizacije u Međurečju. Rashki se izliva u Kaspijsko more, a na nekoliko kilometara od njegove obale (obale Rashki) na iranskoj strani, nalazi se na 38 stepenu i 51' severne geog. širine i 46 stepenu i 41' istočne geog. dužine mesto RASHTIN, a oko 20 km zapadno od njega i mesto SARDAB. Tačno 23 km južnije (38,38' - 46,37') nalazi se mesto SARPA, a 125 km jugoistočno (37,55' - 47,30') nalazi se i mesto SARAB.
Ako se setimo Dalimilove hronike u kojoj se pominje kako su Srbi krenuli "od Vavilona" do Venecije, te Karlovačkog rodoslova u kojem se kaže: "Glagoljut istini spisatelji jako Likiniju Srbinu biti rodom, Jelinu mudrovanijem, i sva Srbska idolu služaše Dagonu..." (Dagon je bio mesopotamijsko božanstvo, koje se očuvalo do srednjeg veka u imenu plemenskog boga Daboga), onda možemo biti sigurni u rasprostiranje Srba na tom mestu. Nadalje, da su se Srbi Eufratom sa Ararata i reke Rashki spustili i do Vavilona, nije samo Dalimilova hronika dokaz, već i ime vrhovnih bogova. Naime, kada je Aleksandar Makedonski osvajao Vavilon, prvo je srušio hram boga Bela (odnosno Bela-boga, Beloboga, vrhovnog boga starih Slovena), čije ime ćemo susresti i u drevnom imenu Velesa (Belesa), koji se u drevno vreme, prema nekim našim naučnicima, zvao Bela Zora u kojem je stolovala dinastija Karanovića, jedna od najstarijih srbskih dinastija koje se pominju u istoriji (Grci su je zvali Karanides, kao što su Nemanjiće zvali Nemanides). Karanovići su ostavili svoje ime na toponimima današnje Srbije i Bosne, kao što je Kraljevo, koje se pre toga zvalo Karanovac.
Zanimljivo je da je od mesta Rashtin još bliže obali Rashki mesto koje se zove BALA. Da li je tu bio kult drevnog boga Bala (Bela) i da li je to preslikana Zora Bela u današnjoj Makedoniji? Kolika je bila snaga drevnih Srba valja kazati da je Ninovo carstvo (carstvo Nina Belog od koga je i nastao bog Bel, te Karanovići kao dinastija, a koji je bio najstariji poznati srbski vladar iz II milenijuma pre nove ere) bilo svetsko carstvo kome je pripadala bar polovina savremene Evrope, deo Azije i deo Afrike. Kada se to carstvo vremenom raspalo, obnovio ga je Serbo Makeridov, oko 1325. godine st.e., koji se u Starom Zavetu pominje kao A-sur. U slavu svoga prethodnika Nina sagradio je čuveni grad Ninivu. Serbova država je bila takođe jedno svetsko carstvo, koje se prostiralo kao i Ninovo, na tri kontinenta. Serbo je takodje prodro u Indiju i osvojio celu dolinu reke Inda od izvora pa sve do Indijskog Okeana. O tome svedoče desetine (više od 300 toponima srbskog imena) od Bangladeša, preko Pakistana, Avganistana, Zapadne i Istočne Afrike, čitave Azije i čitave Evrope!!! Indijci su dobro zapamtili Srbe i stavili Srbindu u svoje Rig-Vede kao naoružanog demona, kao i Kinezi koji u svojim spisima iz vremena Syu-An-Di dinastije sa strahom govore upravo o Srbima na granici sa Indijom u II veku pre Hrista (ne Slovenima, nego doslovno Srbima). U spomen na Nina Belog podignut je i grad Nin u kojem je bila Višeslavova krstionica.
Ime Srba za vreme ta dva pohoda (po čijem tragu je i Lesandar Serbljanin išao da vrati stare zemlje) ostalo je od Kine (mesto SERBA na 31,54' i 100,46', te mesto RACAKA 404 km zapadnije), preko mesta: SARABATI, SARABARI, SURABARI, SERPUR, SARPAR (pa čak i Basana (Bosna?) nedaleko Serpura) u Bangladešu, pa dalje preko Indije u kojem je čak jasno i glasno dan danas mesto Sorab (14,22' - 75,05'), te u Baludžistanu gde se dva mesta zovu Sorab, pa u Avaganistanu takođe Sorab, pa onda desetine mesta po Iranu sa svim mogućim Sorabima, Sarabima i Sorbima. No, zanimljiva je podudarnost sa Ninovim carstvom u Africi, gde se tačno može pratiti trag od Etiopije koja je bila i onda država gde je zauzeo dobar komad te zemlje i onda krenuo ka obali Atlantika linijom koja se može pratiti toponimima sa srbskim imenom, ovako: Iskrcao se izgleda na obali današnje Eritreje i tamo dan danas postoji na obali mesto RASA (14,58' - 40,22), pa ni pet ni šest mesto SERBA (13,13' - 40,34'), pa onda kreće ka zapadu SEREVA (13,26' - 37,25'), SIRBA (9,50' - 38,17'), SERBADI (9,36' - 37,58'), SERBO (7,43'), opet SERBO (9,00' - 35,15'), i opet SERBO (9,22' - 34,33'), pa na reci Nil SURIBA (16,25' - 33,59'), pa onda ljudi u sred Čada ni pet ni šest nego RASKA (12,58' - 17,43'), pa u Nigeriji SARBI (12,19' - 8,38'), u Nigeru SARBA (13,35' - 8,10'), a onda čitav splet mesta oko reke Niger državama Niger i Burkina Faso - SORBON (13,44' - 1,43'), SARBILA (13,45' - 0,45'), SARBA (10,58' - 3,10'), itd. sve do Atlantika! O toponimima koji nose srbsko ime duž Rusije, Crnog Mora, Ukrajine, Poljske, Češke, Nemačke, Italije, Španije, Francuske, Švedske ne treba ni govoriti jer ih ima bar stotinu.