I reče Bog:
Neka bude svetlost.
I bi svetlost.
(1.Mojsijeva; 1. 1-13)
Plavo je nebo nad Likom, plavo more ispod nje i modri grozdovi u njenim vinogradima. Zato su Ličani plemići. Smiljem i bosiljem mirišu im polja, pa sela imaju mirisna imena. Vode su tako bistre i nevine da se u njima krste anđeli.
Lepa je i siromašna Lika, a njeni muževi časni i čestiti. U svet otiču žuborom potoka ili odleću na krilima slavuja. Trbuhom za kruhom, a raspevani. Svoju lepu nevestu nikad ne zaboravljaju. Mnogi se zbog toga više ni ne zaljube.
Imena Ličanima donose kumovi, kroz snegove i preko planinskih vrhova, sa jabukom... U nedrima. Kumstva se stiču u bojevima, a overavaju ranama. Onom ko će putovati daruje se ime Nikola da ga na putu štiti, jabuka na srcu grejana da mu duša miriše. I ništa više.
Takav je jedan Ličanin noseći preteški teret imena i stalno tragajući za mirisom jabuke iz nedara prešao pola sveta. Jednog je jutra, sa palube nepoznatog broda, kroz maglu, video Kip Slobode, a iza njega najveću jabuku na svetu – „Big Apple“. Video, a pomislio da je stigao.
A onda je shvatio da velike jabuke ne mirišu, da su hladne i bezukusne i da su svi sami u gradu bez komšija. Shvatio je da svi, na kraju, nađu ono od čega beže. Nedostajali su mu boje i mirisi zavičaja, toplina i neposrednost saplemenika. Nedostajala mu je Lika. Odlučio se da je stvori u Americi.
Setio se ikona, u svetlu okupanih likova hrišćanskih mučenika – napravio je sijalicu. Setio se da grom nikad ne udara u siromašnog pastira i njegovo stado i to demonstrirao igrajući se munjama. Setio se da jabuka iz nedara donosi mnogo više poruka nego svi poštari sveta. Setio se da treba davati da bi se dobijalo – stvorena je naizmenična struja. Setio se slavskih navečerja, molitvi ispod kandila i priča starijih da jedni drugima u takvim prilikama vire u dušu – za njega više nije bilo tajni.
Sve čega se setio poklonio je svim ljudima sveta na isti onaj način na koji Lika svoju lepotu poklanja svojoj deci. Zbog toga Ličani kažu:„Da i sirotinji svane“. Ipak suštinu njegovu mogu da shvate samo veliki. SVETLOST JE DUŠA MILOSRDNOG ANĐELA, ne blesak bombi u noći.
Neka bude svetlost.
I bi svetlost.
(1.Mojsijeva; 1. 1-13)
Plavo je nebo nad Likom, plavo more ispod nje i modri grozdovi u njenim vinogradima. Zato su Ličani plemići. Smiljem i bosiljem mirišu im polja, pa sela imaju mirisna imena. Vode su tako bistre i nevine da se u njima krste anđeli.
Lepa je i siromašna Lika, a njeni muževi časni i čestiti. U svet otiču žuborom potoka ili odleću na krilima slavuja. Trbuhom za kruhom, a raspevani. Svoju lepu nevestu nikad ne zaboravljaju. Mnogi se zbog toga više ni ne zaljube.
Imena Ličanima donose kumovi, kroz snegove i preko planinskih vrhova, sa jabukom... U nedrima. Kumstva se stiču u bojevima, a overavaju ranama. Onom ko će putovati daruje se ime Nikola da ga na putu štiti, jabuka na srcu grejana da mu duša miriše. I ništa više.
Takav je jedan Ličanin noseći preteški teret imena i stalno tragajući za mirisom jabuke iz nedara prešao pola sveta. Jednog je jutra, sa palube nepoznatog broda, kroz maglu, video Kip Slobode, a iza njega najveću jabuku na svetu – „Big Apple“. Video, a pomislio da je stigao.
A onda je shvatio da velike jabuke ne mirišu, da su hladne i bezukusne i da su svi sami u gradu bez komšija. Shvatio je da svi, na kraju, nađu ono od čega beže. Nedostajali su mu boje i mirisi zavičaja, toplina i neposrednost saplemenika. Nedostajala mu je Lika. Odlučio se da je stvori u Americi.
Setio se ikona, u svetlu okupanih likova hrišćanskih mučenika – napravio je sijalicu. Setio se da grom nikad ne udara u siromašnog pastira i njegovo stado i to demonstrirao igrajući se munjama. Setio se da jabuka iz nedara donosi mnogo više poruka nego svi poštari sveta. Setio se da treba davati da bi se dobijalo – stvorena je naizmenična struja. Setio se slavskih navečerja, molitvi ispod kandila i priča starijih da jedni drugima u takvim prilikama vire u dušu – za njega više nije bilo tajni.
Sve čega se setio poklonio je svim ljudima sveta na isti onaj način na koji Lika svoju lepotu poklanja svojoj deci. Zbog toga Ličani kažu:„Da i sirotinji svane“. Ipak suštinu njegovu mogu da shvate samo veliki. SVETLOST JE DUŠA MILOSRDNOG ANĐELA, ne blesak bombi u noći.