Dobar covek

Biti dobar ima neko značenje samo u zajednici i određeno je količinom koristi koju zajednica ima od tog čoveka.

"Dobar čovek" je obično čovek koji doprinosi zajednici i ne predstavlja opasnost ni za koga.

Da li je time dobar sam po sebi?

Ne verujem da takvo nešto postoji.

Deca nisu dobra. Ona su čista u svojoj prirodi koja objedinjuje porive koje zajednica kasnije deli na "dobre" i "loše".

Odrasli postaju "dobri" da bi bili prihvaćeni i voljeni u zajednici na uštrb svoje potpunije prirode. To čine potiskivanjem delova svog bića.

To ih ne čini zaista dobrima. Oni i dalje ponekad čine zlo pod maskom svoje dobrote, ali uglavnom zlo koje zajednica prihvata i preinačuje u dobro.

Recimo - dobro je ubiti neprijateljskog vojnika, a loše saplemenika, dobro je kamenovati grešnika, a loše tući nevinog itd...

.............

Nisam dobra. Mogu samo da se nadam da ću nekada dosegnuti potpunost svoje izvorne prirode. :)
 
Znam da si ti dobor čovek, samo ne znam šta te je spopalo?
I ne znam kada će to isto, ili nešto još mnogo gore, spopasti mene?
A kažu da sam dobra?!
Pojma oni nemaju o čemu govore... a nemam ni ja. :)
 
Moj je deda govorio da ljudi definišu dobro kao "dobro je ono što je dobro za mene".

Svako ima nešto što doživljava kao dobro, a razlozi za doživljaj su različiti.
Moji su čisto intuitivni.

Recimo, ja bih rekla da si ti dobar.
A za nekog pouzdano znam da je dobar. Po osećaju. Ne po nečemu što bi se dalo racionalno definisati.

Lakše je racionalno odrediti loše nego dobro.
 
Kada dovoljno ljudi poveruje da si dobar, onda postajes obavezan prema njima.
Imas obavezu, nevoljni napor, da ispunis ocekivanja drugih.
Ne mozes da budes svoj.
Onda puknes, napravis neku psinu,
dzaba.
I dalje ocekuju da si dobar.

Dete je dobro samo sebi. I takvo je srecno.
Kako raste, oseca sve veci pritisak, zahtev, ocekivanja drugih.
Prestaje da bude ono sto jeste i postaje dobro.
Prestaje da bude ono sto jeste, i gubi sebe.
Pucanje je jedini moguci ishod. Prelom volje.
 
hakim bej;bt293082:
Kada dovoljno ljudi poveruje da si dobar, onda postajes obavezan prema njima.
Imas obavezu, nevoljni napor, da ispunis ocekivanja drugih.
To samo ako važi ono što reče moj deda.

Onaj koga ja smatram dobrim nema nikakvu obavezu prema meni.
 
Dobar čovek ne razmišlja, on čini dobro "refleksno" -
skače u reku da izvuče nekoga, makar se oboje udavili.
Štiti slabijeg, makar obojicu ubili...

Ne računa na priznanje, pohvale, nagrade.
Dobro je u njega ugrađeno, praiskonsko.
I on tako mora, ne može drugačije i kada bi hteo.
Takvi su retki.
Ostali se trude da budu dobri.
Bilo bi gadno da se niko ne trudi :)
 
Dragi Hakime, divna je tema koju si postavio.
Rodila sam se kao filantrop, to sigurno znam... od malena sam razvijala to umeće
davanja mojim voljenim, da bih kasnije ljubav prema ljudima raširila na okolinu. Ta ljubav
nije pojačana pažnja prema ljudima, to je sreća davanja ljudima... Ljubav, dobrota, davanje,
etičko ponašanje su mi bili aksiom, u isto vreme i obnovitelj sopstvenog vitaliteta i svrhe
življenja.
Postoji i tuga u filantropskom doživljaju sveta, a to su momenti kada se pojedinci naljute, jer
nisu dobili možda zakasnelu dobrotu od mene.... ne zato što poštuju mene, već zato što
obožavaju sebe... Samo par prijatelja u meni prepoznaju filantropa... najuža porodica to ne
vidi i to je razočaranje...
Ne znam da li sam dobra ako razumem ono Hamletovsko "Ja sam zao, da bih bio dobar"
Šta ti misliš??
Puno te pozdravljam :zag:
 
A glavni lik romana velikog pisca je dobrica, pravi anđeo, knez Miškin.
Sažaljevali su ga i voleli, potajno mu se divili, a iza leđa govrili da je idiot. ?!
Ta neverovatna stvorenja, ljudi :)
 
Poslednja izmena:
Grubost se uci, a sa dobrotom se radjamo.
Moze se urodjena dobrota negirati, ali se ne moze izleciti.
Ali dobrota ne sme da preraste čoveka, mora ostati samo njegova.
Ako ode predaleko, moze postati svoja suprotnost.
 
....može li se biti čovekom onaj koji je : zao , pokvaren , prepreden , koristoljubiv , srebroljubiv , vlastoljubiv , nasilan , podao , otimač , ubica - ništarija !?

...ako ne možemo za ništarije reći da su ljudi , onda čovečnost nije biološko već duhovno stanje....a ako duhovna stanja uslovljavaju čovečnost , onda kukavice , poltroni , ulizice , podrepaši , mutivode , spletkaroši , lažovi , podvodači , opanjćivači , izdajnici , samoubice , robovi i slični gmazovi , ne mogu biti ljudi , kao i one pobrojane ništarije !?

....može da se kaže , da onaj koji nije ništa od od ovog pobrojanog i sličnog tome , da je čovek....pa ako je tako , onda je čovečnost uslovljenja etičkim normama - pa je onda pojam dobrog povezan sa etikom kao načelom , ličnim , koje nasa vodi kroz lični život....pa je takav život visoko etičan i predstavlja vrhunsko dobro !

....postavlja se pitanje , jeli hodio nekakav naš rođak po zemlji ovdašnjoj koji je bio oličenje VRHUNSKOG DOBRA !?


...ima na ovom svetu mudraca , koji kažu da je Sokrat svojim samoubistvom izdao filosofiju , a samim tim naneo milenijsmsku štetu prosvetiteljskom trendu civilizacijskih tokova ( a kad kažem prosvetiteljski tok , mislim na puteve očovečenja masa / rulje - svetine i oslobođenja od društvenih okova )....

...zaista , možemo li reći za nekog da je od kolevke pa do groba bio oličenje VEHUNSKOG DOBRA !?
 
Svako je, makar nekada, bio sve nabrojano.

Svako je nekada bio olicenje vrhunskog dobra. I onog suprotnog, u nekom drugom trenutku.
Ne postoje " duhovna stanja", samo prilike i neprilike u koje se ljudi uvaljuju.
 
...zlato ne možeš da upoganiš , nit pogan možeš da pozlatiš.....verovatno zbog unutrašnjih svojstava / karaktenih osobenosti....pa tako biva i sa živim stvorovima - naime , kad krvožedni lav upadne u jamu , on se ne pretvara padom u janje belo , oću ćerići ostaje i dalje krvožedan - sve u njoj jance pokolje ; jer tako biva i sa jancima , padom u jamu ne pretvaraju se u krvožedne lavove , već i dalje bivaju janci bespomoćni....pa tako biva i sa čovekom , kad upadne u nepriliku , on ostaje čovek , a ne retko padom u neprilike postaje nekako još čovečniji , za razliku od ništarije koja padom u neprilike postaje još ništavnija.....

....no u našoj produhovljenosti ima i toga , da padom u neprilike , sam pad ništariju u našim očima opere od ništavnosti , te ma koliko on dalje bivao sve ništavniji , za nas postaje sve svetiji i uzvišeniji....takvi smo - jelde !?....potrebujemo kraljeviće , karađorđeviće , brozovce , dražinovce , ljotićevce , nedićevce i osrtali sveti šljam ....dajte i meni buldožer da rušim !
 
Lako je suditi drugima.
Ali i najstrožiji sudija uzima u obzir olakšavajuće okolnosti.
Lagati, krivotvoriti, ukrasti, ponekad i ubiti da bi zaštitio slabijeg od propasti, zlostavljanja ili smrti -
od običnog dobrog čovek načiniće čoveka dostojnog poštovanja, nekad i junaka.
Ni sopstvena savest mu ta "zlodela" neće stavljati na teret.
 
...ja ove naša razmišljanja i javna saopštavanja ne doživljavam ka nekakva suđenja i obrazloženja presude - naročito ne u ovoj temi , koju je pokrenuo HAKIM BEJ ( sudija )....čak ni hakim beja ne doživljavam kao sudiju , već kao čoveka sa izraženim stavovima , koji su važni za naše društvo....iskren da budem , mislim da moji stavovi nisu važni za naše društvo , bar ne toliko koliko su meni važni i potrebni....tako da ja zapravo ne sudim drugima , čak ni ne pomišljam da budem sudija - a opet nastojim da o svemu imam svoj stav - mada lični stav u našim vremenima nije poželjan , čak šta više poguban je za svog nosioca , naročito ako odudara od zvaničnog stava , a smrtonosan ako je suprotnost tom zvaničnom stavu.....no tusmo gdesmo !

....kad sudija u obrazlaganju kazne posegne za olakšavajućim okolnostima , on tad ne negira krivično ili prekršajno delo - već samo iz njemu znanih razloga nastoji da delo svrsta u svere minimalnih kazni....hoću da kažem da olakšavajuće okolnosti ne preimenjuju delo već određeju visinu kazne za to krivično ili prekršajno delo....

...pogrešno je duhovno opredeljenje , kojima se načini , metodi i sredstva odbrane isti kao načini , metodi i sredstva tiranije....oću reći pogubno je za roba , žrtvu - nejač kad se svog robovanja i bespomoćnosti oslobode na isti način , istim metodama pa i istim sredstvima sa kojima su zapali u ropstvo , te postali žrtve nejake....
.....mi , balkanski narodi smo živi dokaz - sa našim krvoprolićima , da je ova teza belodana istina....i baš zato , što smo do takozvanih sloboda državotvoračkih , došli na načine , metode i sredstvima koja su nas "porobila" , postali smo robovi njihovi i tek nam prestoji još jedno ili ko zna koje po redu oslobađanje....
.....balkanska prošlost prepuna je junaka , ljudina - vitezova , koji su lažima , prevarama , otimačinama , rušenjima proganjanjima , proterivanjima , zlostavljanjima , ubijanjima i istrebljivanjima oslobađali ----- ali toj istoj proščosti premalo je duhovnosti koja veliča čovekoljublje , istinoljublje - čast , dostojanstvo , poštenje....no i to je balkan !
 
Uvek govoriš lepo i plemenito, Lončare.
Sve ove naše rači samo su prijateljski razgovor, a ne suđenje, tako je.
Ni ja ne volim da sudim drugima.
Ako i sudim, uvek sudim sebi, preispitujem se.
Iz sopstvenog iskustva znam da u borbi sa silom slab i nevin ima prava da se brani kako zna.
U borbi za opstanak nema mesta duhovnosti.
Inače bi svi ljudi na svetu bili sveci.
 
....ideja o ljudskoj svetosti je beskrajno velika.....u našoj epohi , mislim da je sve manje moguća - dovočjno je samo prelistati dnevne vesti iz bliže i dalje okoline , pa pomisliti da je ona samo san....no sve da je i tako , ipak to stanje kojim se svet ispunio ne umanjuje tu ideju , već je uzdiže sve više i više....i baš zbog toga svaki pojedinac treba toj ideji da stremi.....
...no život je surov , surov da suroviji ne može biti !
....borba za opstanak manje više sveta je stvar , kojoj treba da se oda svaki pojedinac...život ne treba izneveriti - naročito kad se nasiljem atakuje na njega....
....svak od nas je u poziciji da brani sopstveni život , na ovaj ili onaj način....očigledno je da ja nisam od onih koji su spremni da se pomire sa nasiljem bilo koje vrste , pa nisam spreman ni ćutke da pustim da me razapnu na krst krvnici i ugoste lešinare....hoću da kažem , uvek sam spreman da branim svoj život , pa i živote sapatnika....ali , uvek ću znati da braneći život sredstvima , na način koji se atakuje na njega i metodama kojima se organizuje to tiransko ništavilo , odlažem njegovu pogibelj do sledeće odbrane ili poraza - hoću da kažem , da sam svestan pogrešnosti takve odbrane , te da sam pored toga svestan i primoranosti na takvu odbranu - koja je u suštini pogrešna gotovo kao i sam napad na moj život....znaću da braneći se tako otvaram prostor za nov napad , te da sa takvom odbranom se i rasčovečujem - ali , zasigurno se ne očovečujem i predavajući svoj život na milost i nemilost krvnicima tiranskim....sve u svemu , znam da u takvim situacijama odbrane života , jedino ta nakana je čista čovečnost , a sve ono što je predhodilo njoj i ono što brani nju je uprljano ništavilom....

....treba mnogo mudrosti i ljudskosti da se preduprede i izbegnu životne situacije u kojima se brani lični život....da,,,,nije na odmet sagledati sva ova pitanja iz raznoraznih uglova !
 
BoJe pOrUcUjU NaMa:

-Zdravo, ko si ti?
-Ja sam narandzasta boja.
-Zasto places?
-Zato sto su mi rekli da me ne zele u svom okruzenju.
-Ko?
-Neke druge boje.
-Da li su i one narandzaste?
-Neke jesu, a neke nisu.Najvise me rastuzuje cinjenica da ima i onih koje jesu narandzaste , ali me odbacuju zbog toga sto nisam ISTA nijansa narandzaste kao sto je njihova.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto me neke boje ubedjuju da druge boje ne treba da postoje.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto neke boje tvrde da su boje koje su drugacije od njihovih manje vredne.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto neke boje ne vide druge boje, a neke vide samo svoje nijanse, a neke vide sve, ali priznaju samo svoje a osecaju neprijateljstvo prema drugim bojama.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto se odredjene boje udruze, pa vode bitku protiv drugih boja, misleci da na svetu treba da postoji samo jedna (tj. njihova) boja.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto su neke boje primorane da kriju svoju prirodnu boju samo da ih neko ne bi dirao, a to znaci da zbog tog skrivanja zive lazno, a lagati nije dobro.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to kada neke boje kazu da sam ja ista ona narandzasta koja je juce bila protiv njihove ljubicaste, a ja ne umem da im objasnim da nisu sve narandzaste boje protiv ljubicastih, kao sto nisu sve ljubicaste protiv narandzastih.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto se negde (CAK) razlicite nijanse ISTE boje obezvredjuju medjusobno i time gube snagu.
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto neke boje ne shvataju da postoje i neutralne boje tj. "bezboje".
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da,rastuzuje me to sto neke boje ne umeju da vide (i to) da je jedna boja sastavljena od kombinacije dve ili vise drugih boja (i da neke boje mogu (cak) imati i dimenzije-kako spolja tako i iznutra)
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da, rastuzuje me to sto se obezvredjuju razlike medju bojama i sto se nekada insistira na "isto ili nikako".
-Da li te jos nesto rastuzuje?
-Da,rastuzuje me i to sto neke boje misle da se ne mogu menjati i da je sve konacno (a nije) i da jedna boja ne moze i ne sme da se promeni u drugu boju ili u drugu nijansu iste boje.
-Da li te nesto raduje?
-Da, raduje me to sto se kombinacijom (dve ili vise) boja moze dobiti fenomenalna nijansa neke nove boje.
-Da li te jos nesto raduje?
-Da,raduju me nijanse nijansi i svest o tome koliko nijansi ima i koliko novih jos moze da se dobije.
-Da li te jos nesto raduje?
-Da,raduje me kada se boje SPAJAJU ili PREKLAPAJU ili DODIRUJU(SARADJUJU).
-Sta dobijamo time?
-Spajanjem dobijamo nove boje koje mogu biti efektnije i jace.
Preklapanjem dobijamo raznolike kombinacije i oblike koji mogu dovesti do novih pitanja i saznanja.
Dodirivanjem dobijamo dugu.
-Dugu?
-Da. Duga je DODIR RAZLICITIH BOJA i svaka ima svoje mesto TU-POD SUNCEM U "ZAJEDNICKOM PROSTORU" a (opet) svaka ima svoje GRANICE.
Da li smo ikada culi da neko nije ostao zadivljen pred dugom?
Zamislimo da tu dugu sada pocepamo na sastavne delove i pocnemo da delimo delove na delove.

Kada svaku osobu zamislimo kao boju za sebe, (U)vidimo koliko je saren svet.

Kada svaku osobu zamislimo kao spoj mnogih boja, onda (U)vidimo jos sareniji svet.

Kada jedan grad zamislimo kao neku boju ili kombinaciju mnogih boja, dobijemo sliku sarenu.

Kada jednu zemlju zamislimo tako...
Pa jednu oblast...
Pa jedan kontinent...
Pa jednu planetu...
...i tako ...dobijemo svasta nesto...

Kada sve oko sebe pocnemo da posmatramo kroz boje, pa kao celinu, a ne kao deo, onda svasta vidimo, zaista.

Lilika
 

Back
Top