(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
Misao nastala odavno. Samo danas sretoh po ko zna koji put, ljude koji se svojoj ružnoći dive apsolutno svesni da su ružni. Sakriveni su iza nekoliko opštih postulata koji čak i ne znače to što oni smatraju da znače (volim najviše sebe....takav sam kakav sam.....ne može čovek protiv sebe....ne mogu drugačije...pa sve do sudbine i svih ostalih krivaca). To znači da su svesni svoje ružnoće, ali su rešili da je lakše voleti sebe takvog i opravdavati se nekom višom silom za svoje postupke, nego uložiti trud u malo plastične operacije i menjati sebe. Svi imamo i ružnog i lepog u sebi, samo je pitanje srazmere. Promene su nemonovne, hteli mi ili ne. Zašto onda da ne budu na bolje? Zašto da ne zavise od nas samih, od toga da učinimo da budemo lepši iznutra, darežljiviji, humaniji? Pametan i vredan se trudi da održi ravnotežu i poboljša sebe, sebe radi i drugih radi (to znači volim najviše sebe, napredak a ne egoizam). Ostali teraju po svome, voleći svoje ružnoće.
SAMOVOLJENJE
Voleti sebe lepu/og, lako je
Voleti sebe ružnu/og, pogrešno je.
Kako lepotu svoju ulepšavamo
Tako i ružnoću svoju menjati trebamo
Da lepši budemo unutar zidina svoga tela,
Da lepša za sve budu iza nas ostala nam dela.
Ulepšati lepotu može svak',
Ulepšati ružnoću može samo hrabar i jak.
Voleti sebe lepu/og, lako je
Voleti sebe ružnu/og, pogrešno je.
Kako lepotu svoju ulepšavamo
Tako i ružnoću svoju menjati trebamo
Da lepši budemo unutar zidina svoga tela,
Da lepša za sve budu iza nas ostala nam dela.
Ulepšati lepotu može svak',
Ulepšati ružnoću može samo hrabar i jak.
Misao nastala odavno. Samo danas sretoh po ko zna koji put, ljude koji se svojoj ružnoći dive apsolutno svesni da su ružni. Sakriveni su iza nekoliko opštih postulata koji čak i ne znače to što oni smatraju da znače (volim najviše sebe....takav sam kakav sam.....ne može čovek protiv sebe....ne mogu drugačije...pa sve do sudbine i svih ostalih krivaca). To znači da su svesni svoje ružnoće, ali su rešili da je lakše voleti sebe takvog i opravdavati se nekom višom silom za svoje postupke, nego uložiti trud u malo plastične operacije i menjati sebe. Svi imamo i ružnog i lepog u sebi, samo je pitanje srazmere. Promene su nemonovne, hteli mi ili ne. Zašto onda da ne budu na bolje? Zašto da ne zavise od nas samih, od toga da učinimo da budemo lepši iznutra, darežljiviji, humaniji? Pametan i vredan se trudi da održi ravnotežu i poboljša sebe, sebe radi i drugih radi (to znači volim najviše sebe, napredak a ne egoizam). Ostali teraju po svome, voleći svoje ružnoće.