Sjaj ludog dijamanta

A vidiš kako sam propustila da vidim jednu dimenziju, i to ne na jedno, nego čak na dva čitanja.
Nije samo odnos nje i njega kao delova celine za kojom on teži, nego i odnos njega prošlog i njega sadašnjeg, pri čemu je prošli deo koji preteže.
 
Toliko mnogo ljudi ima koji su ostali na istoj toj klupi u parku.

Čak i oni što su otišli, zaboravili su na njoj po koji osmeh, kap radosti, dašak jutarnje vedrine...

Može li se proći život bez osipanja?

Da li osipanje narušava celinu ili je još više ističe?

Dojmila me priča, Hakim, a još više način kako je napisana...

:heart:
 

Back
Top