noć...a već je danas taj dan...kad zlo samo što nije zakucalo na vrata...kad znam da ću slušati laži..a sve u meni se grči da kriknem...a opet...tko sam ja da kriknem...zbog čega...nije moje...i trebalo bi mi biti svejedno..a nije..grći se želudac..jeza klizi kičmom....dolazi...svakom minutom je bliže...čujem joj korake...vidim lice lažnim osmijehom namješteno...pruža ruku kao da se nikada ništa nije dogodilo..kao da iz njezinih usta nije palacao zmijski jezik....grizao...ujedao..ostavljao otrov po duši...
duša mi se grči...srce preskače...i tako ti je to kad se neznaš braniti..onda te paralizira...jer ona dolazi...i donosi prošlost koju sam htjela ostaviti iza nekih dalekih zatvorenih vrata...a čujem škripu starih šarki tih vrata...škripe ta hrđava vrata..donose jezu...strah...drhtavicu...
u glavi težina..krv mi kola brže...želim udariti..vrisnuti..a nema nikoga to da čuje...boga molim snagu...da ne dozvoli da mi mržnja uđe u srce...želim biti svoja...ne želim biti ona...
noć je..tama...a kroz nju se šulja zvuk koraka koji dolaze....
duša mi se grči...srce preskače...i tako ti je to kad se neznaš braniti..onda te paralizira...jer ona dolazi...i donosi prošlost koju sam htjela ostaviti iza nekih dalekih zatvorenih vrata...a čujem škripu starih šarki tih vrata...škripe ta hrđava vrata..donose jezu...strah...drhtavicu...
u glavi težina..krv mi kola brže...želim udariti..vrisnuti..a nema nikoga to da čuje...boga molim snagu...da ne dozvoli da mi mržnja uđe u srce...želim biti svoja...ne želim biti ona...
noć je..tama...a kroz nju se šulja zvuk koraka koji dolaze....