Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku) - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Mrkalj

Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)

Oceni ovaj blog
"Metateza likvida – u slavenskim je jezicima vladao tzv. zakon otvorenih slogova (v. dolje) tj. težnja da ne bude zatvorenih slogova (stsl. je doista bio takov, nije uopće imao zatvorenih slogova). Tomu su zakonu među ostalim smetale i skupine *e i *a (koje će poslije dati o u slav.) s likvidama *l i *r (skupine sastavljene od *e i *a s nazalima *m i *n daju slav. nosne samoglase ę i ǫ, v. gore). Stoga su te skupine *eRC i *aRC (R stoji za *r/l) morale biti nekako uklonjene u slavenskom, a tȃ se promjena različito odigrala u pojedinim slavenskim jezicima. Tu promjenu, koja se je dogodilo negdje u 8. st., nazivamo metatezom likvida. Slavenske su riječi bez metateze likvida zabilježene u inojezičnim izvorima – tako Grk Teofan bilježi slavenska imena ̓Αρδάγαστος i Δαργαμηρός (u stsl. bi ta imena glasila Radogostъ i Dragoměrъ). Metatezu likvida vidimo i u brojnim toponimima, lat. Arba > hrv. Rȁb, lat. Albōna > hrv. Lȁbīn, lat. Scardōna > hrv. Skràdīn itd.

U južnoslavenskom samoglas i likvida mijenjaju mjesta, a samoglas se pritom dulji (*e > *ē > ě, a *a > *ā > a): *al > la, *ar > ra, *el > lě, *er > rě. Usp. psl. *gardu > stsl. gradъ (hrv. grȃd), psl. *walti > hrv. vlȃt, psl. *wermēn > stsl. vrěmę (hrv. vrijéme), psl. *melko > stsl. mlěko (hrv. mlijéko). Usp. i lit. gar̃das, váltis, stind. vártman «put», eng. milk gdje se vidi VRC u drugim jezicima prema premetnutom RVC u južnoslavenskom.
Na početku se riječi metateza s duljenjem događa sàmo u južnim i središnjim slovačkim dijalektima uvijek (dakle jednako Jslav.), a u ostalim Z i Islav. jezicima sàmo pod akutom odn. uzlaznim slavenskim naglaskom, usp. psl. *ar̋dla > hrv. rȁlo, češ. rádlo. Ako slog nije bio akutiran, metateza se u Z i Islav. događala bez duljenja pa *a ostaje kratko i daje o, usp. psl. *ȃlkuti > hrv. lȃkat, ali češ. loket.

U sredini se riječi pak događa sljedeće: u lehitskim se jezicima (polj., gluž. i dluž.) provodi metateza bez duljenja, usp. polj. brzeg, mleko, groch, młot prema hrv. brijȇg, mlijéko, grȁh, mlȃt. U SZ lehitskom (kašupskom, slovjinskom, pomoranskom i polapskom) *CarC ostaje nepromijenjeno (bez metateze), *CalC i *CelC daju CloC, a *CerC > CreC (bez duljenja). Usp. polapski porsą prema hrv. prȃse i pomoranski gard (često u toponimima, npr. Białogard i sl.) prema hrv. grȃd. U češ. se i slč. metateza u sredini riječi odvija uz duljenje, kao u Jslav., usp. češ. mlat, hrách s a prema polj. młot, groch s o. U Islav. se jezicima događa tzv. punoglasje – ondje *CarC > CoroC, *CerC > CereC, a *CalC/CelC > ColoC, usp. rus. го́род, бе́рег, мо́лот, молоко́. Ondje se zatvoren slog rješava ubacivanjem još jednoga samoglasa iza likvide. U SZ je lehitskom i Islav. odraz *CelC izjednačen s odrazom *CalC.

Smatramo li metatezu potpunom sàmo ako se odvijaše uz istodobno duljenje samoglasa, òna se je kao takova dakle odvila sàmo u Jslav. i dijelu slovačkoga te u nepočetnom položaju u cijeloj češko-slovačkoj skupini. Potpuna je metateza provedena u svim jezicima na početku riječi pod akutskom intonacijom. Pod neakutskom intonacijom na početku riječi nije bilo duljenja samoglasa osim u Jslav. i dijelu slovačkoga. U sredini je riječi potpuna metateza, osim u Jslav. provedena, kako rekosmo, i u češ.-slč. skupini; u lehitskim je jezicima metateza provedena bez duljenja, a u SZ lehitskom metateze uopće nije ni bilo kod slogova tipa *CarC (inače je provedena nepotpuna metateza – bez duljenja). U Islav. je tu provedeno punoglasje *CVRC > CVRVC. Odraz je kod *l u SZ lehitskom i Islav. uvijek «tvrd». "

https://bib.irb.hr/datoteka/392402.K...ingvistika.pdf

M. Kapović, Uvod u indoeuropsku lingvistiku: pregled jezikâ i poredbena fonologija., MH, Zagreb 2008.

Otvaram temu objektivne kritike metateze likvida u slovenskim jezicima u 8. veku.

Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na Facebook Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na Google Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na My Yahoo! Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na Live Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na MySpace Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na Twitter Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na Digg Pošalji "Metateza likvida (u slovenskim jezicima u 8. veku)" na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
  1. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Razrešenje konstrukcije leži u (svesno?) pogrešnoj radnoj (početnoj) hipotezi. Najprostije rečeno:

    Sve reči koje podležu navodnoj slovenskoj metatezi likvida u 8. veku praslovenske su reči, sa poluglasima, koje su beležene od neslovena dodavanjem samoglasnika (po sluhu) ispred navodno "metatezne" grupe. Prosto, praslovenski nije bio Rab nego Rb, koji je stranac zapisao kao Arb. Gotova priča - www.amin.
  2. Mrkalj (avatar)
    Da nadodamo slovensku reč Dunav (Dunaj) slovenskog korena dno.
    Original postavio Mrkalj

    Naravno da je lako lingvistikom se poigravati, ali je problem neupućenih što se ta igra, ničim u potpunosti potvrdiva, odvija i na najvišem naučnom nivou. Žalosno je što se ovde ta publikovana "igra" od priučenjaka bahato pokušava predstaviti apsolutno i jedino mogućom istinom.

    Što se tiče te mačke, na to je bilo odgovoreno, 9. marta oko 20:45:



    Ali te poruke tamo više nema zbog "spajanja poruka". To je paradigmatično za one pronicljive Ahilove teze po pitanju indogermanistike: 3. "institucionalizam" i 5. "cenzura":




    Međutim, zbog germanocentrične ideološke paradigme, tzv. bečko-berlinsku školu, bolje je zvati indogermanska, nemačkoarijevska ili, naprosto, die Hitlerschule.

    Primer na osnovu kojeg sam prikazao sistem "ruka ruku mije" je knjiga Zbignjeva Goluba u kojoj Golub nakon nekoliko stranica iscrpnog teoretisanja u okvirima indogermanističkih pravila o glasovnim promenama rezignirano konstatuje kako predložene modele, parafraziram, "moramo odbaciti jer se ne uklapaju u postojeći istoriografski matriks":
    Drugo, što se tiče naziva reke Dunav, dodajem i etimološku analizu iz knjige Zbignjeva Goluba:



    Zbigniew Gołąb, The origins of the Slavs. A linguist's view, Columbus: Slavica Publishers, Inc., 1992, str. 239-241

    Intersantno je da Golub u rečenici koja sledi odmah za ovim citatom konstatuje da je data analiza istoriografski neodrživa. S druge strane, istoriografija se, šatro, oslanja na lingvistiku, a lingvistika ne sme da protivureči istoriografskim stavovima, što znači da se u lingvistici selektivno iznose određenom istoriografskom konceptu podobni stavovi, pa se onda istoriografija na njih poziva. I tako u krug. Tako to ide u die Hitlerschule.

    Inače, Golub je veoma svestan naučnik, razlikuje stavove i pretpostavke od činjenica i knjiga je vredna po pitanju obaveštenja koja donosi, ali ne i po pitanju konačnih zaključaka.


    Ko ima malo klikera, na osnovu desetina slovenskih potvrda naziva za vodotok, shvatiće očiglednost teze da je latinska reč Danubius izvedena is slovenske Dunav ili Dunaj , a ne iz nekih iranskih reči ili šta se sve ovde ne istresa od bukvalističkog kluba koji malodušno u cilju pothrane sopstvenog ega kopira indogermanističke modele kojima maca odavno kuca na vratanca. Ne to raditi...

    Imamo na vagone današnjih potvrda u hidronimima: Dùbanjak, Dùbna, Dùbno, Dubòčac, Dȕbočāj, Dubočánac, Dubòčec, Dȕbokāš, Dùbolj, Dȕmboka itd. Tako da je latinsko Danubius došlo od srpskog Duban, nakon metateze u Dunab koje je naknadno dalo Dunav, Dunaj i (danas mađarsko Dona) Duna. Inače, dub tj. dlb (u značenju dubine) došlo je od starije onomatopeje glb odakle i sinonimi glubina (dubina) i glib (blato), pa i glina od glibna. Na izvoz imamo i starijih oblika sa potvrdom u hidronimima Glìbočica, Glìbokī, Glòbočica, Glòmboka (kajkavski), Glùbokī járak, Glùbokī pòtok, Глубокий Поток itd. Dno je došlo od "dubno" (dъbno) (dъbъn, dъnъb). Ove poslednje metateze odigrale su se značajno pre pojave prvih zapisa imena reke Dunav (recimo u 7. veku pre Hrista). E, sada, što indogermanistika ima iracionalan poriv da tvrdi kako je slovenski jezik do osmog veka bio konzerviran, nastao na jednom malom prostoru, u jednom vremenu bliskom osmom veku proizilazi iz podsvesne težnje za zatiranjem slovenskog imena i jezika.

    Tačno je da na strani slovenskog autohtonizma postoje slaboumnici i neopamećenici koji protivčinjenično ustrajavaju na svojim fiksidejama. Ali, na drugoj strani imaju dostojnog suparnika koji se drži odavno instalirane ideološke šeme u lingvistici i istoriografiji, dok im teze onih prvih dođu kao zicer za licemerno likovanje nad klimavim tezama. Treća strana, ako neko nije obavešten, postoji. To je ona strana koja vidi da sve dosedmovekovno-močvarnoslovenske teze indogermanistike imaju alternativni održivi model. Pa, iako je i to više nego dovoljno za ustanovu/vaspostavu škole, imaju i više od toga. Na primer, opšteslovenska slatkovodne hidro-terminologije može se ad hoc objasniti na najmanje dva načina. Prvo, Sloveni su se sa Slovenskog Juga (vulgarno prozvanog Balkan) postepeno širili kroz predele u kojima nije bilo mora, tako da je kroz nekoliko generacija neupotrebljavana terminiologija izumrla pa je pri kontaktu novih generacija Slovena sa severnim morima moralo doći do formiranja nove primorske terminilogije, i to u delu koji se pojmovno ne poklapa sa slatkovodnim terminima. Drugi model odsustvo opšte slovenske pomorske terminologije objašnjava modelom po kojem su se centralna i severna plemena Slovena sa Slovenskog Juga širila na sever, dok su južna zbog odvojenosti reljefom visokih planina koje odvaja more od zaleđa Slovenskog Juga ostajala sesilna, što se i uklapa u nevlaški-nenomadski tip južnih slovena s mora i priobalja.









    Uz bitnu potvrdu da metateze nije bilo kod Slovena, već kod naroda koji su s njima bili u dodiru i poprimali slovenske reči, potvrdu u izvoru reke Dunav. Dunav, naime, nastaje podno planine Švracvald spajanjem dveju rečica od kojih se jedna zove Breg (sic! ne Berg!), a druga, kraća, Briga (ne Birga!). Kod nas Slovena Breg je zaista je često ime za reku. Imamo Bregavu u Hercegovini, Breganu u Sloveniji, Bregalnicu u Makedoniju itd, a verujem da bismo našli na desetine vodotoka s korenom u reči breg po slovenskom svetu.

    ... tert, telt... ... trt, trt, trt...


    PS. Ljudi, Dunav izvire kao reka Breg.



    Mesto slivanja reka Briga i Breg - nastanak Dunava

    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...


    Ajde ko pogodi od koje reči potiče Švabija?

    Swabia (/ˈsweɪbiə/; German: Schwaben, colloquially Schwabenland or Ländle; in English also archaic Suabia or Svebia) is a cultural, historic and linguistic region in southwestern Germany. The name is ultimately derived from the medieval Duchy of Swabia, one of the German stem duchies, representing the territory of Alemannia, whose inhabitants were interchangeably called Alemanni or Suebi.

    Ko su, the fucq, Suebi?

    Uočiti ime Dunava u Švabiji:
    http://i.imgur.com/vtXW5gX.jpg

    Donaw

    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Ažurirano 17.08.2015. u 03:52, autor: Mrkalj
  3. Mrkalj (avatar)
    Nedostaje mi Igor. Pitao bih ga otkud kod Mađara serda (sreda), barazda (brazda), Balaton (blatno jezero), szilva (od srpskog sliva - danas šljiva), könyv (knjiga) i sl. kad su Ugri došli krajem 9. veka, a tzv. "metateza kod Slovena" odigrala se u 8. veku?





    Biće pre onako kako Vučko reče - da su Sloveni ti koji su mogli da lome jezik na sonantu r, a ne njihovi komšije. Ponekad je hvale vredno skrenuti pogled sa drveta da bi se videla šuma. Bravo Vučko!


    Isto važi za uticaj azijatskih jezika na Istočne Slovene u nastanku mnogoglasja ("satopedeset", "davadeset", "nije manogo" čuo je svako ko je posetio kineski TC u B70).

    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...


    Ruskim, autohtonističkim, motivima pristanka na indogermansku paradigmu, koherentni su bugarski i hrvatski motivi otpora slovenskom autohtonizmu na Slovenskom Jugu. Bugari i Hrvati jesu doseljenici na Slovenski Jug, ali su oni kao nesloveni došli među Slovene. Pristankom na slovensku autohtonost i Bugari i Hrvati prikazali bi se kao svojevrsni paraziti na južnoslovenskom (srpskom) autohtonom tkivu. To bi za ove nacije predstavljalo supstancijalan ideološko-politčki potres. Otud njihova zainteresovanost za poricanje slovenske autohtonosti.

    Utoliko je jasnije zašto je zadatak slavističke istoriografske revolucije spao samo na srpsku istoriografiju, koja treba tek da zaživi. Na nama je.

    Januar 2015.

    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    Igore, otkud mađarsko ken´ez za kneza? Mađarsko mnogoglasje?
    Ažurirano 01.03.2016. u 01:15, autor: Mrkalj
  4. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Sve je od korena lom, sa prevojem u lem (sa jatom). Lemeš (grad ili tuča), lemezati (tući), sleme (lom krova ili planinski vrh, prevoj), slem (kaciga; "sulice slama") itd.

    A, kad slovenksa reč ne može da se izvede zajedno sa nemačkom iz "PIE-ZMIE", onda mora da je došla iz nekog turkijskog jezika:

    prasl. *trьbuxъ (rus. trebúx: proždrljivac, polj. trybuch)

    A ustvari, Nemcima bilo teško to da izgovore, nikako im se u ovoj reči nije dala metateza, pa su iz trbuha izveli svoju reč za trbuh bauh - bez metateze jer bi im čak i sa metatezom bilo teško.

    - - - - - - - - - -



    Saskija pronalazi rupu na saksiji. Već si nas pedeset puta o tome obavestio, ali ne primaš ono što ti ja kažem, da nema metateze kod Južnih Slovena, da ima metateze kod Nemaca, Pomoraca i Litavaca, da je zakon punoglasja glupost smišljena da objasni kako kosooki nisu mogli da izgovaraju teže konsonantske grupe (Ko je bio u bloku 70 zna šta znači "satopedeset") pa se na slovenskom istoku, gde se slovenstvo sa Slovenskog Juga iliti Balkana širilo, javlja njihovo mimoilaženje.
  5. Mrkalj (avatar)
    Slavic liquid metathesis refers to the historical phenomenon of metathesis of liquid consonants occurring in the Common Slavic period in the South Slavic and Czecho-Slovak area. The closely related corresponding phenomenon of pleophony (also known as polnoglasie or full vocalization) occurred in parallel in the East Slavic languages. The change acted on syllables in which the Proto-Slavic liquid consonants *r and *l occurred in a coda position. The result of the change is dependent upon the phonological environment and accents, and varies among the Slavic languages; see below for details.

    The change has been dated to the second half of the eighth century, before any Slavic languages were recorded in writing. Therefore, the change itself cannot be observed, but it can be inferred by comparing words in different Slavic languages. Evidence of the earlier state of affairs is also preserved in loanwords into and from early Slavic, as well as in cognates in other Indo-European languages, particularly in the Baltic branch.

    During the Common Slavic period, a tendency known as the law of open syllables led to a series of changes that completely eliminated closed syllables. This was evident in Old Church Slavonic, which had no closed syllables at all: every syllable ended in a vowel. Some of these changes included the monophthongization of diphthongs, loss of word-final consonants (e.g. OCS nebo < PIE *nébʰos), simplification of some medial consonant clusters (e.g. OCS tonǫti < *topnǫti etc.) and the formation of the nasal vowels *ǫ and *ę from *am/*an and *em/*en respectively.

    The change discussed here is part of this process, and involved liquid consonants (grouped under the cover symbol R) *l or *r in a coda position, in environments which are traditionally designated as shown in table on the right. The application of the law of open syllables in such environments had different results in different Slavic dialects, and in fact presents some of the earliest evidence for differentiation into the multitude of Slavic languages. In some it manifested as the metathesis of a sequence of a liquid consonants followed by a vowel, whereas in others it manifested as an insertion of another vowel. In most cases, the effect was to eliminate the syllable-final consonants *l and *r so that the law of open syllables was maintained.



    Traditional Schenker Holzer
    oRT ăRC aRC
    TeRT CĕRC CeRC
    ToRT CăRC CaRC
    TьRT CĭRC CiRC
    TъRT CŭRC CuRC



    eRT

    oRT

    In this environment, metathesis occurred in all Slavic dialects. In South Slavic dialects (Slovene, Serbo-Croatian, Macedonian, Bulgarian), as well in Czech and Slovak, the metathesized vowel are lengthened as well. In Northern Slavic dialects (East Slavic and Lechitic) the outcome is dependent upon the Proto-Slavic accent: in acuted syllables the output was the same as in South Slavic and Czech-Slovak, whereas on circumflexed syllables the metathesized vowel did not lengthen.

    Area Acuted syllable Circumflexed syllable
    Traditional Schenker/Holzer Traditional Schenker/Holzer
    South Slavic, Czech and Slovak CS *oRT > CS *raT PSl. *aRC > PSl. *RāC > CS *RaC CS *oRT > CS *raT PSl. *aRC > PSl. *RāC > CS *RaC
    North Slavic CS *oRT > CS *roT PSl. *aRC > PSl. *RaC > CS *RoC

    PSl.
    = Proto-Slavic proper, i.e. stage before the loss of distinctive vowel length and the change *a > *o
    CS
    = Common Slavic, i.e. Late Proto-Slavic, the last recontructable ancestor of all Slavic languages


    Compare the following reflexes:



    Accent
    Proto-Slavic reconstruction South Slavic, Czech and Slovak North Slavic
    OCS
    Slovene Serbo-Croatian Bulgarian Macedonian Czech Slovak Russian Belarusian Ukrainian Polish Low. Sorbian Upp. Sorbian
    Acute
    PSl. *ardla > CS *őrdlo "plough" ralo rálo rȁlo / ра̏ло ра́ло (rálo) рало (ralo) rádlo radlo ра́ло (rálo) ра́ла (rála) ра́ло (rálo) radło radło radło
    Circumflex
    PSl. *arstu > CS *orstъ "growth"














    If the syllable was not acuted, metathesis in West and East Slavic occurs without the lengthening so EPSl. *a retains short quantity and yields /o/; compare EPSl. *ȃlkuti ('elbow') > Serbo-Croatian lȃkat, but Czech loket.

    TeRT and ToRT

    Word-medially, on the other hand, there are three primary types of outcomes:



    1. In Czech, Slovak and South Slavic, metathesis occurred with lengthening: Proto-Slavic (PS) CeRC CaRC > CRēC CRāC > Common Slavic (CS) CRěC CRaC.
    2. In the rest of West Slavic, metathesis occurred but without lengthening: PS CeRC CaRC > CReC CRaC > CS CReC CRoC.
    3. In East Slavic, a vowel was inserted to break up the RC sequence (so-called pleophony): PS CeRC CaRC > CeReC CaRaC > CS CeReC CoRoC.


    As a result of dialect-specific changes occurring before and after the cluster resolution (i.e. metathesis/pleophony), the outcomes in various languages are diverse and complex. For example, in North-West Lechitic (northern Kashubian, Slovincian, Pomeranian and Polabian) and East Slavic, *CalC and *CelC merged into *CalC prior to cluster resolution.


    Examples:


    • In Polish and Sorbian languages metathesis without lengthening occurs; compare Polish brzeg, mleko, groch, młot as opposed to OCS brěgъ, mlěko, Slovene gràh, OCS mlatъ.
    • In North-West Lechitic *CalC and *CelC yield ClŭC (Polabian glåvă ‘head’, å < ъ), *CerC > CreC (without lengthening, as in Polish), while in *CarC, ar becomes ŭr, just like word-initially under acute (Polabian råmą ‘arm’ < *rъmę < *armę), but does not undergo metathesis. Compare Polabian porsą to Slovene prasè and Pomerian gard (often in toponymics, e.g. Białogard and similar) to OCS gradъ (note that unchanged ar in *gardŭ would have given or in Pomeranian).
    • In Czecho-Slovak word-medial metathesis occurs with the lengthening, just as in South Slavic; compare Czech mlat, hrách to Polish młot, groch with /o/ inside.
    • East Slavic languages have pleophonic *CarC > CoroC, *CerC > CereC, and *CalC/*CelC > ColoC; compare Russian górod, béreg, mólot, molokó.

    TьRT and TъRT

    Ažurirano 16.08.2015. u 16:02, autor: Mrkalj
  6. Mrkalj (avatar)
    Complete and incomplete, first and the second metathesis

    If one considers the liquid metathesis complete only under the condition that it occurs with the corresponding vowel lengthening, then the complete metathesis occurs only in South Slavic, partially Slovak and in non-word-initial position in the whole Czecho-Slovak area. The complete metathesis has been operational in all Slavic languages under the acuted syllable. Under the word-initial non-acuted syllable there was no lengthening except in South Slavic and partially Slovak. As it was mentioned, word-medially the complete metathesis occurred, besides in South Slavic, in Czecho-Slovak group; in Polish and Sorbian it operated without lengthening, and in North-West Lechitic it didn't operate even in the case of *CarC syllables (otherwise the incomplete metathesis occurred - without the lengthening). In East Slavic languages pleophony yielded *CVRC > CVRVC. The reflex of *l in North-West Lechitic and East Slavic is always "hard".

    Since the reflexes of acuted word-initial *ar- and *al- have been the same in all Slavic dialects, the change of acuted *ar-, *al- must have preceded the change of other syllables closed by a liquid, where the reflexes are different.[1] So one can distinguish the first and the second metathesis of liquids.
    Dating

    With Slavic evidence alone, the change cannot be dated precisely because no Slavic languages were committed to writing at the time. However, words may have been documented in the non-Slavic languages of the same time period, and words may also have been borrowed into Slavic from other languages. This makes it possible to narrow down the time at which the change occurred.

    The liquid metathesis occurred in the Common Slavic era. It either took place after, or was still productive until, the end of the 8th century. This is because the name of Frankish ruler Charlemagne (who died in 814) underwent this change:

    Old High German Karl[note 1] > PSl. *karlju[note 2] > Common Slavic *korljь > Russian koról’, Polish król, Slovak kráľ, Serbo-Croatian krȃlj



    Note that karl – which is not only a proper name, but also a common noun with the meaning "adult male" – is a normalized form based on the Old East Franconian dialect. The common noun is also attested as charal in Old Upper German, i. e., with an epenthetic vowel, for example in the Old Alemannic rendering of the Rule of Saint Benedict; this may be the origin of the intrusive vowel in Carolus, the Latinised version of the name, but the Slavic process seems to be unconnected.

    On the other hand, the change is already shown completed in the earliest Old Church Slavonic documents. This implies that the change was completed, at least in the dialects of Bulgaria and Macedonia, no later than the 9th century, when these documents were written.

    There are also glosses of Slavic words in foreign-language sources. Earlier sources show no effect of liquid metathesis, such as when the late 8th century Greek chronicler Theophanes writes Slavic names as Άρδάγαστος (Ardágastos) and Δαργαμηρός (Dargamērós). Old Church Slavonic versions of these names, with the metathesis applied, would be Radogostъ and Dragoměrъ. Liquid metathesis is also seen in various borrowings preserved in toponymics; Latin Arba > Serbo-Croatian Rȃb, Latin Albōna > Serbo-Croatian Làbīn, Latin Scardōna > Serbo-Croatian Skràdīn etc.
    Interpretation

    It has been suggested[2] that East Slavic preserved the actual state of affairs, i.e. that the vowel was inserted in Common Slavic period, and only subsequently it was lost in all dialects except in East Slavic, in a position preceding the liquid. So the exact development would be, e.g. in case of Serbo-Croatian:

    PSl. *bardā 'beard' > *Common Slavic *boradā > *baradā > SCr. bráda

    https://en.wikipedia.org/wiki/Slavic...avic_languages
  7. Mrkalj (avatar)
    Posmatranje istog fenomena iz različitog ugla

    Razgovaraju dve svekrve:

    Deder, kakva ti je snaha? Da čujem..

    -Ma šuti draga, ne d'o Bog nikom.Takvi još nisam srela, ne da sinu disat. Nosi joj doručak u krevet, k'o da je carica. Ne smije mrdnut bez nje, il' što je neće pitat. Jučer ga zatekoh kako usisava, a kod mene nije znao ni kako izgleda usisivač.Preda mnom se cmaču i u krilo mu sjeda, pa moram pogled skretat. Svašta insan doživi, ali da ću dočekat da mi sin bude papučar- ni u snu snila nisam.

    -Šta ćeš draga moja, takve dobričke vazda savataju rospije, nego, kakav ti je zet?

    -E Bog me počastio sa zetom! Da znaš kakv je to insan i kako je pazi..On ti bona ujutru ustane i doručak joj napravi i u krevet joj odnese. A kako je poštuje, nigdje bez nje ne ide. Ništa mu nije teško, usisa, opre suđe. Pa malo, malo, pa je štipne,u krilo stavi, a ja onda kad vidim kakav je to insan, i kako je voli, plakala bih od sreće..
  8. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Breg > Berg

    Metateza likvida nije se desila kod Slovena. Desila se kod Nemaca i drugih naroda koji su se našli po periferiji ogromnog slovenskog prostranstva. Do toga je kod njih došlo jer nikako nisu bili u stanju da izgovore slogotvorno r, l i ostale teže konsonantske grupe. Dakle, ono što se uči u indogermanistici je, zapravo, slika u ogledalu pravog stanja stvari.
  9. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Dakle, zahvaljujući tekstu Ronalda O. Ričardsa kojeg je preneo Tandoori

    A. The Addition of An Anlaut Vowel, B. The Insertion of an Anaptyctic Vowel.
    Ronald O. Richards, Common Slavic's Pannonian Dialect as Viewed Through Old Hungarian, A dissertation submitted in partial satisfaction of the requirements for the Degree of Doctor of Philosophy in Slavic Languages and Literatures, UCLA, 2001, pp. 101-102.

    imamo stručne nazive za glasovne promene koje su se dešavale kod reči koje su stranci usvajali od Slovena

    A. Anlaut-vokalizam u primerima Arba od Rba i Albona od Lb(on), te

    B. Umetanje anaptiksnog vokala umesto tzv. mnogoglasja

    C. Kvaziteza likvida. Pošto se anaptiksni samoglasnik umetnuo u anlautni (početni) konstonantski skup s ciljem njegovog razbijanja, dolazi do čestog gubljenja samoglasnika u drugom slogu, "thereby giving the appearance of an umethathesized ToRT form." Primer takve promene je kada breg i vlah postaju berg i volh - kod ovog breg čak postoji ekavsko/ikavsko kolebanje refleksije jata u oblicima Berg / Gebirge (iako se to objašnjava preglasima i prevojima kao što se ispljuvci (anaptize) predstavljaju oblicima ante metatathesem).
  10. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Što se tiče izgovora praslovensko-južnoslovenskih toponima od strane romanofonog sveta onog doba, ja bi se poslužio izgovorom nevegetarijanskih Italijana:

    https://translate.google.rs/?oe=utf-...b#auto/it/lbin
    (kliknuti na ikonicu "Listen" ispod desnog prozorčeta)

    Kod tog izgovora jasno se čuje poluglas (debelo jer) kao anlaut ispred početnog L - Lbin. Takav se vokalizam pri udomaćenju uvek razvijao prema punom vokalu (A, E, O i sl.)
  11. Mrkalj (avatar)
    Ugro-finska (uralska) pleofonija pri usvajanju slovenskog

    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    Dakle, zahvaljujući tekstu Ronalda O. Ričardsa kojeg je preneo Tandoori

    A. The Addition of An Anlaut Vowel, B. The Insertion of an Anaptyctic Vowel.
    Ronald O. Richards, Common Slavic's Pannonian Dialect as Viewed Through Old Hungarian, A dissertation submitted in partial satisfaction of the requirements for the Degree of Doctor of Philosophy in Slavic Languages and Literatures, UCLA, 2001, pp. 101-102.

    imamo stručne nazive za glasovne promene koje su se dešavale kod reči koje su stranci usvajali od Slovena

    A. Anlaut-vokalizam u primerima Arba od Rba i Albona od Lb(on), te

    B. Umetanje anaptiksnog vokala umesto tzv. mnogoglasja

    C. Kvaziteza likvida. Pošto se anaptiksni samoglasnik umetnuo u anlautni (početni) konstonantski skup s ciljem njegovog razbijanja, dolazi do čestog gubljenja samoglasnika u drugom slogu "thereby giving the appearance of an umethathesized ToRT form." Primer takve promene je kada breg i vlah postaju berg i volh - kod ovog breg čak postoji ekavsko/ikavsko kolebanje refleksije jata u oblicima Berg / Gebirge (iako se to objašnjava preglasima i prevojima kao što se ispljuvci (anaptize) predstavljaju oblicima ante metatathesem).
    I tek sad nam se precipitirao vrednosni stav glede Posmatračeve opservacije:

    Citat Original postavio posmatrac iz Moskve Pogledaj poruku
    Ocigledno je da se mnogoglasje kod istocnih Slovena pojavljuje kao uticaj asimilovanih starosedeoca. Ja bih pre tipovao na "Karelo -Fince" nego azijate, finska plemena su naseljavala prostor od Baltika fakticki do Moskve, znaci Novgorodska,Tverska oblast, kuda su se Rusi makli iz Kijeva. Poznato je da je prisutstvo finske N haplogrupe debelo prisutno kod Rusa sa severa, a u finskom jeziku fakticki ima vise samoglasnika od suglasnika : Isoäitini leipoo herkullisia piiraita.

    Providence, I tells ya! Bravo.

    Dakle, ovde je genijalan momenat u tome da spajamo dosad neimenovano mađarsko mnogoglasje (Balaton, sereda, barazda itd.) sa istočnoslovenskim mnogoglasjem koje je takođe - viđi poente - ugro-finskog porekla.

    Ažurirano 16.10.2015. u 03:11, autor: Mrkalj
  12. Mrkalj (avatar)



    Ovde vidimo da se princip mnogoglasja primenjuje i na pozajmljenice iz neslovenskih jezika u mađarski. Time je samo potvrđena doslednost uralskog mnogoglasja nastalog usled potrebe za razbijanjem inicijalnog konsonantskog klastera, ma iz kojeg jezika reč u kojoj se klaster nalazi dolazila. To, međutim, ništa ne menja u svođenju reči koje su zajedničke slovenskim i germanskim tj. romanskim jezicima na slovenski iskon.

    PS. Slično, još dramatičnije, dešava se danas kod govornika sino-tibetanskih jezika koji južnoslovenske konsonantske grupe redovno razbijaju:

    "Nije manogo!" "Osamasto" "Satopedeset" "Devesta" i sl.
    Ažurirano 20.11.2015. u 01:25, autor: Mrkalj
  13. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    (Tu sad idu ona tri čuvena Mihaljevićeva pasusa gde čovek svedoči o ključnim problemima komparativne lingvistike, s bitnim osvrtom na tzv. "zakon otvorenog sloga".)


    "Takvu dataciju potvrđuje i ime ljutićkoga kneza Dragovitusa (vladao u Pomeraniji u današnjemu Meklenburgu), zapisano 779. g. u Einhardovim analima i ponovljeno u više drugih kronika iz tog vremena. Taj je zapis međutim sporan jer upravo u ljutićkom dijalektu u Pomeraniji skupina tort najčešće nije premetnuta pa bi mnogo vjerojatniji bio oblik bez metateze.116"



    Metateza je likvida jedna od najčešće opisivanih promjena u slavistici, ali smo još daleko od njezina zadovoljavajućeg objašnjenja. Neslaganje ne postoji samo oko toga jesu li promjene na rubovima slavenskoga područja međusobno genetski povezane ili nisu i jesu li odraz ranijega općeg stanja (arhaizmi) ili nisu,136 već i na mnogo površnijoj razini određivanja mehanizama same promjene. Razlike među predloženim opisima najčešće potječu otuda što različiti istraživači imaju različite, katkad i suprotne poglede o jezičnim univerzalijama, tj. o tome koje su promjene u jezicima moguće, a koje nisu. U poglavljima 1.3. i 1.4.3. rečeno je da su metateze razmjerno rijetke promjene i da se u većini jezika pojavljuju u izdvojenim riječima ili u samo nekoliko riječi. Budući da slavenski jezici pripadaju malobrojnim jezicima u čijoj se povijesti pojavljuje sustavna metateza, jasno je da su se već davno pojavile tvrdnje kako ta promjena ne može biti metateza u uobičajenom smislu te riječi, već da je vjerojatno rezultat postupnoga glasovnog razvoja u kojemu se pojavljuju i gube samoglasnici oko likvide, a da pritom premetanja (metateze) uopće nije bilo.137 Brojni su slavisti opisivali i opisuju tu promjenu upravo takvim oponašanjem (simulacijom) metateze."

    "Mnogo toga još ne znamo ni o uzrocima metateze likvida. Većina se slavista slaže da je osnovni njezin uzrok zakon otvorenih slogova, ali on nije dovoljan da bi se objasnio zašto su njezini rezultati upravo takvi kakvi jesu. Robert Abernathy navodi devet mogućih vrsta rješenja s pomoću kojih se može zadovoljiti zakon otvorenih slogova, a samo su tri vrste posvjedočene u stvarnom razvoju.145 To znači da se, osim zakona otvorenih slogova, moraju potražiti i dodatni uzroci za zbivanje te promjene. Jasno je da i oko toga postoje velika neslaganja među slavistima jer je to tijesno povezano s problemom određivanja stvarnih mehanizama promjene."


    Milan Mihaljević: Slavenska poredbena gramatika 1.dio - Uvod i fonologija, Školska knjiga 2002
  14. Mrkalj (avatar)
    http://forum.krstarica.com/showthrea...1#post31629658


    "Bernštejn (1966) ističe, primjerice, da albanske riječi dalte »dlijeto« i gardine »gradina« sigurno nisu posuđene iz slavenskoga prije 11. st., dakle, znatno nakon metateze likvida, koja se obično smješta na prijelaz između 8. u 9. st. Pa ipak, kada bismo sudili na osnovi tih posuđenica, morali bismo tvrditi da one odražavaju slavenski izgovor prije metateze likvida." (R. Matasović, 2008)

    Dakle, s jedne strane imamo kao dan jasan proces: kod Albanaca gardine i Mađara Gardoš, ali se zato, zbog prihvatanja i bezglavog insistiranja na dogmi da Slovena nije bilo u Maloj Evropi pre 6-7. veka, zbog davanja prednosti Latinima i Germanima, njih uteruje u potpuno suprotan proces, a Slovene u potpuno neprirodno fonološko stanje. Pa se tako tvrdi da je jedna trećina slovenskih reči počinjala glasom a-, npr. alkat (lakat), ardlo (ralo), arbiti (rabiti), arzina (razina), alkomost (lakomost), Arb (Rab), Albona (Labin), Ardagost (Radogost) itd.
  15. Mrkalj (avatar)
    Sloveni su jedini "promenili modu izgovora početnih konsonantskih klastera u 8. veku" pa od tada jedino oni uspevaju da izgovore na taj "novi" način, koji je za "čuvare 'originalnog' korena" dan-danas fonološki nedostižno pomodarstvo, da ne kažem "pokondirenost". Nc, nc, nc...

    Samo još da dodamo da ni Turci ne mogu da pri izgovoru početnog konsonantskog klastera ufrljaju jezik kao Sloveni u tobože likvidnometateznoj reči Vlah, te su je iskrivili u Eflak. Ta Amerikanci ne mogu ni Mladen izgovoriti, već u Malden izvću! Tako ti naš kršteni Mladen (Karl) Malden postade. Mađari ne umeju grad reći, nego odmah premetnu u original - "gard" (Gardoš). Ne umeju nit Albanci slovenske mode pratiti, ne, ne. Oni oma' srpske gradine na original vraćadu pa kažu gardine. Ni Grci ne umu Radogost kazati po novoj modi, već po starom, samo - Ardagost.

    Ovu novu modu niko ne mož pratiti. Čak ni Rusi. Oni oriđinal po svojoj, lakšoj modi preinačuju, jer im srpsko-češka moda preljuta za jezike.

    Nota bene, samo Švaba i Talijan oriđinalno govore. Jedino, ne znam ondak kako i Mađaru i Arnautu i Amerikancu i Turčinu kada čuju srpsku modu švapsko-latinski oriđinal - iz Svetog rimskog carstva valjda - na jezik lakše i sam po sebi naleže.
    Ažurirano 07.01.2016. u 03:46, autor: Mrkalj
  16. Mrkalj (avatar)
    Evo kontraprimera.

    "Takvu dataciju potvrđuje i ime ljutićkoga kneza Dragovitusa (vladao u Pomeraniji u današnjemu Meklenburgu), zapisano 779. g. u Einhardovim analima i ponovljeno u više drugih kronika iz tog vremena. Taj je zapis međutim sporan jer upravo u ljutićkom dijalektu u Pomeraniji skupina tort najčešće nije premetnuta pa bi mnogo vjerojatniji bio oblik bez metateze.116"

    Milan Mihaljević: Slavenska poredbena gramatika 1.dio - Uvod i fonologija, Školska knjiga 2002

    O čemu se ovde radi?

    Nakon najezde Germana iz Skandinavije, u Pomeraniji su sproveli genocid i asimilaciju, a ono malo Pomoraca što je ostalo, sa vremenom (u narednim vekovima) je od Germana poprimilo tzv. "nemetatezirani" iliti "oriđinalni" izgovor. Isto se dešava po slovenskoj periferiji gde dolazi do značajnog razblaženja sloveske etničke mase. Tako na našem jugu dolazi do gubitka padeža, po slovenskom istoku zbog interakcije sa uralskom etničkom masom dolazi do razvoja tzv. pleofojije, koja se, istinizavolju, ponovila u Mađarskoj kao ogledni i dokazujući slučaj. Ali, to se ne dešava u centru - ne dešava se u Srbiji, Češkoj i Poljskoj, gde je koncentracija slovenskog etničkog elementa kontinuirano održavana na visokom nivou.

    Dragi za Slovene nikad nije bio Dargi. To su budalaštine. Kao što lakat nikad nije bilo alkat. I to su budalaštine. A vi se primajte, ako nalazite u tome zadovoljštinu, gosn. IgarJe.
  17. Mrkalj (avatar)
    Zaključak:

    Nije bilo metateze likvida kod Slovena u 8-9. veku već se radi o specifičnom slovenskom r i l, koji niko drugi tako ne izgovara, pa pre kritičnog perioda zapisuje po svome, tj. u metatezi koja se danas pogrešno interpretira kao originalno stanje, a originalno stanje se interpretira kao metateza (dakle, gord nastaje od početnog grad, a ne obrnuto). Sa počecima slovenske pismenosti počinje proboj ka pisanoj reči stvarnog slovenskog oblika koji je originalan, a ne metateziran, nasuprot današnjem zvaničnom propovedanju. Zato te oblike susrećemo nakon 9. veka, dok naporedo sa njima u prvom slovenskom standardu koji su izdali Grci i dalje imamo pogrešno pisanje.

    Specifičnost slovesnkih r i l sastojala se u tome da su, pored n, već tada to bili sonanti, što nije bio slučaj u germanskim i (tadašnjim) italskim jezicima. To, jednostavno zanči, da pri izgovoru srpskog r, jezik najmanje dva puta učini udar (a učini i više udara). U današnjem španskom, na primer, glas r ima samo jedan udar jezikom. Zbog nemogućnosti da izgovore na srpski način, pisci su pre kritičnog perioda, a i posle njega, redovno zapisivali smo onako kako su oni to mogli da izgovore - u metateznom obliku (to je ono što danas smatraju osnovnim oblikom, nemetateziranim).

    Ovakvo shvatanje stvari otvara mogućnost da su Germani, Italci, Heleni i drugi narodi koji su sa Slovenima dolazili u dodir od njih usvajali vokabular tj. slovensku kulturološku terminologiju, a ne obrnuto kako se do sada tvrdilo. Takođe, otvara mogućnost slovenskog hronološkog prvenstva u Evropi, veću izglednost slovenskog porekla zabeležene toponomastike itd.
  18. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    Evo i jedne tablice da IgarJ-otu ulepšam veče:

    Odavde vidimo geografsku distribiciju, tj. područje od Soluna do Rujna (od Bugarske do "Lugarske") na kojem se, prema inačici zvanične indogermanistike gotovo jednovremeno, kao udar meteora o Zemlju, na prelazu 8. u 9. vek odigrala tzv. "metateza likvida u slovenskim jezicima". Ma koliko razboritom umu ovo samo po sebi bilo teško prihvatljivo, verovali ili ne, ovo jeste prihvaćeno kao zvaničan naučni stav.

    Dakle, šta zaključujemo na osnovu gornje pločice koja ukazuje da se samo u istočnoslovenskih jezika odigrala glasovna promena tzv. "pleofonije (mnogoglasja)" u početnom konsonantskom slogu? Zaključujemo da su svojim širenjem ka severoistoku, dolazeći u kontakt sa mnogim plemenima, a posebno uralskim narodima, čiji su današnji jezički predstavnici mađarski i finski jezik, istočnoslovenski jezici pretrpeli glasovne promene, analogne ili gotovo jednake promenama posvedočenim mnogo kasnije, pri dolasku ugarskih plemena u Panoniju prilikom njihovog usvajanja slovenskih reči: srp. brazda → mađ. barazda, srp. knjiga → mađ. konjig, srp. sliva, šljiva → mađ. silva, srp. stol → mađ. astal, srp. sreda → mađ. serda, srp. škrinja, skrinja (od skriti)mađ. sekrenj, srp. grad → mađ. Gardoš, srp. blatno → mađ. Balaton, spr. Zlatan → mađ. Zoltan itd.

    Time zaključujemo da je južno- i zapadnoslovenska vrednost početnih slogova koji sadrže likvidu etimološki originalna (polazna, ortoteza) i da su oblici na koje danas zvanična indogermanistika gleda kao na etimološke originale (walh, berg, helm, wolke itd.) izvedeni iz slovenskih (vlah, breg, šlem, obvlak itd.) tj. kod germanskih i italskih oblika došlo je do metateze likvida.

    http://forum.krstarica.com/showthrea...1#post33037769
    Ažurirano 06.11.2016. u 03:05, autor: Mrkalj
  19. Mrkalj (avatar)
    Citat Original postavio Mrkalj Pogledaj poruku
    ...
    Pošto smo mi "ustvari" originalno "**SOLVENI". Kakva lakrdija od indogermanistike

    Dakle, nismo nikad bili SOLVENI, već uvek SLOVENI i pošto je SL bilo preteško za izgovor kentumskim jezicima (germanskim i italskim), oni su inicijalnu konsonantsku grupu izbacili.


    Pojašnjenje:

    Solveni - ne postoje. Bila je to ironija. Niti Nemci niti Italijani niti Grci (svi kentumski jezici) ne mogu da izgovore reč Sloveni, Slovenci i sl. Tako su Grci ubacili epentezno K, pa smo postali Sklabenoi, u latinskoj verziji Sclaveni, u italijanskoj Schiavoni, Schiavi i sl. Interesantna mi je bila tvoja teza da su to naše narodnosno ime na zapadu izveli amputacijom anlaut- klastera SLO, pri čemu bi se ono t ili ozvučeno d na kraju moglo tumačiti slovenskom etimologijom od glagola sloviti - Sloventi > Venti > Vendi i Veneti.

    Napisao sam ironično **Solveni jer indogermanisti sve stvarne slovenizme u nemačkom vide kao imaginarne germanizme u slovenskom, a to u velikom broju slučajeva objašnjavaju pojavom koja se naziva slovenska metateza likvida u 8. veku-stoleću (ovde joj tepamo kao SMLOV). Tako je slovenski breg postao od nemačkog berg, slovensko Krajina od nemačkog Karniola, nemačko helm od našeg šlem, nemačko wolke od našeg oblak (ob+vlak) itd. (spisak je dug), umesto obrnuto.


    Što se tiče germanskih reči na SL- ; nema nijedne anlaut grupe SLO sa kratkim akcentom, a drugo mahom sve su u nemačkom dale š (sch). Ti me ispravi ako sam nešto preskočio.

    Ustvari, sad vidim da nemaš SLO- grupu uopšte?

    Treće, što se tvojih primedbi za **borot i **solovo tiče, to se lako objašnjava dominacijom OCS-a. Gdegde su ostavljeni dualizmi, kao kod vrata (dobar ti je onaj video prilog), npr, a negde tek u dijalektizmima izviruje mnogoglasje, zar ne?
  20. Mrkalj (avatar)
    Kolosalna je ironija sudbine da današnja istorijska lingvistika naučava kako su Sloveni ("govoreći") naučili jezik od Nemaca ("nemstvujućih"), a ne obrnuto što bi se očekivalo.

    Ali to je zato što su Nemci prvi izmislili indogermanistiku. Ali ne verujem da će potrajati još 15 godina kao uniformna paradigma.
    Ažurirano 27.10.2016. u 22:41, autor: Mrkalj
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja