kako komunicirati s prirodom...

bie

Aktivan član
Poruka
1.011
e ovde je previshe toga recheno o ljudskoj filosofiji,a sta reci za filosofiju trava,cvecha,kamenja,bubica...u svima njima i u nama se nalazi isti periodni sistem elemenata,pa kako to da ima previshe nesuglasica,netolerancije.Hdedoh reci sto se ne bi vratili u doba plemena i kako pravi "prirodni" ljudi zhiveli zajedno sa majkom prirodom...
 
Znaci svidja ti se ideja da trcis uokolo u sirovoj kozi,da si pun buva,jedes sirovo meso,s.eres gde stignes i dozivis jedva tridesetu...Stvarno bih voleo da vidim vas- "ekologe" ili "naturaliste" kako bi preziveli u toj "predivnoj" prirodi....
 
Upravo. Previse smo se odvojili od prirode da bismo joj se sada vracali. U jednoj knjizi (Ekologija za pocetnike) pise da je priroda pocela da propada onda kada su prvi ljudi poceli da se zadrzavaju i "gomilaju" na jednom mestu, tj. kada je poceo razvoj gradova. Ali je razvoj prvih gradova takodje i pocetak razvoja civilizacije i svih njenih tekovina u bilo kojem pogledu (filozofija, nauka, umetnost, tehnologija). I mi smo sada previse naviknuti na zivot kakav zivimo da bismo ga odjednom iz korena promenili. A priroda se sve vise okrece protiv nas...
 
Kakvih filosofa ovde ima to Bog nije video

@ludo dete, slazem se sa tobom, ali sta sad treba li da srusimo sve gradove i da se ponasamo k'o sto Kaa vec napisa?To je suludo.

Posto spasa prirodi,a samim tim i civilizaciji nema, opredelio bih se za cuvenog filosofa Ramba Amadeusa i za njegov projekat "BETON"

Da se pitam ja bih betonir'o travu
I ofarbo tamno braon svaku vodu plavu!
Nekako bih probusio tanki sloj ozona
A Zemlju bih zastitio kesom od najlona!

Beton, beton, samo beton!
Beton, beton, samo beton!
Beton, beton, samo beton!
Beton nama treba!

Da se pitam ja bih posjeko sve sume,
I za ukras postavio od traktora gume.
Kiselinom ja bih zemlju navodnjavo,
A decu bih svaki dan rentgenom slikavo!

Beton, beton, samo beton!
Beton, beton, samo beton!

Da se pitam na sred grada lozio bih kazan,
Svako bi mi jeo, zna se, rucak jednoobrazan.
Praznikom bi instalir'o oko glave lovor
I narodu odrzao sledeci govor:

Beton, beton, samo beton!
Beton, beton, samo beton!
Beton nama treba,
Jer iz trave opasno nas ljuta zmija vreba!
Beton, beton, samo beton!
Beton, beton, samo beton!
Beton nama treba,
Jer iz trave nonsalantno ljuta zmija vreba!

Do 'betoniranja' poz
 
A što oni što misle da žive odvojeno od prirode na žive malo u prirodi.
Čovek je trenutno negde na pola puta, ali mu to ne smeta da stvarno razume prirodu...
Spavao sam na -28 u krevetu napolju,radio na +45, spavao po šumi, susretao zmije, izujedali me pauci, škorpije šetale preko golog pupka, bio na preživljavanju.
Čovek nije potpuno deo tog habitata, on je deo svog habitata.
Opet ovo što sam naveo nije nekima dovoljno da razumeju prirodu.
Oni će to (možda i ispravno) shvatiti da su tada pobedili prirodu.

Ima još jedno razumevanje prirode, a to su fizičari.
Oni razumeju prirodu , ne proučavajući je kao što to rade biolozi.
Upravo razlika u pristupu fizičarima omogućuje jednu prednost. Oni se tada distanciraju od ljudi.
Na čoveka gledaju kao na još jedan "prostor" koji mora da zadovoljava zakonitosti , a to ni biologija , pa ponekad čak ni medicina ne čini.

Ne kažem, ali obično su zastupnici teze "da se vratimo prirodi" na ovaj način goli-skakutavci (nešto kao hipi deca cveća) ustvari bajkoliko natopljena maštolika stvorenja koja ne shvataju koktel čoveka kao animalnog ali i duševnog bića (što je ovde debelo zloupotrebljeno kroz duša = lični stav , potreba, osećanje,bontonska kultura).

Kako odmiču ovi dani sve više mi se mota po glavi ideja da decu treba natopiti svim iskustvima , jer jedino onda su moćna i sposobna da budu otvorena , neograničena ni neznanjem ni strahovima.
Tako je kod osećaja moći erotskog poželjnog, tako je kod samopouzdanja uspeha, tako je i kod osećanja prirodnosti i mere.
Kad kao malo dete spoznaš jednostavnu sirovost, surovost, ali i mir , jednostavnost, raznolikost, mudrost prirode i osetiš se kao deo te iste, teško da ti može ponestati mira , čak i kad sve prigusti, teško da možeš postati destruktor iste....
A to što čini mi se aludirate na odvajanje i nepoznavanje prirode kao razloga što čovek više sebe ne poznaje i izbegava da upozna , čak i obmanjuje, ne bih rekao da je posledica otudjenja od prirode (mada bi boravak i poznavanje prirode strašno pomoglo) već NESNOŠENJA ODGOVORNOSTI ZA SVOJA DELA.
Ne toliko u socijalnom smislu , koliko u zdravstvenom smislu....
Opasnost otrežnjava i najpijanije, budi i najpospanije. A istovremeno uvodi granicu ličnih sposobnosti bez razočarenja i mržnje...
 
Hajde što se mi udaljavamo od prirode, problem je što i životinje odvajamo od nje, trpajući ih kao trofeje prirode u zoološke vrtove, kaveze, stanove i mala dvorišta. Niko nema pravo da ograničava i zarobljava. Sa koliko se odgovornosti i pažnje odnosimo prema njoj, toliko će i ona prema nama. Izgleda da ne shvatamo dovoljno koliko unuštavajući prirodu, uništavamo polako sebe, malo po malo, pa time još manje dovodimo sve to u pitanje jer većina ne brine za buduće, naše male reinkarnacije u 'narednim vekovima'. Kako stvari stoje, vodiće se savremeni biološki ratovi, eto vam komunikacija sa prirodom ...
 
Ja ti mogu dati odgovor samo šta će biti u velikom delu društva u budućnosi , ali ne i odgovor šta ćemo sa decom..... jer nemam tu moć da prosvetim , nametnem (kod vaspitanja dece je potrebno nametanje jer ma šta vam mediji govorili, a znam da se u Srbiji dobro prima ta blagonaklonost i poverenje u decu, deca nisu dozrela , naročito u gradskim džunglama.) .

A i da imam , jedino što bih uradio je jasno diferenciranje više izbora, tj. getoizaciju.
Jedini način dobijanja maksimuma iz jedinke je stavljanje u njemu najinspirativniju okolinu...
medju istima.
Oni koji gledaju šire , dopustiti da gledaju i delaju, a ne kao sad kažnjavati ih izopštenjem i potiskivanjem zato što su "opasni , previše ažurni, dosadni sa tim, zanesenjaci, naivni, dooobri,ozbiljni, nefleksibilni".

I dalje nisi naglasila na koju komunikaciju sa prirodom misliš , jer navedoh više njih.

A za ovo vodjenje planete, to je već posao za futurologa, pa ću ti iz tog ugla i odgovoriti.
Postoje dve najvažnije struje u današnjem pristupu razvoju.
Jedna je američka , a drugo proevropska , mada su zastupljene i van ovih prostora.
Američka kaže , zaj.ebi ekologiju, zaj..ebi sve te sitnice, nezadovoljstvo, mentalno rasulo, etiku i ostalo , nego daj da se razvijemo što brže možemo. Koliko resursa ima , nek ima, dok ima ne trljaj glavu.(posledica toga je i ukidanje budžeta za hladnu fuziju u USA).Kad počnu ljudi da ginu i da ponestaje onda ćemo biti mnogo razvijeniji i spremni da bolje rešimo problem.
Evropa kaže , treba sačuvati ekološku sredinu ne samo za sutra generaciju,već i za dve , pa i deset generacija posle. (zato su izdvojili 6milijardi za energetska istraživanja samo u ovoj godini, i počeli sa fabrikom hladne fuzije u Marseju).

Srbija više voli američki pristup , tako da će ovde biti američki način razmišljanja , ponašanja, i delanja.
To podrazumeva da će inteligencija stanovništva biti na američki način, obrazovanost takodje, načini poslovanja velikih koncerna takodje....Imate pomalo deformisanu sliku jedinstvenosti tržišta u USA. Jedna je stvar u velikim gradovima tipa njujork, čikago , a druga u 90% teritorije koju čine pustinje ili polupustinje, mali gradići , male firmice, mali poslovi , male prevare....
Naravno da naši ljudi u USA ne žive takvim životom , jer uglavnom idu u velike gradove kao pečalbari ili vode svoje biznise...

Nego to nije tema, već kako doturiti kompas ludom detetu, da se bolje snalazi u prirodi, jel tako?
Bar dok zemlja ima magnetno polje....
 
Posoji šansa koja izgleda ostaje na onima koji su etiketirani kao opasni, zaneseni, naivni i nefleksibilni kako si ih okarakterisao. Verovatno će mnogo toga pretrpeti, a biće uvaženi tek od strane budućih generacija koje ključaju u magli. Drugi put je mnogo lakši, inertniji. Još malo industrijalizacije, amerikanizacije, zatupljivanja.. Ono što se svakako može očekivati i što je poželjno jeste početi od sebe i iskoristiti medije u tu pozitivnu svrhu
otvaranja i onako slepih očiju ... Kazaljke se i dalje vrte u bezdan, čekaju povoljni momenat da zauzmu odgovarajuću poziciju u dobrim rukama. Možda i mi nađemo naš jug. Nikad se ne zna šta se sve može preokrenuti i urediti, mada se sa prirodom nikada ne ide na brzinu.
 
ludo dete:
Ja samo cekam kraj sveta i nadam se da ce doci uskoro.

Ima da se nacekas ohoho.

Mislim da bi covek trebao malo vise da gleda pozitivno na svet, da se trudi da pormeni svet oko sebe.Prvo treba da krene od sebe, da svojim primerom ukaze na ono sto je dobro.Dosta je bilo destrukcije, sada je vreme da stvrai okrenemo u pravom smeru.
Trebali bi da shvatimo da nismo mi gospodari prirode, vec da priroda gospodari covekom i da se u skladu sa tim i ponasamo.
 
Razumeo sam
I sta dobijamo kada i ako pobedimo prirodu? Sta je cilj i svrha? To su budale, bas kao sto si rekla
Mislim da covek ne bi trebao da stvara nista suvisno, medjutim to je u savremenom drustvu nemoguce.E ta bespotrebna roba ce da nam dodje glave
 
kad je leto i ona uzhasna vrutjina kad treperi vazduh i teshko dishesh...i udjesh u gustu shumu...al ne onu od shiprazhja visine 2m vetj neq punu starih stabala...gde je tlo prekriveno lishtjem i sunce ne prodire...u svoj toj svezhini osetjam zhivot osetjam zaista kao da...ne znam pripadam?...nekako sam ispunjen i nekako ushitjen i blizhi nechemu...valjda neko to oseti kad udje u crkvu...kad si pored neke reke i onda legnesh i samo slushash kako pichi voda taj neki zhubor...i gledam talasastu povrshinu vode kako se presijava i poskaqje...odesh na neq planinu i popnesh se negde gde je dobar pogled i onako udahnesh...kad odesh na livadu i legnesh a oko tebe sve kipi od zhivota samo zuji bruji ne staje...i svi ti mirisi...priroda je praznik za chula...posle sivila fekalije u kojima zhivimo neverovatno je okrepljujutje samo izuti obutju i skaqtati po travi il nechemu...
 

Back
Top