...
...pokusavam
da sebi oprostim
toliko promasaja
i trefljenja pogresnog
toliki meandri oko snova
da bi bili vec
necija java
...kako u svemu tome sebe
pogledati
i nebu se okrenuti
...da li i sad meandriram
i da li cu opet moje snove
u tudjim javama
gledati
...sa svim instrumentima zivota
u ruksaku
zveckam
trazim stanicu svome vozu
da omedjim je ili zatvorim
i,
necu se umoriti
od nekih koraka
sto jos uvijek otkucavaju ples odlaska
a ne mogu
preko mosta
na drugoj strani su neki drugi ljudi
nepoznati
tim mojim koracima
...krenem rukom u ruksak
i,
kao sagoren
dohvatim se olovke
da grafitno pokusam omedjiti
krug oko sebe
da me ti koraci opet ne zagrebu
a znam
spremaju se
poznata je meni svaka ljepota
ali moja mi je jedino
manje poznata
i to od straha
da me ne izgori
kao sunce rosu
bez traga
...znamo se i cuvamo
oboje...
to je sad
i to sad sjutra je vec zakorijenilo
ako prispem...
...pokusavam
da sebi oprostim
toliko promasaja
i trefljenja pogresnog
toliki meandri oko snova
da bi bili vec
necija java
...kako u svemu tome sebe
pogledati
i nebu se okrenuti
...da li i sad meandriram
i da li cu opet moje snove
u tudjim javama
gledati
...sa svim instrumentima zivota
u ruksaku
zveckam
trazim stanicu svome vozu
da omedjim je ili zatvorim
i,
necu se umoriti
od nekih koraka
sto jos uvijek otkucavaju ples odlaska
a ne mogu
preko mosta
na drugoj strani su neki drugi ljudi
nepoznati
tim mojim koracima
...krenem rukom u ruksak
i,
kao sagoren
dohvatim se olovke
da grafitno pokusam omedjiti
krug oko sebe
da me ti koraci opet ne zagrebu
a znam
spremaju se
poznata je meni svaka ljepota
ali moja mi je jedino
manje poznata
i to od straha
da me ne izgori
kao sunce rosu
bez traga
...znamo se i cuvamo
oboje...
to je sad
i to sad sjutra je vec zakorijenilo
ako prispem...