bobba
Domaćin
- Poruka
- 3.835
Počelo je bezazlenom SMS porukom, jedne subote, dok se društvo tek skupljalo provjeravala je na koga može računati. Stiže odgovor koji joj izmami smiješak, podiže obrvu .. opala mali, a mi ćemo se to igrati .. pa hajde, da vidimo dokle ćemo ići … hajde da vidimo kakav si igrač … dobar, pokazalo se; igrač koji će, kad dobije svoju šansu predriblati sve protivničke igrače, zaobići golmana i otići do kraja. Ona se smijala, primicala mu se i odmicala, igrala se riječima, dodirima, pokretima .. tek na kraju, kad je već sve bilo učinjeno i kada je osjetila njegovu ruku u svojoj kako joj dodaje cigaretu, shvatila je da su, doduše, u istom ringu, ali da ne igraju istu utakmicu. Njegova je bila finalna, životno važna; njezina tek prijateljska, odigrana za zabavu.
Nedjeljno jutro, u gomili ljudi spazi pogled kojim je promatra, pogled pun pitanja. Skrivena iza tamnih stakala sunčanih naočala, bez prepoznatljivog osmjeha, gleda ga pogledom krivca, svjesna da je pretjerala, prešla granicu. Za nju je to bila bezazlena igra, nadmudrivanje, za njega pretpostavka početka nečeg … znala je da je Ona ta koja je trebala stati, zaustaviti vrelinu krvi, elegantno proglasiti utakmicu neriješenom i poslati ga u svlačionicu … prekasno za kajanje, preglupo za ispriku, nastavljaju dalje, jedno slomljeno srce i jedan sram ..
Nedjeljno jutro, u gomili ljudi spazi pogled kojim je promatra, pogled pun pitanja. Skrivena iza tamnih stakala sunčanih naočala, bez prepoznatljivog osmjeha, gleda ga pogledom krivca, svjesna da je pretjerala, prešla granicu. Za nju je to bila bezazlena igra, nadmudrivanje, za njega pretpostavka početka nečeg … znala je da je Ona ta koja je trebala stati, zaustaviti vrelinu krvi, elegantno proglasiti utakmicu neriješenom i poslati ga u svlačionicu … prekasno za kajanje, preglupo za ispriku, nastavljaju dalje, jedno slomljeno srce i jedan sram ..
