Kako postupate? Da li se branite ili pustite da drugi uvide greske? Da li vase postupke opravdavate i nalazite za pravim?
Nekad je nemoguce izbeci nepravdu,jer te naprosto zivot osudi,a tvoje je da se boris i po mom misljenju uvjek budes optimist i nikad ne padas duhom
..čovek je prečesto subjektivan , jer je egocentričan ..tako da njegov sud o ovom ili onome , često je utvrđen na osnovu takozvanih subjektivnih činjenica - sa lično odbranaškim zaključcima i zaključivanjem ; stoga je takav njegov sut i neprihvatljiv / falšan je .... da bi čovek imao lični sud o nečemu ( naročito kad je upitanju on sam u konkretnim životnim situacijama ) potrebno je eliminisati emocije , pristrasnos i sve analizirati kroz logične etičke postulate.... a ovo je veoma teško --- jer čovek mora tad da upozna sama sebe i očoveči se... nastavak sledi :
...zašto kažem očoveči ?...zato što smo svi manje više duhovno isprogramirani opštim obrazovanjem i vaspitanjem - institucionalno ... ( društveni smo proizvod ) ... a kad se kao takvi društveni proizvodi tokom života spoznamo , tad otpočnemo i sa samoobrazovanjem i prevaspitavanjem --- očovečujemo se ...a očovečeni predupređuju životne situacije u kojima će izgubiti svoj mir i spokojstvo ... dakle , dosezanjem mira i spokojstva , ljudsko biće sebe vazdiže iznad svera u kojima postoji takozvana lična / kolektivna / sociološka pravda ili pak nepravda .... zar ne !