Mrkalj, 01 март 2011.
Цитат койи у Књизи наводите као поткрĕпу тезе да се Вук одрекао става да су штокавци Срби трийу вĕра налази се у Вуковом одговору Б. Шулеку на текст "Срби и Хрвати" обйављеном у 8. бройу загребачког Невена за 1856. койим йе Шулек покушао да побийе главне Вукове тезе из чланка "Срби сви и свуда" позивайући се на Доситейа и Вука и фалсификуйући наводе:
(1) Шулек фалсификуйе цитат Доситейа Обрадовића. У цитату из Доситейевог Писма Харалампийу, у койем се тврди да се йедним йезиком говори у низу крайева, Србийи, Босни, Славонийи итд. Шулек йе изоставио две кључне речи у заградама: "кромĕ мужа" (што значи изузев кайкаваца) уз помињање Хрватске, тако да йе испало да се истим йезиком говори свуда и у Хрватской, и да Доситей нийе ни примĕтио да кайкавци говоре другачийе.
(2) Фалсификуйе цитат Вука С. Караџића. Уз цитат Вуковог текста Срби сви и свуда из Ковчежића, Шулек Вуковом тексту дописуйе реченицу койе код Вука нема, а койа гласи: „и то да сви паметни Срби и Хрвати признайу, да су йедан народ".
У оба случайа Шулек йе на некоректан начин цитирао, и Доситейа и Вука, да би потврдио свойу тезу о томе да су „Хрвати и Срби йедан народ, йеднога рода и кољена".
У свом одговору фалсификатору Шулеку, стойи Вукова реченица койу цитирате као "доказ" да се Вук свойег става одрекао; а йа ћу сада цитирати већи дĕо Вуковог одговора Шулеку, па ћемо, имайући у виду Шулеков прљави фалсификат, овай пут без вађења из контекста, схватити да йе Вук йош одлучнийе него у "Србима свима и свуда" потврдио свой став да су штокавци Срби трийу вĕра; Вук одговара "родољупцу" Шулеку овако:
SRBI I HRVATI
Јa sam 1848. godine u „Kovčežiću" govoreći o Srbima, kao mimogred kazao da su današnji „Čakavci" ostaci ili potomci Porfirogenitoviјeh Hrvata. Po tom јe B. Šulek dokazivao da to niјe istina, nego da su Čakavci u Dalmaciјi i po njezinu primorјu i otocima bili јoš priјe nego su se Hrvati u one kraјeve doselili.
Ako јe ovo dokazivanje B. Šuleka istinito, onda se slobodno može reći da Hrvata ne samo danas nema nigdјe nikako, nego da ih nigda niјe ni bilo, kao naroda koјi se razlikovao od Srba, već da se je jedna grana srpskoga naroda zvala Hrvatima, kao n. pr. danas što se zovu Crnogorci, Brđani, Hercegovci i t. d.
Ali ja ne ću sa svijem ovako da kobim Hrvata, kao što ih kobe njihovi rodoljupci, nego i sad mislim da su se stari Hrvati u jeziku razlikovali malo od Srba, i da su današnji Čakavci pravi njihovi ostaci i potomci, i da se po pravdi samo oni mogu zvati Hrvatima.
...
Hrvatski rodoljupci sadašnjega vremena, videći da je Čakavaca prema Srbima tako malo i želeći Hrvate umnožiti makar kakijem Slavenskijem plemenom, ne samo nijesu marili da istražuju gdje stanuju danas Čakavci i koliko ih ima, nego se još srde i na mene što se o tome trudim; [Ja sam prije nekolike godine molio znatnoga Slovenca G. profesora Kljuna da bi mi preko svojijeh prijatelja u ovome što pomogao, pak su u Zagrepskijem novinama za to vikali i na mene i na njega!!] ali ću ja i ovdje opet da kažem jošte što o današnjijem Čakavcima, ne radi pomenutijeh Čakavskijeh rodoljubaca, nego radi poznanja našega (Slavenskog) naroda.
Glavna su staništa današnjijeh Čakavaca ostrva ili otoci Jadranskoga mora od Istrije do iza Korčule. Osim ovijeh mjesta oni stanuju: 1) pored mora od Rijeke do iza Senja; 2) u Dalmaciji u gdjekojim primorskijem mjestima, kao n. p. u Omišu, u Spljetu, u Kastelima, u Trogiru i u Šibeniku; ali se u svijem ovijem mjestima osim Omiša i Trogira u jeziku umaljavaju malo po malo svaki dan: u Spljetu i u Kastelima miješajući se jednako sa seljacima već su i jezik svoj pomiješali sa Srpskijem; u Šibeniku izvan grada u varoši nema ih nikako, a i oni koji su u gradu pored mora, sad zbog paroplova, koji ondje radi tovarenja uglja gotovo svaki dan staju, sve više i više miješaju svoj jezik sa Srpskijem. U Zadru gotovo je sva služba od Čakavaca sa ostrva, i oni se ondje ne mogu posrbiti, nego će se mnogi poitalijaniti. 3) Čakavaca ima i u Hrvatskoj vojničkoj granici, osobito u Otočkoj regimenti, nego po svoj prilici i oni svoj jezik sve više i više miješaju sa Srpskijem; 4) njih ima mnogo u zapadnoj Madžarskoj i u susjednoj ondje Austriji gotovo do Beča, koje Bečlije obično zovu Voserkrobotn. Po svoj prilici su ovi svoj jezik malo izmiješali sa Slovenskijem, ali se u glavnijem razlikama opet poznaje da su Čakavci.
– Koliko u svijem ovijem mjestima ima Čakavaca ja pri svoj želji i trudu do sad nijesam mogao doznati.
...
Ovo je sve što sam ja do sad kazao kao predgovor ili priprava k onome što treba upravo kazati. Šta ćemo u ovome smislu kazati za današnju hrvatsku kraljevinu? U njoj, osim vojničke granice, koja još upravo i ne pripada njoj, i gdjekoga primorskog Čakavca, nema Hrvata nijednoga, nego su samo Slovenci i po gdjekoji Srbin. Tako je Hrvatska kraljevina samo političko i geografičko ime, kao n. p. Švajcerska. Ne bi li po tome pravije bilo da se u našemu jeziku ljudi koji sastavljaju Hrvatsku kraljevinu ne zovu Hrvati nego Hrvaćani, kao u Švajcerskoj što se zovu Švajceri i Nijemci i Francuzi i Talijani?
...
U ostalome pak, koje su Srbi koje li Hrvati, ja drugačije ne znam kazati nego ovako:
Hrvati po pravdi mogu se zvati: 1) Svi Čakavci; 2) Kekavci u kraljevini Hrvatskoj koji su se na to ime već obikli.
Srbi po pravdi mogu se zvati svi Štokavci makar koje vjere bili i makar gdje stanovali; i oni se, osim manjijeh razlika, od Hrvata razlikuju tijem: 1) što ne govore ni ča ni kaj nego što ili šta, a 2) što na kraju slogova l pretvaraju u o, n. p. mjesto kotal, kazal, žetelci, govore kotao, kazao, žeteoci i t. d.
Ako Hrvatski rodoljupci ne pristaju na ovu na razumu osnovanu diobu, onda se za sad u ovome ništa drugo ne može učiniti nego da se podijelimo po zakonu ili vjeri: ko je god zakona Grčkoga ili istočnoga onaj se makar gdje stanovao neće odreći Srpskoga imena, a od onijeh koji su zakona Rimskoga neka kaže da je Hrvat koji god hoće. Istina da bi se inostranci mogli nasmijati ovakome našemu dijeljenju naroda u današnje vrijeme, ali šta ćemo kad smo nesrećni ljudi te se drugačije ne može.
""""""""""""""""""""""""
Из овог йе више него йасна Вукова потврда става да су штокавци Срби трийу вĕра као и иронийа с койом у задњем пасусу говори о "стању на терену" койе се коси са његовим ставом.
Извући из контекста Вуков цинизам и прĕдставити га Вуковим одустайањем од става "штокавци = Срби трийу вĕра" значи тенденциозно починити материйалну грĕшку.
