Ivo Andrić, dokumentarna serija srpske nacionalne televizije

Prva epizoda: "Andrić i njegovi junaci", Drugi program, nedelja, 21. februar, u 20 sati.

Druga epizoda: "Andrićeva Nobelova nagrada", Drugi program, nedelja, 28. februar, u 20 sati.

Treća epizoda: "Andrićeva pripadnost", nedelja, 6. mart u 20 sati.

Četvrta epizoda: "Andrićevo nasleđe", nedelja, 13. mart u 20 sati.



Prva epizoda: "Andrić i njegovi junaci"

Ko je bio za života? Šta je postao nakon smrti? Na ova pitanja odgovori su veoma različiti ukoliko se kamere uključe u Beogradu, Sarajevu, Banjaluci, ili Zagrebu. Aleksandar Gatalica, urednik i autor emisije koja nosi amblematičan naziv "Andrić ili-ili Andrić", odlučio je da čuje mišljenje najvećih današnjih poznavalaca Andrićevog dela, pisaca i leksikografa u tri zemlje koje Andrića smatraju svojim piscem ili delom svoje kulture.

ANDRIC_05.jpg



Njih deset ukrstilo je stavove odgovarajući na četiri najosetljivija pitanja vezana uz nasleđe velikog pisca: Da li je Anrić odgovoran za ponašanje svojih junaka? Je li Andrić dobijanjem Nobelove nagrade zatvorio vrata za druge dobitnike sa ovih prostora? Da li je Andrić imao prava da odabere svoju nacionalnu i književnu pripadnost? I na kraju: kakav je uticaj Andrića danas u tri zemlje koje ga smatraju svojim i ime i prezime mu pišu latinicom odnosno ćirlicom?


ANDRIC_01.jpg


Misterija Andrić, pokazalo se, tek danas počinje da se razrešava. Mladobosanac u gimnazijskim danima, Jugosloven u zrelom dobu, potom mason, ambasador, komunista, funkcioner SFRJ - Andrić je i u svoje delo ugradio mnoga svoja lica, a sam nije nikad davao definitivne odogovore ni po pitanju svog svrstavanja ni po pitanju prelaska sa ijekavice na ekavicu. Kako razrešiti enigmu najvećeg pisca s ovih prostora i da li je nakon više od četrdeset godina posle njegove smrti sazrelo vreme da se o svemu što se vezuje uz Andrića progovori otvoreno? Emisija "Andrić ili-ili Andrić" dala je pozitivan odgovor na ovo pitanje. Sagovornici emisije: Aleksandar Jerkov, Petar Pijanović i Muharem Bazdulj iz Beograda, Velimir Visković, Miljenko Jergović i Dušan Marinković iz Zagreba, Nedžad Ibrahimović, Ivan Lovrenović i Rusmir Mahmutćehajić iz Sarajeva, te Ranko Risojević iz Banjaluke skinuli su veo zagonetnosti i svojim odgovorima ponudili novo viđenje Andrića u 21. veku.

ANDRIC_02.jpg


Iskaze deset poznavalaca Andrićevog dela prate snimci savremenih prizora, ljudi, vernika, zanatlija snimljenih u četiri grada, kao i kadrovi svih lokacija koje se vezuju za Andrića - u onom stanju u kojem se nalaze danas, zabeleženih u HD rezoluciji. Radio-televizija Srbije želela je da snimi savremeni dokumentarni serijal u kojem će dokumentarne uloge Andrićevih junaka igrati naši savremenici, a dramatiku Andrićevog položaja danas ilustrovati mesta njegove mladosti koja mahom imaju sasvim drugačije lice.


ANDRIC_03.jpg


Na jednom mestu tako će se videti: Bistrik-basamaci u Sarajevu, gde je Andrić s majkom živeo u mladosti, Babića bašta gde se udvarao tvorničkim devojkama i Prva gimnazija u Sarajevu u kojoj je ponavljao jedan razred, Zagrebački univerzitet gde je jednu godinu studirao, kao i mesta koja praktično više ne postoje: kafana "Bauer" u Zagrebu gde se sastajala redakcija "Književnog juga", čiji je urednik Andrić bio, ili mesto u Sarajevu gde se nalazio bife "Titanik" iz čuvene Andrićeve priče.


ANDRIC_04.jpg



Veliki dokumentarni serijal RTS-a sniman je tokom tri meseca u pet gradova, od Višegrada do Zagreba. Direktor fotorafije serijala je Periša Đinđić. Emisija "Andrić ili-ili Andrić" emitovaće se tokom četiri nedelje. Poslednja epizoda naći će se na programu u nedelju, 13. marta 2016. godine, na dan smrti Ive Andrića.
 
Druga epizoda: "Andrićeva Nobelova nagrada"

Da li je Andrić zatvorio vrata za druge moguće nobelovce sa ovih prostora? Druga epizoda velikog dokumentarnog serijala RTS "Andrić ili/ili Andrić" bavi se pitanjem dodeljivanja Nobelove nagrade Ivi Andriću.





Još za piščevog života krenule su spekulacije da li ju je on preoteo Miroslavu Krleži i je li i koliko Tito učestvovao u odluci Nobelovog komiteta. Ko je još imao šanse da dobije ovo priznanje i da li su Vasko Popa, Danilo Kiš i Milorad Pavić uopšte imali šanse da do ovog priznanja stignu?

Deset sagovornika emisije iz tri države pokušavaju danas, četrdeset jednu godinu nakon piščeve smrti da odgovore na ovo pitanje. Kako razrešiti enigmu najvećeg pisca s ovih prostora i da li je sazrelo vreme da se o svemu što se vezuje uz Andrića progovori otvoreno?



Učesnici dokumentarne emisije "Andrić ili/ili Andrić" Aleksandar Jerkov, Petar Pijanović i Muharem Bazdulj iz Beograda, Velimir Visković, Miljenko Jergović i Dušan Marinković iz Zagreba, Nedžad Ibrahimović, Ivan Lovrenović i Rusmir Mahmutćehajić iz Sarajeva, te Ranko Risojević iz Banjaluke skinuli su veo zagonetnosti i svojim odgovorima ponudili nove moguće odogovore koji se vezuju uz dodelu Nobelove nagrade Andrića.


Druga epizoda emisije "Andrić ili/ili Andrić" pod nazivom: "Andrićeva Nobelova nagrada", Drugi program Radio-televizije Srbije, nedelja, 6. mart 2016. u 20.15
 

Treća epizoda: "Andrićeva pripadnost"


Kome je pripadao Andrić za života? Kome pripada danas? Pisac koji je počeo prve pesme da piše ijekavicom, pa nastavio ekavicom, pisac koji je zorno verovao u jugoslovensku ideju još pre Prvog svetskog rata, danas je, četrdeset godina nakon smrti, ostao bez svoje zemlje i svog jezika.

Da li se Andrićevo delo može deliti između srpske, hrvatske i bošnjačke kulture? Je li Andrić srpski ili "i srpski pisac"? Kakva je snaga njegovih ličnih opredeljenja zapisanih u dokumentima kao što su lična karta ili knjižica vojnog obveznika?

Na ova pitanja odgovore su ukrstili sagovornici emisije "Andrić ili-ili Andrić": Aleksandar Jerkov, Petar Pijanović i Muharem Bazdulj iz Beograda, Velimir Visković, Miljenko Jergović i Dušan Marinković iz Zagreba, Nedžad Ibrahimović, Ivan Lovrenović i Rusmir Mahmutćehajić iz Sarajeva, te Ranko Risojević iz Banjaluke.

Treća epizoda: "Andrićeva pripadnost", emitovana je na dan smrti Ive Andrića, 13. marta, 20.27 na Drugom programu Radio-televizije Srbije.
 
Poslednja izmena:
Četvrta epizoda: "Andrićevo nasleđe"


Nije najgore što sve prolazi, nego što mi ne možemo i ne umemo da se pomirimo sa tom prostom i neizbežnom činjenicom..." Ivo Andrić
S krajem Jugoslavije - samo šesnaest godina nakon Andrićeve smrti - ušlo se u deobni bilans preduzeća, dugova, diplomatskih predstavništava. Ova opora razdeoba zaostavštine nekadašnje zajedničke zemlje nije obišla ni mnoge umetnike i naučnike. Nikola Tesla, Vladan Desnica, Meša Selimović, Ivan Dživo Gundulić postali su pomalo dvojnici u razdvojenim i posvađanim kulturama. Niko ipak, nije bio toliko predmet ove naročito gorke sukcesije kao Ivo Andrić.


Kakvo je Andrićevo nasleđe četrdeset godina nakon njegove smrti? Kakva je njegova recepcija u Hrvatskoj, kakva u Bosni i Hercegovini, a kakva u Srbiji. Ko se od pisaca danas ugleda na Andrića i preti li mu zaborav u novom vremenu digitalne knjige? Na ova pitanja odgovore daju deset poznavalaca Andrićevog dela iz tri države: Aleksandar Jerkov, Petar Pijanović i Muharem Bazdulj iz Beograda, Velimir Visković, Miljenko Jergović i Dušan Marinković iz Zagreba, Nedžad Ibrahimović, Ivan Lovrenović i Rusmir Mahmutćehajić iz Sarajeva, te Ranko Risojević iz Banjaluke.
Veliki dokumentarni serijal Radio-televizije Srbije snimljen u tri zemlje sa deset učesnika.

Četvrta epizoda: "Andrićevo nasleđe", nedelja, 20. mart u 20 sati.
 



SLIKE IZ ŽIVOTA IVE ANDRIĆA, prvi deo

Tokom života književnika i nobelovca Ive Andrića nijedan televizijski studio JRT-a nije snimio celovitu emisiju sa Andrićem ili o Andriću. Želeći da to nadoknadi urednik Televizije Beograd Miroslav Karaulac potražio je sve dostupne filmske i tonske materijale sačuvane u ostalim jugoslovenskim televizijskim i filmskim centrima i na taj način sačinio "portret koji nedostaje" u dužini od 90 minuta, koji "Trezor" prikazuje u dva dela. Kroz Andrićeve društvene aktivnosti, posete gradovima za koje je bio najviše vezan: Travnik, Višegrad i Sarajevo i kroz nekoliko sačuvanih kratkih intervjua, autor pokušava da ostvari jedan naknadni susret sa velikim piscem. Emisija je realizovana zahvaljujući: Andrićevoj zadužbini, "Filmskim novostima", Dokumentacionim službama TV Sarajevo, TV Zagreb, TV Ljubljana, TV Beograd i Fonoteci Radio Beograda.

Autor: Miroslav Karaulac, organizacija Gavra Azinović, sekretarica režije Ljiljana Strahinjić, montažer Jelica Ivatović

Premijerno emitovano 16.10.1981, Redakcija iz kulture, urednik Zora Korać;
reprizirano 06.10.2010, 12.01.2011. u "Trezoru"
 

SLIKE IZ ŽIVOTA IVE ANDRIĆA, drugi deo

Poput prvog i ovaj deo, obiluje filmskim zapisima poznatog pisca, tako da se između ostalog mogu videti i snimci Andrića na dan kada je objavljeno da je dobio Nobelovu nagradu, telegrami koje je primila njegova supruga Milica Babić, prva izjava u Udruženja književnika Srbije, prvi intervju za TVB dat novinaru Draganu Orloviću, ispraćaj na Zemunskom aerodromu, susret sa novinarima po dolasku u Stokholmu, snimci dodele Nobelove nagrade, zatim dodela Zlatne spomen plakete Beograda, oktobra 1972; intervju dat Ljiljani Marković 1967. nakon dodele nagrade AVNOJ-a, o Andriću govore Josip Vidmar, Gustav Krklec, Aleksandar Vučo, Rodoljub Čolaković, Meša Selimović...

Autor: Miroslav Karaulac, organizacija Gavra Azinović, sekretarica režije Ljiljana Strahinjić, montažer Jelica Ivatović

Premijerno emitovano 16.10.1981, Redakcija iz kulture, urednik Zora Korać; reprizrano 07.10.2010. i 13.01.2011. u "Trezoru"

Bojana Andrić, urednik i autor "Trezora"
 
Sve je to lepo ali o umetniku najbolje govori njegovo delo.( Msm da je to Ivo Andrrić i rekao)Pa ni to ne svima isto.Umetničko delo je kao ogledalo ,zavisi i od toga ko u njega gleda.A raspravljati o tome kako ga ko kao čoveka vidi i zna i u kakav ga kontekst smešta druga je priča i skoro da sa njim i nema neke veze.Kad se odgledaju sve te emisije niti je šta jasnije niti se nešto novo sazna ali ko o njemu nije znao ništa može da uobrazi da sad nešto zna.
 
Poslednja izmena:
Ivo Andrić jeste "samo" jedan od največih intelektualaca, ljudi koji su obogatili južnoslovensku, da ne kažem srpsku kulturu, "samo" jedan deo u lancu koji je dao južnoslovenskom, odnosno srpskom narodu veličinu koju zaslužuje, i to u svetskom merilu.
Čovek koji se rodio kao katolik, koji se kasnije pridružio organizaciji "Mlada Bosna" kao Jugosloven, da bi se na kraju deklarisao kao Srbin. Zašto? Pa zato što jeste bio mnenja, da ne postoji razlika između naroda i između jezika na tim prostorima, zato što su jedino Srbi uvek težili ka oslobođenju, dok su se ostali bolje osećali pod tuđom vlašću. Andrić je u sebi nosio taj slobodarski duh srpskog naroda od "Mlade Bosne" nadalje.
Andrić jeste zbog svog talenta opisivanja događaja i ljudi kroz istoriju i zbog toga što je rođen kao katolik, kasnije deklarisan kao Srbin i čovek koji je živeo među muslimanima mogao možda najbolje od svih da prikaže "problem" Balkana.
Zbog čega je Andrić još ako ne najveći, onda među najvećima sa ovih prostora?
Njegova dela su večita. On je opisao događaje i ljude onakve kakve zaista jesu i koje možemo da prenesemo u bilo koji period, dakle događaje o kojima piše možemo da prenesemo u današnje vreme, da ih upordimo sa današnjicom a da pri tome nema nekih bitnih razlika. On je ulazio u srž "problema" Balkana, odnosno južnoslovenskih naroda i uticaja okoline, i velikih sila na te prostore i ljude. I kao što možemo da vidimo taj "problem" se nije promenio do dana današnjeg. Muslimani gledaju u Tursku, Hrvati u Vatikan, odnosno na zapad, Srbi u Moskvu, odnosno na istok. I kako se koja od tih velikih sila digne tako i ti mali narodi na Balkanu dobijaju moč za ostvarenje svojih ciljeva; mada moram ponovo da naglasim da su Srbi ti, jedini koji su se kroz istoriju borili za slobodu i zbog nje naviše stradali, dok su ostali više voleli da budu pokoreni od "velikih". To se lepo može videti na primeru Austrougarske monarhije, koja je anektirala Bosnu a katolici, Hrvati su to podržavali, i sa druge strane kada jeste Osmanlijsko Carstvo osvojilo Bosnu, a poturčeni Srbi, kasnije muslimani se složili sa tim. I jedni i drugi su kasnije žalili što su se okupirane sile povukle sa tih prostora. Srbi dakle nikada nisu pristali da ih bilo koja zemlja pokori, pa ni Rusija, u koju su gledali uvek kao u neku podršku.
Andrić jeste taj "problem" opisao u pogledu nekakvog prostog čoveka, kroz priče i mitove, onako kako ja mislim da niko drugi u to vreme nije mogao. Izgleda kako će još mnogo vode proteči Drinom da se rodi neko poput Andrića.
 
Poslednja izmena:
Ako pogledamo emisije o Andriću sa hrvatske strane vidimo da se o njemu kao piscu i o njegovim delima baš i ne priča. Priča se jedino o njegovom poreklu i da se on uvek deklarisao kao Hrvat.

i





Čovek kao jedan on največih intelektualaca na ovim prostorima, čovek koji je odlično poznavao istoriju južnoslovenskih naroda deklarisao se kao Srbin. Jedan je razlog koga sam već naveo, a to jeste slobodarski duh kod srpskog naroda, koji kod Hrvata nikada nije postojao. A drugi je baš to Andrićevo odlično poznavanje istorije južnoslovenskih naroda. I to ne postoji samo kod njega. Zašto su se kroz istoriju južnosloenskih naroda, skoro svi najveći nepravoslavni intelektualci izjašnjavali kao ljudi srpskog porekla? Da li ih je neki naterao na to? Da li su zbog toga imali neku korist od toga? Ne! Odgovor leži u njima - najveći intelektualci, poznavaoci istorije južnoslovenskog naroda.
 
Mrkalj;bt288269:

Treća epizoda: "Andrićeva pripadnost"


Kome je pripadao Andrić za života? Kome pripada danas? Pisac koji je počeo prve pesme da piše ijekavicom, pa nastavio ekavicom, pisac koji je zorno verovao u jugoslovensku ideju još pre Prvog svetskog rata, danas je, četrdeset godina nakon smrti, ostao bez svoje zemlje i svog jezika.

Da li se Andrićevo delo može deliti između srpske, hrvatske i bošnjačke kulture? Je li Andrić srpski ili "i srpski pisac"? Kakva je snaga njegovih ličnih opredeljenja zapisanih u dokumentima kao što su lična karta ili knjižica vojnog obveznika?

Na ova pitanja odgovore su ukrstili sagovornici emisije "Andrić ili-ili Andrić": Aleksandar Jerkov, Petar Pijanović i Muharem Bazdulj iz Beograda, Velimir Visković, Miljenko Jergović i Dušan Marinković iz Zagreba, Nedžad Ibrahimović, Ivan Lovrenović i Rusmir Mahmutćehajić iz Sarajeva, te Ranko Risojević iz Banjaluke.

Treća epizoda: "Andrićeva pripadnost", emitovana je na dan smrti Ive Andrića, 13. marta, 20.27 na Drugom programu Radio-televizije Srbije.


Andrić se već od 1942 izjašnjava kao Srbin, odnosno kao srpski pripovedač, 1951. u vojnoj knjižici kao Srbin, 1954. godine u ličnoj karti Srbin, 1955. u Evidentnom listu za prijem u KPJ takoče pod nacionalnost, ispisano je srpska, i na kraju i u venčanom listu izjašnjava se kao Srbin.
http://www.ivoandric.org.rs/html/vencani_list.html

Andrić se za vreme genocida nas srpskim narodom, u početku II. svetskog rata 1942. godine izjašnjava kao Srbin. Koji karakter čoveka - neverovatno!
 
Poslednja izmena:

Back
Top