ONDA KAD ZABOLI

Napisano 2. 03. 2009 godine
Dubina duše(ne znajući da li je to glava ili srce, jer glava vodi srce a, srce poslušno prati glavu)je veoma zabrinjavajuća stvar.Bilo bi dovoljno kada bi mogli izabrati jedo od toga i TO pustiti da te vodi kroz život.. Osećati bilo šta je bolje nego biti ravnodušan ili neodlučan.
Od malena su me zanimali nagoni, kao da sam imala nešto utkano u sebe, nešto tanano, našto što me je naučilo da iz najgoreg izvučem našto dobro a iz dobrog najbolje.
Najzanimljivi su oni NAGONI koji nateraju čoveka da na bol doda bol, da na tugu doda tugu retko kada se desi da na jednu radost dodaju još jednu.Kakav je to nagon kada natera čoveka da se u tim trenucima oseća moćno, jače u odnosu na onog drugog. Sve ovo pišem vodjena dogadjajem koji se meni skoro dogodio.Ljudi su tada imali potrebu da mi ispričaju neke stvari za koje su znali mnogo ranije.Pitala sam se ako su ćutali toliko dugo zašto su morali i sada da mi ispričaju.
Verovatno da bi primetili onu senku koja preleti preko moga lica...onu senku koja otkriva vaš bol, tugu nesreću.
Čudo su ti mali pokreti koji nas otkrivaju kada nismo iskreni, kada se ne podudaraju sa onim što govorimo,koji govore da ne saosećamo sa onim drugim...

j.m.73.:(
 

Back
Top