BOGORODICHINA CRKVA
Zauzima centralno mesto u studenichkom manastirskom komplexu. Sagradjena je oko 1190 g. dok je spoljna priprata naknadno dozidana. Spoljni izgled crkve je izgradjen u duhu romanike, dok su arhitektonski oblici gradjevine vizantijski. Ovaj spoj dva shvatanja arhitekture doveo je do radjanja novog, specifichnog stila koji nazivamo Rashkom shkolom. Stojecji na chelu zdanja ovog pravca u arhitekturi, Bogorodichina crkva je ujedno smatra i najsavrshenijim njegovim ostvarenjem. Po svom obliq, ona je jednobrodna bazilika sa qbetom, produzhena na zadnjoj strani sa pripratom, a na istochnoj trochlanim oltarskim prostorom. Pochetkom XIII veka ovom jezgru dodata je prostrana spoljna priprata sa dve bochne kapele i krstastim svodom. Crkva je sa spoljne strane ozidana, u debljini od oko pola metra, blokovima belog radochelskog mermera, koji je ostao do danas.
U prstenu tambura qbeta nalazi se natpis, sada vecj oshtecjen, koji glasi: ".... Ovaj presveti hram prechiste vladichice nashe Bogorodice, sazdan bi veleslavnim zhupanom i prijateljem cara grchkog Aleksija Stefanom Nemanjom koji je primio andjeoski obraz kao Simeon monah.... velikog kneza Vukana godine 1208-9 indikta 12. I mene, koji je ovde radio pomenite Savu greshnog...."
Do otkrivanja ovog natpisa ( 1951. g.) verovalo se da je prvobitno slikarstvo hrama nastalo josh u Nemanjino doba, krajem XII veka. No, iako je stari zhivopis slikan na tri razlichite pozadine, zlatnom, zhutom i plavom, shto je najvishe zbunjivalo istrazhivache, ipak su sve freske u Bogorodichnoj crkvi iz 1208-9. godine. Prvobitni studenichki zhivopis je sachuvan u oltaru, zatim u potqpolnom prostoru, na zapadnom zidu i u donjim delovima naosa. Centralno mesto u oltarskom prostoru zauzima "Bogorodica sa andjelima koji joj se klanjaju". Starom slikarstvu pripadaju josh i kompozicije "Blagovesti" i "Sretenje" na zidanom delu oltarske pregrade.
Monumentalna i potresna kompozicija "Hristovo raspecje" zauzima sredishni deo zapadnog zida. Na zvuchnoj tamnoplavoj podlozi, toplookerne figure hrista i drugih uchesnika uzbudljive religiozne drame, sa naglashenim ljudskim dimenzijama stradanja i bola, ostvaruju harmoniju najvecjih dela evropske umetnosti XIII veka.
Stojecji na pochetq XIII veka, sa karakteristikama koje ga odvajaju od starog stila epohe Komnina, vladajucjeg u XII veq, studenichko slikarstvo svojom jednostavnoshcju, mirnocjom i monumentalnoshcju postavlja temelj razvoju srpskog zidnog slikarstva XIII veka kao rodonachelnik stila koji se naziva STUDENICHKI. Pojava srpskih natpisa na studenichkim freskama, iz vremena kada je pochinjala srpska knjizhesvnost, takodje zasnovana u Studenici, josh jedna je velika qlturna bashtina studenichkog manastira.