Mae, ti vjerovatno nisi upoznat sa Cericem.
http://www.slobodnadalmacija.com/20010917/bih.htm
Istina u svom obraćanju okupljenim reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je osudio terorizam bilo koje vrste i njegovo povezivanje s islamskim svijetom i tom prilikom, uz ostalo, poručio:
— Ili će biti za sve mir na ovoj planeti ili ga neće biti ni za koga.
SLOBODNA DALMACIJA NA OTVARANJU
VELIKE DŽAMIJE I ISLAMSKOG KULTURNOG CENTRA
PRINCEZA EL-OZEWHERE EL-IBRAHIM
Ozračje Orijenta u Bugojnu
Izgradnju Islamskog centra, vrijednog više od pet milijuna maraka financirala je Saudijska Arabija čije princeze ovaj centar i nosi ime - Pokrovitelj svečanosti bio je saudijski princ Abdul-Aziz bin Abdul-Aziz Sa’uda, a centar je uz pratnju poglavara Islamske zajednice u BiH reusu-l-ulema dr. Mustafe Cerića otvorio generalni tajnik Lige islamskih zemalja Abdullah bin Abdul-Muhsin et-Turki
Tekst i snimke Zvonimir ČILIĆ
--------------------------------------------------------------------------------
Bugojanski su muslimani i pridošli iz drugih krajeva BiH, ali i iz arapskih zemalja u petak uživali u svečanosti otvaranja velike džamije i kulturnog centra koji nosi naziv "Princeza El-Ozewhere el-Ibrahim". Okupilo ih se više tisuća, a čitava svečanost odisala je Orijentom.
A kako i ne bi kada je izgradnja ovog impozantnog objekta, čija je vrijednost, kažu, premašila pet milijuna maraka, financirala Saudijska Arabija čije princeze ovaj Islamski centar i nosi ime.
Uz to, pokrovitelj svečanosti bio je saudijski princ Abdul-Aziz bin Abdul-Aziz Sa’uda, dok je sam čin otvaranja centra, uz pratnju poglavara Islamske zajednice u BiH, reusu-l-ulema dr. Mustafe Cerića obavio Abdullah bin Abdul-Muhsin et-Turki, generalni tajnik Lige islamskih zemalja.
Svečanosti je prisustvovao pozamašan broj dužnosnika veleposlanstva arapskih zemalja u BiH i većina njih bila je u tradicionalnim i živopisnim nošnjama, a nije nedostajalo ni "novokomponiranih" Bošnjaka koji su, nakon rata i sudjelovanja u njemu, na tko zna koji način stekli pravo na bh. državljanstvo.
Ako se k tomu doda da je čitavo vrijeme, izuzme li se vrijeme molitve, preko moćnih zvučnika treštala orijentalna glazba, naravno na arapskom jeziku, onda i nije čudo što je sve mirisalo po Orijentu. No, sve je to dio islamske kulture i to nikomu ne bi trebalo smetati.
Međutim, u svemu ovome bugojanski su se Hrvati još jednom, po tko zna koji put, osjetili i uvrijeđeni i poniženi. Naravno, ne radi izgrađenog Islamskog centra i tim povodom priređene svečanosti.
Hrvati poniženi
Razlozi su svakako druge prirode i oni govore da su bugojanski Hrvati u svakom pogledu u podređenom položaju, čemu svojom neodlučnošću i neobjektivnošću ponajviše doprinosi međunarodna zajednica. Jer, upravo dužnosnici međunarodne zajednice, na mnogo što činjenog na štetu Hrvata gledali su i gledaju blagonaklono ili to "nisu vidjeli i ne vide".
Naime, u više navrata u protekle četiri godine, za vladavine u to vrijeme svemoćnog Dževada Mlaće, sada oronulog, bez vlasti i utjecaja i u iščekivanju jednosmjerne karte za Haag, bugojanski su Hrvati uporno ukazivali na činjenicu da se Islamski centar u ovomu gradu radi na zemljištu koje podliježe restituciji, a ranije je pripadalo Hrvatima.
Na to su svojim izviješćem ukazali i federalni ombdusmani i na uporno traženje Hrvata da se gradnja obustavi, prije tri godine to je svojom odlukom i pokušao učiniti visoki predstavnik u BiH Carlos Westendorp. No, to mu nije uspjelo, a jači su se pokazali petro-dolari i islamske zemlje, na čelu sa Saudijskom Arabijom, koje su financirale izgradnju ovog i niza drugih sličnih objekata u BiH.
"Avazove" laži
Krajnje poniženi i uvrijeđeni bugojanski su se Hrvati osjetili dan prije (četvrtak) otvaranja Islamskog centra. Naime, u najtiražnijem dnevniku u BiH, u Dnevnom avazu, na tvrdom, masnom papiru u boji, kao prilog svaki je kupac spomenute novine besplatno dobio brošuru koja slikom i riječju govori o karakteristikama i namjeni džamije i kulturnog centra.
U brošuri se govori i o (nepostojećoj - op. a.) Republici BiH i o gradu Bugojnu. Brošura je tiskana na bošnjačkom i arapskom jeziku, a na bugojanske Hrvate iritantno je djelovalo poglavlje koje u kratkim crtama govori o Bugojnu. U tom se tekstu, naime, uz ostalo, kaže:
"Grad Bugojno se posebno odlikuje ponosom svojih građana islamskim identitetom, a njihov broj iznosi oko 30 tisuća osoba, i oni su dosljedni svome bošnjaštvu. Ovo je jedan od malobrojnih gradova Bosne i Hercegovine u kojemu skoro da ne žive Hrvati iako gravitira područjima naseljenim njima".
Čega se pametan stidi..., rekli bismo. Jer, u Bugojnu, unatoč ratnoj kalvariji koju su prošli, ipak živi nekoliko tisuća Hrvata. Istina, malo ih je, premalo, pa bi se tvrdnja iz pomenute brošure skoro mogla prihvatiti točnom.
Međutim, treba jasno reći da takvo stanje nije povijesna činjenica nego posljedica krvavog i bestijalnog progona Hrvata svoga grada od strane Armije BiH. A Hrvata je u Bugojnu, po popisu iz 1991. godine, živjelo više od šesnaest tisuća i probroje li im se kasnije "osviješćeni" Jugoslaveni, živjelo ih je skoro samnaest tisuća.
"Dan žalosti"
I nakon svega reći kako u ovomu gradun "skoro da ne žive Hrvati", ne navodeći razloge za to, krajnje je drsko, bezobrazno, suprotno vjerskim, ljudskim i civilizacijskim načelima.
Kako će na sve to reagirati međunarodna zajednica, pitaju bugojanski Hrvati, iako i sami već unaprijed znaju odgovor.
Iako je u petak u BiH bio dan žalosti zbog tragičnih posljedica terorističkih napada na SAD, to se u Bugojnu nije moglo ni osjetiti ni vidjeti. Održana je glamurozna svečanost otvaranja Islamskog vjerskog i kulturnog centra iako se očekivala odgoda, a čak ni federalne i državne zastave na državnim institucijama nisu bile na pola koplja.
A da bi to i kamerom svjedočio, potpisnik ovih redaka bio je izložen verbalnom, umalo i fizičkom napadu čuvara općinske zgrade, no spasio ga je vrlo pristojni policajac čije je prezime Tabaković.
Istina u svom obraćanju okupljenim reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je osudio terorizam bilo koje vrste i njegovo povezivanje s islamskim svijetom i tom prilikom, uz ostalo, poručio:
— Ili će biti za sve mir na ovoj planeti ili ga neće biti ni za koga.
Sve pobrojano, iz prikrajka, naoružani do zuba i s kacigama na glavi, promatrali su malobrojni pripadnici Sfora te poneki pripadnik IPTF-a. Djelovali su zbunjeno, čak bi rekli uplašeno, kao da je sve viđeno za njih bilo neočekivano.
A ne bi trebalo biti.
