pozdravčić,nestašna vodolijo...
KUĆERAK U SREMU
Ima jedan kućerak u Sremu,
zidan je od blata iz inata,
s pogledom na jablanovo granje
i salonom za plakanje.
Iznad kuće vinograd u bregu,
podrum čuva kuče zvano Đole,
kuma su mu treznili od vina,
pa je Đole sada Đina.
Hej, hej, kad bi srce,
hej, hej, kad bi duša,
hej, hej, kad bi sudba,
vratila me domu mome,
Sremu voljenome.
Znam za jedan kućerak u Sremu,
mladost moja stanuje u njemu,
ostala je sputanih ramena
u pižami od vremena.
Tamo gde se u društvu boema,
pilo s nogu bežalo od žena,
pevalo se najlepše na svetu,
pokraj lampe na buretu.
Ref.
Hej, hoće srce, hej hoće duša,
hej, neda sudba da se vratim domu mome,
Sremu dalekome.