Kralj Mida i funkcija intelekta

Оно шта "хтети сазнати" или интелект једино жели јесте да стварност која је само кретање, недељиво трајање, претвори у непокретне опажаје, шему будуће акције. Трилионе вибрација, трилионе трептаја које светлост изведе у тренутку времена интелект ће претворити у један осет црвене боје. Тај осет биће "уклопљен" у опажај, који ће бити јукстапозициониран у простору.

U razmaku od jedne sekunde crvena svetlost, - sa najvećom dužinom talasa, čija su treperenja, sledstveno najređa - ima 400 triliona sukcesivnih treptaja. Hoćemo li da imamo ideju o ovom broju? Trebalo bi treptaje udaljiti dovoljno jedne od drugih da bi ih naša svest mogla da broji ili bar da registruje eksplicitno njihovu sukcesiju a istraživaće se koliko bi ova sukcesija sauzela dana, meseca ili godina. Najmanji interval praznog veremna o kome imamo svest ravan je, po Ekneru, dve hiljaditom delu sekunde; u pitanju je još da li bi mogli da shvatimo uzastopno više intervala tako kratkih. Uzmimo da smo sposobni za to. Zamislimo jednom reči svest koja bi bila prisutna defileu 400 triliona treptaja, koji su svi trenutni a izdvojeni samo jedni od drugih sa dve hiljaditim delom sekunde koji su nužni da bi ih razlikovali. Jedan vrlo prost račun pokazuje da će trebati vise od 25000 godina da se završi operacija. Na taj način ovaj osećaj crvene svetlosti koji smo osetili za jednu sekundu, odgovara, po sebi , jednom nizu pojava koje bi razvijene u našem trajanju zauzele 250 vekova istorije
Bergson iz Materije i memorije

Тако смо од недељивог трајања добили један непокретан "предмет". Тиме је хтети сазнати испунило своје хтење. Та тенденција нема других хтења осим тог. Када кретање, које је сама стварност, интелект дотакне својом једином априорном формом сазнавања, а то је простор, кретање се претвара у непокретан опажај. Баш попут Миде све што додирнемо претварамо у беживотне предмете.


Midas.jpg


Прича о Миди
Jednom je Dionis s bučnom pratnjom menada i satira lutao po šumovitim predelima Tmola u Frigiji. U Dionisovoj sviti ne beše samo Silena. On je zastao i spotičući se na svakom koraku, strašno pijan, lutao po frigijskim poljima. Seljaci ga opaziše, svezaše ga vencima cveća i odvedoše ga kralju Midi. Mida odmah prepozna Dionisovog učitelja, primi ga sa počastima u svoj dvorac i devet ga je dana častio raskošnim pirovima. Desetog dana Mida sam odvede Silena bogu Dionisu.
Kad ugleda Silena, Dionis se obradova i, da bi Midu nagradio za počasti koje beše ukazao njegovom učitelju, reče mu da izabere bilo kakav dar. Čuvši to, Mida tad uzviknu : "O veliki bože Dionise, naredi da sve čega se totaknem pretvori u čisto, blešteće zlato."
Dionis ispuni Midinu želju, samo zažali što Mida nije izabrao sebi neki lepši dar. Likujući, Mida ode. Radostan zbog dobijenog dara, on otkida zelenu granu s jednog hrasta i ona se u njegovim rukama pratvara u zlato. On kida klasje po polju i ono postaje zlato i puno zlatnog zrnevlja. Otkida jabuku, jabuka se pretvara u zlato, kao da je iz Hjesperidinog vrta. Sve čega se Mida dotakne odmah se pretvaralo u zlato. Kad je prao ruke, voda se takođe pretvarala u zlato. Mida se silno raduje. I eto - stigao je u svoj dvorac. Sluge su mu priredile bogatu gozbu i, sav srećan, on leže za sto. Tek tada shvati kakav je užasan dar zatražio od Dionisa. od samog njegovog dodira sve se pretvaralo u zlato. Zlatni su postajali u ustima i hleb i sva jela, pa čak i samo vino. Mida tek tada shvati da će morati da umre od gladi, te stoga pruži ruke prema nebu i uzviknu: "Smiluj se, smiluj se, o, Dionise! Molim te za milost! Uzmi natrag svoj dar.Dionis se pojavi i reče: "Idi izvorima Paktova i tamo u njihovim vodama operi sa svog tela dar i svoju krivicu."
Mida se po naredbi Dionisovoj uputi izvorima Paktova i tamo se zgnjuri u njegove čiste vode. Zlatom potekoše vode Paktova i opraše dar s Midinog tela dobijen od boga Dionisa. Od tog vremena Paktol je postao zlatonosan.

Од непокретности какву смо тако створили не можемо више саставити кретање. Кретање није збир непомичности, а стварање опажаја иде само у једном правцу.
Od intuicije možemo ići ka inteligenciji ali obrnuto nikako nije moguće.
Anri Bergson

Овога требамо увек бити свесни. Требамо знати да је објективан свет производ једне тенденције воље зване "хтети сазнати". То је њен продукт а не стварност по себи. Сами смо учврстили "стварност" која је чисто трајање, а то смо урадили, баш попут Миде, обичним "додиром" интелекта. Тиме смо нешто живо претворили у скуп беживотних опажаја.
 
Poslednja izmena:

Back
Top