Srpski manastiri

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

pera.o

Obećava
Poruka
72
Hajde da ovo mesto iskoristimo za slike srpskih manastira,bilo kao fotografije,bilo kao razna umetnicka dela,ili mozda postoji neki sait gde se mogu razgledati slike tog tipa,pa ako neko zna...Ja bih licno bas voleo da ih vidim u sto vecem broju.HVALA I POZDRAV!!!
 
MANASTIR DECHANI

decani.jpg



Manastir Dečani su zadužbina kralja Stefana Uroša III Dečanskog i njegovog sina cara Stefana Uroša IV Dušana koji se, kao drugi ktitor, o crkvi starao posle smrti svoga oca.
Gradnja crkve posvećene Hristu Pantokratoru započela je 1327. godine a završena je 1335. godine. Povelju o darivanju svoje zadužbine Dečanski je izdao 1330. godine. Kao i svi kraljevski manastiri, i Dečani su uživali prihod velikog broja sela, katuna, ribnjaka i, kako se to pazilo, zakup sa nekog od brojnih trgova u srpskoj zemlji. Uz crkvu su podignute trpezarija, ćelije za monahe, odbrambeni zidovi, kula na ulazu u manastir, a u blizini i bolnica.
Posle Kosovske bitke 1389. godine manastir je izgubio svoje posede, ali su mu oni vraćeni 1397. godine poveljom knjeginje Milice i njenih sinova Stefana i Vuka. Nakon 1455. godine, kada je Kosovo konačno palo pod tursku vlast, Dečani su uspeli da se sa mukom ipak održe. Od obnove Pećke patrijaršije 1557. godine za manastir je, kao i svuda u Srbiji, počelo doba uravnoteženog života i prisustva zakona, što se primetno odrazilo i u umetničkom stvaranju. Taj period nije dugo trajao, jer je nakon velikih seoba Srba u 17. i 18. veku, većina srpskih manastira - među njima i Dečani - jedva nekako životarila.

Arhitektura

Dečanski hram je najveća sakralna građevina ikad podignuta u Srbiji.
Mada je u prvoj polovini 14. veka u Srbiji preovladavao živopisni srpsko-vizanijski stil, kralj Stefan Dečanski je, po uzoru na svoje prethodnike, odlučio da njegova grobnica bude u duhu raških građevina. Angažovao je primorskog graditelja, protomajstora fra Vitu iz Kotora, pa su izvesni graditeljski elementi preuzeti iz gotičke umetnosti. Glavni savetnik je bio poznati srpski arhiepiskop Danilo II, koji je uložio mnogo znanja i rada prilikom građenja brojnih crkava za kralja Milutina, prethodnika Stefana Dečanskog. Zahvaljujući Danilu II, dečanski hram je potpuno sačuvao pravoslavni duh.
To je petobrodna crkva sa najširim centralnim brodom iznad kojeg je kupola postavljena na četiri stuba. Ostale brodove, kao i zapadni deo središnjeg broda, prekrivaju rebrasti svodovi. Istočni delovi najjužnijeg i najsevernijeg broda oblikovani su kao kapelice sa apsidama na istoku, koje su posvećene Svetom Nikoli i Svetom Dimitriju. Tri središnja broda imaju zajednički dvoslivni krov, dok su bočni brodovi prekriveni krovovima na jednu vodu.
Oltarski prostor je trodelan jer i đakonikon i proskomidija imaju po apsidu. Zapadni prostor crkve čini trobrodna priprata koja je niža i uža od naosa. Prekrivena je sa devet rebrastih svodova koje nose pilastri i stubovi. Srednji brod ima dvoslivan krov, dok su krovovi iznad bočnih brodova jednoslivni, tako da se spolja, u malom, ponavlja izgled krovova iznad naosa.
Fasada je obložena tesanim kvaderima mermera u ljubičastoj i žućkastoj boji.
Zbog ovakvih fasada, krovova i otvora na građevini, stvoren je opšti izgled zapadnjačke bazilike. Taj utisak ublažavaju proporcije hrama, koji je nešto kraći nego što bi bila klasična romano-gotska bazilika, kao i izgled centralnog broda naosa, koji je prekriven kupolom na kockastom postolju, što je jedan od glavnih funkcionalnih osobina raškog plana.

Skulptura

Uz manastir Studenicu, Dečani su ukrašeni najbogatijom i najobimnijom skulpturom.
Ukras je raspoređen oko portala, prozorskih otvora i krovnog venca građevine, a u unutrašnjosti na kapitelima stubova i mermernom ikonostasu. Nad glavnim portalom u reljefu je izvedena predstava hramovne posvete - Hristos Pantokrator na prestolu između dva anđela. Južni portal, koji vodi u deo gde se vrši krštavanje, ukrašen je predstavom Krštenja Hristovog, a severni portal velikom predstavom razlistalog krsta - kao simbolom eshatološke nade.
Svi portali su okruženi ukusno profilisanim i bogato ukrašenim arhivoltama. Unutrašnji portal u timpanonu nema reljefnu, već fresko predstavu Hrista Emanuila. Oba zapadna portala zaštićena su figurama lavova i grifona u punom reljefu. Na zapadnoj fasadi i na oltarskoj apsidi postavljena je po jedna trifora sa predstavom Sveti Đorđe ubija aždaju, po uzoru na studeničku oltarsku triforu. Timpanoni su ukrašeni i nad brojnim biforama i jednodelnim prozorima.
Dečansku osobenost predstavljaju skulptorski izvedeni ukrasi na stotinak konzola arkadnog krovnog venca. Svaki od ovih ukrasa je različit i svaki predstavlja plod jedinstvenog stvaralačkog nadahnuća.
Od mermernog ukrasa u unutrašnjosti hrama izuzetno su obrađeni i baza časne trpeze, carev presto i krstionica.

Slikarstvo

Po završetku arhitektonskih i skulptorskih radova, pristupilo se oslikavanju ogromnih površina dečanske crkve. Živopisanje je trajalo od 1335. do 1348. godine. U slikarstvu Dečana je dostignut pun i neponovljiv izraz onih osobina koje su vidljive od početka 14. veka, na freskama Bogorodice Qeviške, Starog Nagoričina i Gračanice.
Zbog veličine hrama i složenih liturgijskih zahteva koji su sredinom 14. veka nalagali opširnu iscrpnost u likovnom izlaganju dogme, bio je angažovan veoma veliki broj različitih skupina slikara. U nepreglednom broju predstavljenih oblika i varijanti tih oblika primetno je njihovo nastojanje da se slikarstvom približe Bogu, o kojem stvaraoci srednjeg veka, naročito oni vizantijskog teološkog i kulturnog kruga, nisu mislili kao o umetničkom kritičaru, već kao o milostivom Tvorcu što iskupljuje, što sa čovekom ostvaruje poseban odnos nazvan sadejstvo, koje je očitovano voljom čoveka i milošću Boga.
U kupoli dečanske crkve su naslikani Hristos Pantokrator, Nebeska liturgija i figure proroka i jevanđelista u tamburu i na pandantifima. U potkupolnom prostoru su raspoređeni Veliki praznici, Stradanja, Ciklus čuda, parabola i Hristove delatnosti, a ispod predstave iz Akatista Bogorodici. U oltarskoj glavnoj apsidi je prikazana Bogorodica okružena prorocima, Pričešće apostola i Poklonjenje Agnecu ili, kako se u novije vrema naziva, Služba arhijereja. U oltaru su još i Hristova posmrtna javljanja. U protezisu su liturgijske scene i scene iz Života Bogorodice. U paraklisu Svetog Nikole, uz ciklus posvećen patronu, prikazani su i dogadjaji iz Hristovog života i delovi Akatista Bogorodici. U paraklisu Svetog Dimitrija, uz patronov ciklus, naslikana je i Geneza. U zapadnom traveju i bočnim travejima naosa su Strašni sud, Dela apostolska, Ciklus smrti Bogorodice i Starozavetne teme iz Knjige o premudrosti i iz Knjige proroka Danila. U priprati su Vaseljenski sabori i ciklus Menologa, odnosno Kalendara, te ciklus Svetog Đorđa. U donjoj zoni hrama naslikano je više stotina pojedninačnih figura.
U Dečanima je sačuvan i veliki broj istorijskih portreta.
Prvi ktitor - Stefan Dečanski, naslikan je četiri puta u crkvi, a drugi ktitor - kralj i car Stefan Dušan, prikazan je pet puta, sam ili sa porodicom. Sačuvano je dvadesetak portreta vladara iz svetorodane loze Nemanjića. Očuvan je i potrtret jednog velmože - logoteta Đorđa Pećpala, čiji se grob nalazi u priprati crkve, što ukazuje da je imao izvestan ktitorski udeo u hramu.
Slikari Dečana su se odlikovali velikom raznovrsnošću kako po stilu tako i po veštini i umetničkom nadahnuću. Majstori iz naosa bili su skloniji starinskom monumentalnom i svečanom načinu raspoređivanja figura, dok su slikari priprate više sledili nov, živopisan i dramatičan manir. Sačuvan je potpis samo jednog slikara, majstora Srđa.
Celina slikane dekoracije Dečana - na kojoj su još vidljivi delovi pozlate na pozadini od skupocene plave boje, azura - pruža opšti utisak raskoši koja zasenjuje pogled što se pruža preko cilusa, kompozicija ili figura dok pažnju ne privuče po neki detalj kojih ima u nepreglednom mnoštvu.

Riznica

Uz riznicu svetogorskog manastira Hilandara, u dečanskoj riznici je sačuvan najveći broj dragocenosti iz prošlih vekova. Zbirka ikona je jedinstvena za srpske prilike jer su sačuvane sve ikone sa prvobitnog kamenog ikonostasa, iz oko 1340. godine.
Posebnu vrednost ima monumentalna ikona Svetog ktitora hrama - Stefana Dečanskog, koja predstavlja najbolji rad Longina, čuvenog slikara iz 16. veka. Na ikoni su prikazane scene iz života Stefana Dečanskog, po Žitiju ovog kralja koje je napisao Grigorije Camblak, jedan od dečanskih igumana.
Sačuvan je igumanski presto iz 14. veka, kao i originalni kivot za mošti Stefana Dečanskog urađen u duborezu, sa dobro sačuvanom bojom kojom su bili ukrašeni rezbareni delovi.
U dečanskoj riznici se čuvaju mnogi zlatarski radovi iz 16. veka, 17. veka i 18. veka koji pokazuju da je zlatarska veština bila negovana i razvijana i tokom turskog ropstva.
Biblioteka manastira Dečana sadrži oko 170 rukopisa. Među najvrednijim rukopisima su originalna dela srpske srednjovekovne književnosti, kao Žitije Stefana Dečanskog sa početka 15. veka, pohvalne pesme monaha Longina prvomučneniku arhiđakonu Stefanu, kao i prevod popularnog srednjovekovnog romana o Varlaamu i Joasafu. Tu je i zbirka turskih dokumenata od 15. do 19. veka koji se odnose na istoriju manastira Dečani.


frescufo.jpg

detalj s freske "raspetje" oko 1350. god.
 


Đurđevi Stupovi

Manastir Đurdevi stupovi zadužbina je Velikog Župana Stefana Nemanje i nalazi se na šumovitom brežuljku iznad Novog Pazara. Kompleks cine crkva Sv. Georgija, trpezarija, manastirski konaci, cisterne sa ulaznom kulom. Manastir je sagraden 80tih godina 12. veka. Po spoljašnjem izgledu hram je jednobrodna crkva sa trodelnim oltarskim prostorom. U prednjem delu crkve nalazila su se dve visoke kule - stlpa (stupa) što je celoj gradevini davalo romanicki izgled.




Freske koje su vecim delom oštecene, a delom prenešene u Narodni muzej u Beogradu pripadaju tradiciji Komnena i vrlo su spretno bile uklopljene u arhitekturu hrama koja je posebno bila upecatljiva po kupoli nasadenoj na elipticnoj osnovi. Nakon što je na ulaznu kulu dodata apsida sa istocne strane 1282-83 ulazna kula je pretvorena u kapelu sa grobnicom Sv. Kralja Dragutina. Nakon toga kapela je oslikana slikama istorijske sadržine. Manastir je u više navrata obnavljan, a u 18. veku dogradena je i nova trpezarija, konaci dok je narteks katolikaona oslikan novim freskama. Propadanje ovog manastira pocelo je u turskim vremenima i doživelo je vrhunac izmedu dva rata u 20 veku. Arheološka istraživanja i restauratorski radovi su preduzeti izmedu 1960 i 1982. godine u sklopu radova na kompleksu Starog Rasa i manastira Sopocani. Zajedno sa njima je i ovaj manastir proglašen delom Svetske kulturne baštine 1979. godine.
Sistematska obnova celog manastira pocela je u prolece 2001 godine. Vladika Artemije je vec poslao trojicu monaha u Đurdeve Stupove da nadgledaju obnovu i izgradnju novih konaka. U prvoj fazi bice izgraden konak za monahe sa kapelom. Kasnije se ocekuje da ce poceti obnova same crkve prema postojecim projektima


 
Bas lepo sto je neko pokrenuo i ovu temu. Nadam se da ce koristiti onome ko je trazio a i ostalima.
ja vam saljem par slika manastira Sopocane, zaduzbine kralja Urosa I . Nalazi se u blizini Novog Pazara , nad samim izvorom reke raske. Manastir je dobio naziv po staroslovenskoj reci SOPOT sto znaci izvor.
Freske iz 13. veka predstavljaju sam vrhunac srpskog srednjovekovnog slikarstva. najpoznatija fresaka je "Uspenje Bogorodice" na zapadnom zidu zapadnog traveja. povrsine je premo 30 kvadratnih m.

oo...imam problem. smesno mozda ali ja ne vidim opciju za ubacivanje slike. ajde javite kako. ili cu je i ja naci sutra kad malo odspavam
 
artena:
Bas lepo sto je neko pokrenuo i ovu temu. Nadam se da ce koristiti onome ko je trazio a i ostalima.
ja vam saljem par slika manastira Sopocane, zaduzbine kralja Urosa I . Nalazi se u blizini Novog Pazara , nad samim izvorom reke raske. Manastir je dobio naziv po staroslovenskoj reci SOPOT sto znaci izvor.
Freske iz 13. veka predstavljaju sam vrhunac srpskog srednjovekovnog slikarstva. najpoznatija fresaka je "Uspenje Bogorodice" na zapadnom zidu zapadnog traveja. povrsine je premo 30 kvadratnih m.

oo...imam problem. smesno mozda ali ja ne vidim opciju za ubacivanje slike. ajde javite kako. ili cu je i ja naci sutra kad malo odspavam
Pogledaj gore u Lepljivoj objasnjenje o postavljanju fotki! ;)
 
Skoro sam bila u mozda manje poznatom manastiru Tresije, kod Kosmaja.Od zivopisa nije nista sacuvano ali je sama manastirska crkva jako lepa .Postavljam par fotki .Pisem vise kad stignem!

Manastir Tresija podignut je na severnoj padini Kosmaja za vreme despota Stevana Lazarevića krajem XIV ili početkom XV veka. Prvi put se pominje 1641. godine. Dva puta je rušen i paljen od strane Turaka. Prema napisu na kamenoj ploci kod ulaznih vrata, manastir je obnovljen u XVII veku. Poslednji put je srušen za vreme I srpskog ustanka i bio u ruševinama do 1936. godine, kada je počela obnova sa zidanjem prostranog konaka. Međutim usled rata 1941. godine prekinuto je obnavljanje manastira do 1950/51. godine, kada je izvršena zadnja obnova sa dogradnjom kubeta. Crkva jednobrodna sa bočnim ulazom, sto je čini neobičnom. Zidana je od kamena dimenzija 15x7 metara. Ona je sa trostranom oltarskom aspidom. Posvećena je Sv. Arhanđelima.
 
Kako je sve to lepo i nadahnjujuce.....
Kada pogledam nase crkve i manastire dah mi zastane od dubine kojom je prozet svaki kamen ugradjen u njih....Zanimljivo je da i enterijer daje na lepoti....uvek neka cista priroda , neki krs ili golet.., zelena livada , suma.....ma savrsenstvo jedno.

E, sad se izvinjavam na ovom komentaru...ponela me emocija ...
 
STUDENICA

Studenichki manastir je sagradjen u XII veq око 1190. g. nedaleko od Ibarske klisure, uzvodno uz rechicu Studenicu, izmedju planina Radochela (1643m) i Chemerna (1348m)[font=Verdana, Arial, Helvetica, sans-serif].
[/font] Bogorodichnu crkvu je sagradio veliki Zhupan Stefan Nemanja krajem XII veka i namenio je sebi za grobnicu. Ona danas daje vrednost i lepotu Studenici raskoshnom dekoracijom bogorodichine crkve, bogatstvom fresaka i manastirskom riznicom.
Ovo je chetvrta Nemanjina crkva, i njegova najvazhnija zaduzhbina,
окruzhena je prstenastim zidom i коnаciма, manastir sa svojom okolinom chini jedinstvenu i harmonichnu celinu.
Studenica i Hilandar predstavljaju zaokruzhenje Nemanjinog vladarskog dela, njegov ktitorski vrhunac i hrishcjansko savrshenstvo. Njegovom podvigu pridruzhuje se delatnost njegovih sinova - Velikog kneza Vukana i Velikog kneza Stefana, ali svakako najvecja uloga u dovrshavanju manastira i uredjenju monashkog zhivota u njoj pripada Rastq, Savi medju monasima.

Arhitektura, skulptura i zhivopis studenichkog katilikona ispoljavaju se kao promishljeno ustrojeni znaci kojima se belezhi misterija spasenja po Novom Zavetu.



ARHITEKTURA - Bogorodichna crkva (Rashka shkola)


Crkva je izvuchena u duzhinu, jednoqpolna je i na njoj se prvi put pojavljuje prava, vratima odvojena priprata, istovremeno ozidana kad i crkva, pa imaju i zajednichq fasadu. Oltar je trodelan a apside su mu spolja luchne. Qbe je na prostranom kockastom postolju, dvanaestostrano je a sa unutrashnje strane je krushkasto. Sa severne i juzhne strane crkve ispod qbeta nalaze se mali bochni vestibili sa portalima.
Ispred Nemanjine priprate, njegov unuk Radoslav dozidao je josh jednu pripratu koja svojom velichinom zaklanja Nemanjinu, tako da Studenica ima chetiri portala. Ova priprata krstasto je zasvedena, a na fasadi se vidi sistem zidanja, dok je fasada Nemanjine zaduzhbine oblozhena mermerom.
Uopshte cela spoljna arhitektonska obrada Studenice je romanskog stila. Na njoj se takodje nalaze bogato klesani ukrasi. Narochito je raskoshan glavni zapadni ulaz a najbogatije je obradjena trifora koja se nalazi na apsidi i dosta podsecja na oltarske prozore crkava u Bari-u. Studenichka trifora posluzhila je kao uzor za oltarsq triforu na Dechanima.
U okviru manastira nalaze se josh tri crkve: Sv. Nikole, Crkva Acjima i Ane "Kraljeva crkva".
Komplex je oivichen visokim zidovima sa jednom qlom iz XIII veka.


manastir05.JPG
 
BOGORODICHINA CRKVA

Zauzima centralno mesto u studenichkom manastirskom komplexu. Sagradjena je oko 1190 g. dok je spoljna priprata naknadno dozidana. Spoljni izgled crkve je izgradjen u duhu romanike, dok su arhitektonski oblici gradjevine vizantijski. Ovaj spoj dva shvatanja arhitekture doveo je do radjanja novog, specifichnog stila koji nazivamo Rashkom shkolom. Stojecji na chelu zdanja ovog pravca u arhitekturi, Bogorodichina crkva je ujedno smatra i najsavrshenijim njegovim ostvarenjem.
Po svom obliq, ona je jednobrodna bazilika sa qbetom, produzhena na zadnjoj strani sa pripratom, a na istochnoj trochlanim oltarskim prostorom. Pochetkom XIII veka ovom jezgru dodata je prostrana spoljna priprata sa dve bochne kapele i krstastim svodom. Crkva je sa spoljne strane ozidana, u debljini od oko pola metra, blokovima belog radochelskog mermera, koji je ostao do danas.

U prstenu tambura qbeta nalazi se natpis, sada vecj oshtecjen, koji glasi: ".... Ovaj presveti hram prechiste vladichice nashe Bogorodice, sazdan bi veleslavnim zhupanom i prijateljem cara grchkog Aleksija Stefanom Nemanjom koji je primio andjeoski obraz kao Simeon monah.... velikog kneza Vukana godine 1208-9 indikta 12. I mene, koji je ovde radio pomenite Savu greshnog...."

Do otkrivanja ovog natpisa ( 1951. g.) verovalo se da je prvobitno slikarstvo hrama nastalo josh u Nemanjino doba, krajem XII veka. No, iako je stari zhivopis slikan na tri razlichite pozadine, zlatnom, zhutom i plavom, shto je najvishe zbunjivalo istrazhivache, ipak su sve freske u Bogorodichnoj crkvi iz 1208-9. godine. Prvobitni studenichki zhivopis je sachuvan u oltaru, zatim u potqpolnom prostoru, na zapadnom zidu i u donjim delovima naosa. Centralno mesto u oltarskom prostoru zauzima "Bogorodica sa andjelima koji joj se klanjaju". Starom slikarstvu pripadaju josh i kompozicije "Blagovesti" i "Sretenje" na zidanom delu oltarske pregrade.

Monumentalna i potresna kompozicija "Hristovo raspecje" zauzima sredishni deo zapadnog zida. Na zvuchnoj tamnoplavoj podlozi, toplookerne figure hrista i drugih uchesnika uzbudljive religiozne drame, sa naglashenim ljudskim dimenzijama stradanja i bola, ostvaruju harmoniju najvecjih dela evropske umetnosti XIII veka.

Stojecji na pochetq XIII veka, sa karakteristikama koje ga odvajaju od starog stila epohe Komnina, vladajucjeg u XII veq, studenichko slikarstvo svojom jednostavnoshcju, mirnocjom i monumentalnoshcju postavlja temelj razvoju srpskog zidnog slikarstva XIII veka kao rodonachelnik stila koji se naziva STUDENICHKI. Pojava srpskih natpisa na studenichkim freskama, iz vremena kada je pochinjala srpska knjizhesvnost, takodje zasnovana u Studenici, josh jedna je velika qlturna bashtina studenichkog manastira.

 
[font=&quot]KRALJEVA CRKVA

Severozapadno od Bogorodichine crkve nalazi se crkva Sv. Joakima i Ane, po ktitoru kralju Milutinu nazvana "Kraljeva crkva". Na njenoj fasadi, ispod kovanog krovnog venca, u kamenu je uklesan natpis: ".... U ime Oca i Sina i Svetoga duha, ja, rob Bozhiji Stefan Urosh, praunuk gospodina Simeona i unuk Prvovenchanog kralja Stefana, sin velikog kralja Urosha i kralj sve srpske i pomorske zemlje, sazidah ovaj hram u ime svetih pravednika i praroditelja Hristovih Joakima i Ane, godine 1314, indikta 12 i prilozhih tome svetom hramu hrisovulju. I ko ovo promeni da je proklet od Boga i od mene greshnog, Amin. Sazida se hram trudom arhimandrita i protosindjela igumana Jovana.....".


[/font] Crkva je delo isqsnih majstora. Konstrukcija za koju se stiche utisak da je jedinstvena u stvari je dobro razradjen model slozhenog sklopa. Osnova pripada tipu sazhetog upisanog krsta u obliq kvadrata. Slichno kao i u Bogorodichinom hramu i ovde se u osnovu upisuje krst sa “Raspecja” naslikanog u samoj crkvi, proporcionalno uvecjan. Ideja krstoobraznosti zdanja naglashena je veshto istaknutim luchnim krovovima. I ova crkva, kao i Bogorodichina, simbolichka je slika kosmosa. U qpoli koja je simbol nebeskog prostora boravi nebeski car. Slikari i izgleda veoma obrazovani naruchioci programa nastojali su da ukazhu na jedinstvo china zemaljske i nebeske liturgije u sluzhbi spasenja sveta i velichanja Svevishnjeg.

Najvecju vrednost crkve Sv. Joakima i Ane predstavlja njen izvanredan zhivopis. Sachuvan u velikoj meri, ujednachen po stilu i estetskoj vrednosti, on pokriva sve zidove od poda do qbeta. Slikarstvo ove crkve je nastalo u drugoj deceniji XIV veka, kao vrhunsko delo Milutinovih majstora koji su oslikavali vecjinu njegovih zaduzhbina. Svojim likovnim vrednostima ono je svrstalo ovaj, po dimenzijama skroman, hram madju najdragocenije srpske spomenike XIV veka. Veoma ujednachen umetnichki nivo chitavog ansambla fresaka, chine da se ovo slikarstvo po svojim tezhnjama i ostvarenjima uklapa u najvecje umetnichke domashaje klasicistichkog stila ranopaleologovske epohe u celoj vizantijskoj qlturnoj sferi.

Udrugoj deceniji XIV veka, kada je Kraljeva crkva oslikana, vladalo je jedinstveno shvatanje slikarstva u celom istochnohrishcjanskom svetu. Kralj Milutin se opredelio da Bogorodichinim roditeljima posveti svoju zaduzhbinu u ovom manastiru.
 
CRKVA SVETOG NIKOLE


[font=&quot] Crkva Svetog Nikole ili Nikoljacha, najmanja je i najjednostavnija od tri ochuvane crkve u manastirskom krugu. Jednobrodna gradjevina da polukruzhnim oltarskom apsidom na istoq, presvedena je poluoblichasto. Naglashena trodelnost njenog liturgijskog prostora postignuta je sredstvima poznatim I dosledno korishcjenim u graditeljstvu 11. i 12. veka na podruchju juzhne obale Jadrana. Nikoljacha je gradjena od lomljenog i pritesanog kamena u krechnom malteru. Vreme njenog nastanka nije posve jasno. Sucheljna su dva mishljenja: da se u njoj sluzhilo za vreme Bogorodichne crkve, i da je nastala u vreme kada i slikarstvo.

Do nedavno je crkva odavala utisak male niske gradjevine, skoro kapele, ispitivachkim radovima 1968. g. utvrdjeno je da je Nikoljacha bila zatrpana zemljom u visini od jednog metra. Kada je crkva oslobodjena nanosa zemlje, gradjevina je dobila mnogo u proporcionalnosti. Sem toga, otkriveni su tragovi trema, ostaci fresaka u soklu kao i vishe srednjovekovnih grobnica.

Crkva je prvobitno bila cela oslikana ali se do danas zhivopis ochuvao samo u fragmentima. Danas je u oltaru sachuvana figura “Bogorodica sa dva andjela koji joj se klanjaju”. Ispod nje su tri sveta oca, delovi kompozicije “Poklonjenje zhrtvi”. Od stojecjih figura najimpresivniji je lik sv. Jovana Preteche. “Ulazak u Jerusalim” i “Mirosnice na Hristovom grobu” na zapadnom zidu jedini su ostaci kompozicije “Veliki praznici”. Pomenutim konzervatorskim radovima u Nikoljachi je otkriven zhivopisni sokl sa zanimljivom ornamentikom vezanih krugova, rozeta, medaljona I grafikona upletenih u lozicu. Ova bogata i bezmalo u celini ochuvana ornamentika dopunjuje dosta skromnu postojecju fresco-dekoraciju ove crkve. Interesantno je da se jedan detalj ornamentike sa sokla istiche svojom slichnoshcju sa knjizhnim ukrasom. To je veoma neobichna pojava u srpskom monumentalnom slikarstvu, ali ne i u crkvi Svetog Nikole. Ikonopisac je dodao neke detalje koji su svojstveni vezu sa haljinanekih sopocjanskih svetitelja (oko 1256. – 1268. g) ali je i tipichan za knjizhnu ornamentiq u starim srpskim rukopisima, tako da se mozhe zakljuchiti da je ikonopisac vecj na isti ukrashavao neke rukopise ili ih je samo mozhda chitao.
[/font]
 
bogorodichina crkva.................................riznica.........................................kraljeva crkva...............crkva sv. nikole..................trpezarija...........................ulazna qla

bogorodicina_crkva_0.jpg
...............
konak_0.jpg
.............
kraljeva_crkva_0.jpg
.............
nikoljaca_0.jpg
.............
trpezarija_0.jpg
...........
kula_zvonara_0.jpg
................................
 
RIZNICA


Studenica je jedan od retkih srpskih manastira u kojem se do danadsachuvao znatan broj starijih umetnichkih predmeta, uglavnom bogosluzhbenih. Na zhalost, medju njima je malo onih koji su manastiru poklonili kraljevski ktitori, pozniji vladari i velikodostojnici. Ipak, po svojoj vrednosti, studenichki vezovi stoje na prvom mestu, a crkveni predmeti od zlata i srebra mogu se meriti sa predmetima iz nashe najbogatije riznice koja se chuva u manastiru Dechani. Saqpljani medju onim shot je ostalo i shto je posebnim trudom sachuvano predmeti su smeshteni u riznicu, a znatan broj je izlozhen u manastirskom muzeju.

Medju predmetima od plemenitih metala najdragoceniji je prsten kralja Stefana Prvovenchanog, koji se nalazio u kivotu svetog kralja, na lancu, uvijen u tkaninu, do 1955. g. kada je izvadjen i izlozhen u muzeju. Prsten je zlatan, u filigranu, i vizantijski je rad iz XI – XII veka. Izvanredno umetnichko delo predstavlja I stavroteka iz 1628. g. od pozlacjenog srebra, ukrashena plavim i srebrnim emajlom. Na njoj su reljefne predstave Hristovog vaznesenja, okruzhene simbolima jevandjelistima, dok su po obodu date scene lova i prikazi studenichkih ktitora Stefana Nemanje i Stefana Prvovenchanog.

XVII veq pripada vishe izlozhenih predmeta od pozlacjenog srebra, kao ripide, petohlebnica i dve chashe sa scenama iz lova, dok je fino azhuirana gotichka kadionica nastala u XVI veq. Od nekada dragocene studenichke biblioteke, sachuvan je veoma
mali broj rukopisa, i to pre svega jedno chetvorojevandjelje iz XV veka, ukrasheno velikim zaglavljima i prepletenim inicijalima koji su bogato kolorisani. Vishe izlozhenih predmeta su na srpskom, turskom, ruskom, rumunskom i nemachkom jeziq, medju kojima se istichu bogato ukrashene ruske gramate i rumunske povelje, koje svedoche o razgranatim vezama ovog manastira. Od slikarslih radova istiche se naprsni triptih iz 1750. g. ukrashen sedefnom intarzijom I pozlacjenim filigranskim okovima.

[font=&quot][/font]
 
TRPEZARIJA


Vazhno mesto u okviru manastirskog komplexa zauzima trpezarija. Nalazi se zapadno od Bogorocdichne crkve. Podignuta je u XIII veq, verovatno za vreme ahiepiskopa Save Nemanjicja. Nekada je imala sprat, koji je porushen. Tokom zajednichkog obeda oqpljenom bratstvu zaduzheni monah je chitao pouchne textove. Bio je obichaj da se zidovi oslikavaju freskama sa tematikom prilagodjenom nameni prostora. U danashnjem enterijeru dominira bela boja, ishod retauratorskog poduhvata.

Arheoloshka istrazhivanja su pruzhila podatke za pouzdanu obnovu mermernih trpeza I sedishta. Interesantan detalj je vezan za ove stolove: naime, po duzhini gornje ploche svakog stola uklesan je zhleb, kojem je namena da odvede vodu da stola koji su monasi prali posle svakog obeda.

Bratstvo manastira u danshnje vreme koristi Savinu trpezariju samo u svechanim prilikama I za odred Badnjaka*.

*stari srpski obichaj vezan za Bozhicjno slavlje.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top