Beogradski advokat Toma Fila podseca da se pod sistematski izvrsenim slucajevima smatraju oni u kojima je "iznad deset ubijenih": "Ovde je vise od 40 mrtvih vojnika. O tome smo raspravljali kad je bilo reci o Vukovaru. Tada mi je receno da je sve vise od deset ubijenih sistematsko. Kad je rec o vojnicima JNA, tu se radilo o zajednickom planu likvidacije vojnika JNA, pa ne moraju oni biti na istom mestu svi poubijani. Dvojica ovde, petorica onde, deset tamo, kako smo mi govorili za hrvatske zlocine."
Nikiforov na ovaj komentar odgovara kratko: "Sad je rec o snimku sa Holmeca, i govorim o njemu kao individualnom slucaju, a ne o svih 47, koliko je bilo zrtava na strani JNA u Sloveniji. Sva pitanja koja smo dobili dosad ticala su se trake sa Holmeca."
I da, naravno, v. d. portparola Karle del Ponte za NIN ponavlja da Tribunal nikada nije istrazivao slucaj Holmec. "To je posao nacionalnih pravosudja na teritoriji bivse Jugoslavije i pitanje njihove neminovne saradnje."
Medjutim, tu je problem i nastao zato sto je za Sloveniju "slucaj Holmec" zavrsen. Pa je, posle svega, premijer Jansa samo izrazio zaljenje zato sto je ponovo zloupotrebljen dogadjaj u vreme oslobadjanja granicnog prelaza Holmec 1991.
Tuzilastvo za ratne zlocine u Beogradu zasad "prikuplja dokaze, informacije, podatke sa vise strana", da bi utvrdilo "da li se ratni zlocin uopste dogodio". E, onda bi trebalo da utvrde ko su potencijalni osumnjiceni, kao izvrsioci zlocina. I nisu jos kontaktirali sa slovenackim tuzilastvom. Tek kad prikupe dokaze, obratice se Drzavnom tuzilastvu Slovenije. "Upoznali bismo ih sa materijalom koji smo prikupili. Trazili bismo im da se izjasne ukoliko zele da im ustupimo dokaze, za potrebe eventualnog postupka koji bi oni tamo pokrenuli."
Advokat Fila ne veruje da je moguce da se takav proces sprovede u Sloveniji. "Slovenija je clanica NATO-a. Ni u snu ne moze da se dogodi da Haski tribunal pokusa da natera clanicu NATO-a da pokrene postupak u slucaju Holmec. Onda bi morali da kazu da medju svojim clanicama imaju i onu koja je odgovorna za ratni zlocin, a to nece moci."
Ljubodrag Stojadinovic, komentator lista Politika, kaze da "ako Slovenija to nece da prizna, a taj zlocin priznaju neke nevladine organizacije i Milan Kucan, onda to znaci da se Slovenija solidarise sa tim zlocinom. To je vrlo opasan presedan. Oni onda pokazuju kako je zlocin legitiman da se dodje do drzavne nezavisnosti. Oni priznaju da je njihov pionirski poduhvat u zlocinima bio ispravan. I da njihova drzava tako pocinje i da dezela i nevinost nemaju nista zajednicko."
A Hrvatska? Sa slucajem Holmec pokrenuto je i pitanje nekih drugih zlocina nad vojnicima JNA u bivsoj Jugoslaviji. Kao sto su slucajevi kasarne u Bjelovaru i Koranskog mosta.
U Bjelovaru, 1991. godine, napadnuta je kasarna JNA, zarobljen je pukovnik Rajko Kovacevic, zarobljena su tri oficira i pet vojnika, i svi su oni skinuti u gace i majice, i streljani. I tu postoji filmski snimak. Kad je otac pukovnika Kovacevica trebalo da dobije odlikovanje, za herojstvo sina koji je bio komandant kasarne, odbio je da primi orden dok ne vidi kako mu se sin ponasao. Kad je video da mu je sin herojski branio kasarnu, da je zarobljen i streljan, onda je primio orden.
I u slucaju Koranskog mosta u Karlovcu, zarobljeni su i pobijeni rezervisti JNA, opet 1991. godine. Semina Loncar, predsednica Centra za demokraciju u Splitu, kaze za NIN da se ovaj slucaj vec treci put vraca na prvostepeni sud. "Mi nismo zadovoljni postupkom koji vodi Karlovacki sud, i simptomaticno je zasto taj sud nije izuzet, kao sto je to trazila druga strana, zastupnik optuznice je trazio izuzece tog suda. Opsta politicka klima i samo sudsko vece, i klima u sudnici i oko sudnice je nacionalisticki obojena, netrpeljivost prema srpskim gradjanima i pripadnicima JNA je ogromna. I zato ona utice na sam ishod postupka", kaze gospodja Loncar, koja veruje da su nevladine organizacije i odbori za demokratiju i ljudska prava sada potrebni i Hrvatskoj i Sloveniji i njihovim drzavnim tuziocima jer su oni jedini dokaz da su to pravne drzave. "Potrebni smo i da vide koliko znamo, kako bi nas sprecili na vreme."
Slucaj u bjelovarskoj kasarni je tek nacet, istrazuje se, kao uostalom i svi ostali slucajevi zlocina nad vojnicima nekadasnje jugoslovenske armije. U Tuzilastvu za ratne zlocine u Beogradu kazu da su ovi hrvatski slucajevi u pretkrivicnom postupku.
Gospodja Loncar najavljuje da ce Centar za demokraciju u Splitu podici tuzbu protiv Milana Kucana zato sto je pomagao uvoz oruzja u Bosnu i Hercegovinu, preko Slovenije. U to vreme je, kaze Loncareva, vladao embargo. A Slovenija kao nezavisna drzava nije smela prodavati oruzje Bosni i Hercegovini. Ona zakljucuje: "Postoji i dokument u Haskom sudu, koji je pokazao na sudjenju Milosevic, u kojem se vidi da Alija Izetbegovic narucuje za milion i sest stotina hiljada maraka oruzje. Ako je Karlos Menem, bivsi argentinski predsednik, procesuiran zato sto nije postovao embargo i isporucivao Hrvatskoj oruzje, zasto Kucan ne bi bio procesuiran za isto krivicno delo."
Mnogo je zlocina koji su ostali nereseni. Uzalud se na slovenackom kaze zaman.
Rat glinenih golubova
Jugoslovenska narodna armija je bila jedina vojna sila na celoj teritoriji tadasnje SFRJ. Slovenija je, te 1991, bila jos uvek republika u okviru SFRJ. Nije bila medjunarodno priznata. A svaki otpor jedinica, u to vreme, mogao je da se racuna kao pobuna protiv regularne vojske. Rat nije poceo zato sto je SFRJ htela da stavi Sloveniju pod kontrolu, nego zato sto je tadasnji premijer savezne vlade Ante Markovic trazio da vojska zaposedne granicne prelaze kako bi carinska sluzba SFRJ mogla da radi svoj posao. A sve zato sto su Slovenci, odnosno njihovi teritorijalci, skinuli sve oznake SFRJ i stavili slovenacke, pa savezna vlada SFRJ nije mogla da kontrolise carinsku sluzbu za koju je bila nadlezna.
Veljko Kadijevic je bio savezni sekretar za narodnu odbranu, a nacelnik Generalstaba je bio Blagoje Adzic. Zamenik saveznog sekretara Stane Brovet.
Ljubodrag Stojadinovic, komentator lista Politika, kaze: "Na osnovu naseg saznanja operaciju su planirali Blagoje Adzic i Milan Ruzinovski, Makedonac, general, koji je bio nacelnik operativnog sektora. Oni su poslali jedan odred od 2020 ljudi, jedinicu koja je formirana ad hok.
Mislim da su oni imali ideju da ce to biti jedna udobna setnja, ti generali, vojna elita koja je po mojoj oceni i tad i sad bila diletantska, lakoma, nesposobna, korumpirana. Verovali su da ce vojnici dakle izaci na granicu i tamo zaposesti te karaule koje nisu bile pod kontrolom vojske, i granicne prelaze koji su trebali da budu pod kontrolom savezne uprave carina. Medjutim, odmah je poceo otpor TO. Prvo su oborili helikopter u Ljubljani. Pilot koji je poginuo bio je Slovenac. Oborili su ga rucnim raketnim bacacem. Na kraju prvog dana, na pres-konferenciji, koju je drzao Gvero, kasnije Marko Negovanovic govorili su da je JNA zavrsila zadatak. Medjutim, treceg i cetvrtog dana poceli su problemi. Jedinice vojske su bile bez logisticke podrske, opkoljene na svim karaulama, pocelo je unistavanje ljudi, predaja citavih jedinica koje su bile male, neobucene, vojnici bez obuke, svecane obaveze, prakticno regruti, poslati kao glineni golubovi..."
Stojadinovic zakljucuje: "Dobijali smo tada podatke da su mnogi vojnici izlozeni strahovitim maltretiranjima, ubijani i kad su se predali. Vojnicima koji su legli na asfalt, posle komande teritorijalaca, pucano je u glavu. Bilo je takvih svedocenja. Pretpostavljam da postoje dokumenta u vojnom sudu o tome."
Slovenacke smernice
Slovenacki liberali optuzuju Janeza Drnovseka da je kao tadasnji komandant JNA marta 1991. pustio tenkove na beogradske demonstrante i demokratsku snagu Srbije
Slovenacka Liberalna stranka je, pre neki dan, poslala haskoj tuziteljki Karli del Ponte, dugo skrivani dokument "Smernice za eliminisanje vanrednih prilika" Janeza Drnovseka. Rec je o "tajnom dokumentu objavljenom 28. jula 1989. u poverljivom glasilu Sluzbenog lista broj 32", koji je potpisao Janez Drnovsek, kao tadasnji predsednik predsednistva SFRJ. Pa se vanparlamentarna Liberalna stranka setila da, posle 13 godina, u pismu Del Ponteovoj optuzi sadasnjeg predsednika Slovenije Janeza Drnovseka za ratne zlocine i genocid na teritoriji bivse Jugoslavije. Smernice su, pise u pismu, "bile pravni temelj za koncentracione logore u Srebrenici, na Manjaci i drugde i za sve pocinjene ratne grozote u njima i van njih". Docekali smo i da slovenacki liberali Drnovseka optuze i da je kao tadasnji komandant JNA marta 1991. pustio tenkove na beogradske demonstrante i demokratsku snagu Srbije. I ne samo to. Predsednik liberala Vitomir Gros je amnestirao Slobodana Milosevica, jer je "samo radio ono sto mu je Drnovsek naredjivao".
Ostaje ipak nejasno, zasto su slovenacki liberali bas sad odlucili da salju ovaj dokument u Hag? Zasto su cekali 13 godina da se obrate Haskom tuzilastvu, ako je vec i sam Gros rekao da se taj dokument nasao u slovenackom parlamentu jos 1992, a Haski tribunal je osnovan 1993? U najmanju ruku, neobicno je njihovo objasnjenje da slovenacke institucije nisu smele da reaguju, a sami liberali su se bojali da ne budu optuzeni za spijunazu.
Izvor: Nedeljnik NIN
www.nin.co.yu od 13. aprila 2006. godine; originalni tekst clanka nalazi se na na adresi:
http://www.nin.co.yu/index.php?s=free&a=2885&rid=3&id=5959
15. april 2006. godine