Pa pitanje strukture savesti, ne kazem da sam savrsena, ali stavim druge i njihove potrebe ispred sebe, ispunim im sve sto traze, i sto ne traze ponudim, nikome ne zavidim, nikada nisam ljubomorna, da zivim po hriscanskim princima, i imam prilicno jaku savest. Ja sama se osecam cisto, ako nekome i ne bude prevo sa mnom, ne znaci da ja nisam bila fer, nego doslo je do nesporazuma, to se trudim da ispravim. AKo pak ne uspem obecano, a retko se desava, kazem, izvini i trudim se da se iskupim, Savest mi jeste netaknuta. Inace ne bih mogla da zivim, da smatram sebe covekom, da normalnom izadjem iz kuce, upala bih u neku psihozu , neurozu.. Savest mi je na prvom mestu. Uvek.