Nije me baš mnogo briga, dok ostali trabunjaju koješta ja se zadubim u forum i 'ebe mi se.
Rado saslušam tuđe sugestije i ono što mi se čini prihvatljivim i korisnim usvojim, ostalo odbacim.
Naravno da svakome smeta kada neko iz okoline ima negativno mišljenje o nama, a imponuje kada ima visoko mišljenje. To je hrana za sujetu.
Kad bih vodila računa o tome šta ko priča bila bih kao onaj čiča iz narodne poslovice koji je sa sinom i sa magaretom putovao.
Prvo je otac jahao na magaretu, a sin hodao pješke. Slučajni prolaznik mu reče kako ga nije sramota, on jaše a dijete hoda pješke.
Otac sjaha, postavi sina na magare i krenuše dalje. Opet naiđoše na čovjeka koji mu reče kako dijete nema obzira da ono sjedi dok otac hoda. Otac sjede na magare i posadi sina ispred sebe. Naiđe treći prolaznik i reče kako obojica nemaju duše jer njih oba sjede na jednoj jadnoj životinji. Obojica sjahaše i nastaviše pješke. Opet susretoše četvrtog prolaznika koji reče da je smiješno da njih obojica hodaju pješke a magarac služi u tu svrhu...
I tako dalje.
Naravoučenije: Niko nije narodu ugodio (a ja dodajem) zato sam sebi ugodi.