... Ne u principi ne citam Kunderu, ali mora da bude neki naslov- pa sto ne i ovaj. Pisem, to je ono sto jos uvek ostavlja neki trag... Nekada su se misli izlivale kroz grafit na hartiju, sad? Prsti i pixeli, nije lose, moze i tako. Pitam ono sto sam pitao i sebe toliko puta- sta ostavlja trag? Po cemu ce neko nekad znati da smo bili ovde? Sve je ok, zdravlje, kinta, suncan dan- poneki naivan osmeh- ali sta dalje i sta ispod toga. Kontam da su deca deo odgovora - ali sta pa koji qurac i njima ostavljamo, prazne ljusture, slepe - bacene u maticu... Yebeni uzor. Ti, ko god da si - reci mi sta ostavljas, posto ja iza sebe ne vidim tragove.