Ne diraj u snove, pusti ih da snuju.
Kad ti sanak prvi pomiluje oko,
U njega nek stanu životne sekvence;
Sve što nam je važno, u srcu duboko,
Upleteno u nit i mirisne vence.
I ne pitaj više, život ovaj, šta je,
Ne sudi, ne žali i ne huli boga;
Sve što zaslužimo on nam rado daje,
A za svoj neuspeh ne krivi nikoga.
Ne diraj u snove, pusti ih da snuju,
Plavičaste niti nek lice prekriju.
Dopusti da misli novu radost skuju,
A svaku ti suzu iz oka sakriju.
Pogledaj u nebo, jutrom kad ustaneš,
Nek ti zlatno Sunce zrakom lice mije.
Osmehni se vedro, da ne posustaneš,
Sreća je već budna, čeka kraj kapije.
Kad ti sanak prvi pomiluje oko,
U njega nek stanu životne sekvence;
Sve što nam je važno, u srcu duboko,
Upleteno u nit i mirisne vence.
I ne pitaj više, život ovaj, šta je,
Ne sudi, ne žali i ne huli boga;
Sve što zaslužimo on nam rado daje,
A za svoj neuspeh ne krivi nikoga.
Ne diraj u snove, pusti ih da snuju,
Plavičaste niti nek lice prekriju.
Dopusti da misli novu radost skuju,
A svaku ti suzu iz oka sakriju.
Pogledaj u nebo, jutrom kad ustaneš,
Nek ti zlatno Sunce zrakom lice mije.
Osmehni se vedro, da ne posustaneš,
Sreća je već budna, čeka kraj kapije.