....poštujem svaku kulturu , njene kultove , mitove i mitološke kanone - čisto da bih dopro do sopstvene pripadnosti.....stojim na stanovištu , da ne može tuđa kultura i njeno poštovanje , da smeta poštovanju sopstvene kulture....stoga , sklon sam da uzmem za razumevanje svaga onog što me shodno mojoj kulturi uzdiže , a odbacim svega onog što me unižava , prevashodno u tuđoj , pa i u svojoj....tako stvari stoje.....
....za jugoistočne kulture , tamošnjih , takozvanih "naroda drevnih civilizacija" , mogu da kažem da važi kult matičnjaka...taj kult , dominantno , čak surovo sankciono važi za mnoštvo , bezličnu svetinu....suverena individualnost , samobitnost i njena samosvojstvenost se istrebljuje , ako nije ratnički posvećena matičnjaku i neprikosnovenoj matici.....tamo vukovi samotnjaci su kuće za polu bogove....
...zbog ovakvog pojmanja , u sebi lično , ubeđen sam da nisam božanstven , nit sam nešto što može da se oboži , pa stoga nisam nikakavo bogomladunče , stoga svi kanoni koji služe ovoj doktrini , pa i svi slepi poštovaoci tih doktrina mili su mi na daljini....jer meni su moje lične slobode dragocene , pa stoga očekujem da i drugi svoju slobodu drže iznad svega , pa i nekih tamo kanona , kultova i drevnih kultura !
....kad sam svojevremeno iz namere da razvijem dijalog i ukažem na raznorodnost ubeđenja , jednom našem religijsko propagadnom zilotu , koristiljubivom mantijašu , parirao sa duhovnim kanonima drevnog istoka ( od budizma do šogunizma ) , zabrađenom se učini da gubi poziciju opijata kod svetine , u tim sudbonosnim devedesetim , on se brecnu na mene pa reče : svi ti istočnjački velikani , išli su poradi sebe , bukvalno , kao i mi božiji ljudi ovdašnji ...rekoh , baš bukvalno...da baš bukvalno , brecnu se mantijaš - samo su imali one koji im debelo meso peru , da svoje ruke ne upogane , pa doda : otuda njihova tolika svetost i uzvišenost , sad bi svak da bude šogun , mandarin ili buda !
...sad su takva vremena , kad svak u sebi prepoznaje kakvu god božanstvenost , pa ako nemož biti bog , bogče - onda daj i to , da se bude , šogun , mandarin , može i živi buda !...a ja opet , ko o čemu , ko baba o čepu , hoću da budem običan ali samo svoj , svojstven , sa onim što zovemo "ja"....zato se radujem proleću i veličan japanske pesme toj pojavi....a nameran sam da odem negde u planine što belinom rude , da porazgovaram sa kojom planinskom trešnjom i ovog proleća...konačno , moji preci , ili bar oni koje baštinim , bili su ljubitelji prirode i razgovarali su sa drvećem , šumama , rekama , planinama - drumoviva , mnogo pre nego što su japanci postojali , pre nego što su na Narajami ostavljali svoje majke i očeve stare i iznemogle da ih zveri i lešinari rastrgnu.....a i to su znali !