Jedino činjenica da su oba, a naroćito ovo poslednje, stavljena na veliku kušnju u pokušaju da se sa što višeg nivoa replicira nekom, ko evidentno ne doseže ni približno tvoj nivo.
Njemu jednom, takav kakv je, a njih bar ima kao nićeg drugog.
Zašto, ćemu šta se time dobija? Zar je njegov rad, koga poistivećuješ sa malim psom koji se uvlači moćnima, a na sve ostale laje, bez reda i načina, dakle zar neko takav uopšte zaslužuje slova? Šta se radi sa psom koji laje? Da mu se koska i kad se umiri, potapše ga se po glavici. Da, i pušta ga se, da obeležava, navodno svoj, teritorium jer i tako nema šanse, da mu