Oda Fejsbuku

Oda Fejsbuku


Mili Bože, čuda velikoga,
kad se skupi po Fejsbuku raja,
po Fejsbuku polju širokome!
Tu swatkiši guze ogoliše,
ogoliše ne možʼ biti više.
I tigrice i mačkice silne,
uzdah mame, da ti pođu sline.
Dojke bjele “na izvolte” nude,
pomoriše sve čestite ljude.
A “čestiti” sve je moj do moga.
O, švaleri, znate lʼ vi za Boga?
Ženi ne sme da pisne ni slovca,
platu prima, alʼ ne vidi novca.
Do poslednjeg daje ženi lovu,
a na Fejsu glumi Kazanovu.
Mišići im sevaju s profila,
kada zine, eto ga debila.
Peca ribe sumnjivog morala,
ne bi li mu koja možda dala.
Koja ne da, ta ne zna za reda.
Koja neće, nekʼ se ne nameće.
Oj, Fejsbuku, čudna li si sprava.
Obitavaš na visokom bregu,
na tebi se sve barabe legu.
Obitavaš ti u čudnoj sferi,
 

Back
Top