Rusi remontuju naše migove
Predviđena nabavka jedne eskadrile višenamenskih borbenih aviona, poput F-16, F-18, i „migova 29 SMT”
Strategijskim pregledom odbrane, koji je pred usvajanjem, definisani su zadaci koje moraju ispunjavati Vazduhoplovne snage i protivvazdušna odbrana (VS i PVO): odbrana vazdušnog prostora, učešće u mirovnim i humanitarnim operacijama i podrška u slučaju prirodnih nesreća i nepogoda većih razmera.
Da bi se stvorili uslovi za uspešno izvršenje ovih zadataka preduzete su mere za remont pet aviona „mig 29” i jednog transportnog aviona AN-26. U toku su pregovori sa ovlašćenim ruskim remontnim zavodom da se remont aviona „mig 29” izvrši u Vazduhoplovnom zavodu „Moma Stanojlović” na aerodromu u Batajnici. Remont bi vršili ruski stručnjaci, a deo poslova bi obavio ovaj zavod, kaže za „Politiku” pukovnik Dragan Katanić, komandant Vazduhoplovnih snaga i protivvazdušne odbrane (VS i PVO) Vojske SCG.
Pukovnik Katanić (1956) je instruktor letenja i nosilac zlatnog letačkog znaka, opitni i probni pilot, leti na svim tipovima borbenih aviona. Bio je pilot-lovac na „migu 21”, komandir opitnih pilota u Vazduhoplovno-opitnom centru na Batajnici i načelnik Odseka za opremanje u Sektoru za RV i PVO pri Generalštabu. Dakle, pravi sagovornik za pitanja razvoja vojnog vazduhoplovstva.
Da li će naše VS i PVO, kao što se dešava u drugim zemljama u tranziciji, nabaviti nove avione?
– Studijama razvoja VS i PVO je predviđeno da se u narednom periodu pokrene nabavka jedne eskadrile savremenih višenamenskih borbenih aviona. To su avioni poput F-16, F-18, „gripena”, „migova 29 SMT” ili SU-30. Nabavka jedne eskadrile od 20 savremenih višenamenskih borbenih aviona omogućava smanjenje i racionalizaciju vazduhoplovnih snaga, uz istovremeno povećanje borbenih mogućnosti.
Reč je o velikom poslu. Da li su se pojavili lobisti određenih proizvođača?
– U Komandi VS i PVO nije ih bilo. Čuju se priče da se pojavljuju oko Ministarstva odbrane, ali ne znam da li je to tačno. Prodaja takvih aviona donosi državama, i kompanijama koje ih proizvode, veliki profit i potpuno je normalno da se lobisti pojave. Ovako velike poslove, kupovinu eskadrile skupih aviona, ne obavlja direktno ni vojska, ni ministarstvo odbrane već država, odnosno vlada. Za naše potrebe pogodni su svi pomenuti tipovi višenamenskih aviona.
U kakvom je stanju tehnika za vazdušno osmatranje i PVO?
– U mirnodopskim uslovima jedinice vazdušnog osmatranja i javljanja ostvaruju punu kontrolu nad vazdušnim prostorom. Ispravnost raketnih sistema je visoka, ali se mora istaći da su to sistemi tehnološki prevaziđeni, mora se razmišljati o nabavci savremenijeg raketnog sistema srednjeg domata.
Zašto se uništavaju lake protivavionske rakete „strela 2M” koje se ispaljuju s ramena?
– Naša zemlja je potpisnica više međunarodnih sporazuma za ograničenje posedovanja broja tih raketa i one se, u skladu s tim, uništavaju. Jedan od razloga za njihovo uništavanje širom sveta jeste mogućnost da dođu u ruke teroristima.
Mnoge države donose posebne zakone kojima se odobrava obaranje otetih putničkih aviona koji bi mogli biti upotrebljeni za napade poput onih u SAD od 11. septembra. Da li imate ovlašćene za obaranje takvih aviona?
– Imamo ovlašćenje za presretanje i obaranje neidentifikovanih borbenih letelica koje odbiju da se povinuju naredbi našeg lovca presretača. Za obaranje otetih putničkih aviona za sada je neophodna odluka državnog vrha.
Koliko često lete naši vojni piloti?
– Nažalost, poslednje dve-tri godine daleko ispod potrebnog naleta i svetskih normi. Piloti lovačkih i lovačko-bombarderskih aviona u proseku nekoliko sati godišnje, u transportnoj avijaciji i na helikopterima situacija je nešto bolja, ali daleko od potrebnog. I pored preduzimanja svih mera i obećanja ministarstva, situacija sa obezbeđenjem mlaznog goriva se nije poboljšala i preti opasnost da se u potpunosti prekine letenje vojnih vazduhoplova.
Ima li šanse da se popravi profesionalni i socijalni položaj pilota?
– Profesija pilota bila je atraktivna do kraja osamdesetih godina, kad se na jedno mesto javljalo po 50 kandidata. Sada se za 15 mesta jedva javi 30 kandidata i kada se završi zdravstvena selekcija, uz velike muke se izvrši popuna klase. Razlozi za mali odziv su neadekvatno vrednovanje profesije, mali broj sati letenja, minuli ratovi... Primanja poručnika pilota na helikopteru „gazela” su ispod 30.000 dinara. Mogućnost dobijanja stana više skoro da ne postoji, podrazumevaju se česte selidbe, odvojeni život od porodice i sve ostalo što prati vojnički život.
Milan Galović