Na prekretnici

JASTUCI-JASTUK%20PAPERJE.jpg


Neću ulaz u čuvstvo.
lagode, nelagode većinom nametnute kreirane sa prefiksom: moranje.
Postaje izlizanim otaljavanje, skoro bude kao neka ljubaznost blazirana
koju ni ne primetimo da se dešava jer se sve svelo na površnost.
Ne moram ništa.
Ni ono što se nameće kao masovna instalacija interesovanja i histerija za malogradjanskim
ustupkom u koketiranju sa banalnim.
Ne podnosim haos koji vlada u svakom čoveku sa namerom da izbriše identitet i razboli.

U stvari-ništa više ne želim.
Potrošio se kredit za bahaćenjem maramama na vetru ili kristalima u obliku piramida,
kao simbolom čistote duše i preplitanja magije svetlosti kao izazovom.
Ne želim ni izazov.
Sve je već vidjeno.
Ovo paperje pocepane duše
samo podrhtava.

/APC, 06.06.2015.g.13:46)
 
Nije više tako, draga sugradjanko i moja prijateljice..
Danas je Moj Dan, obeležen.
Vršim otsecanje viška srca i odbacijem predjašnje.
Dan je samo trajanje našeg otaljavanja.
Nema iznenadjenja.
SVE poznati koraci pred nama..i nije interesantno živeti deja vu.
 
Tol;bt272624:
Nije više tako, draga sugradjanko i moja prijateljice..
Danas je Moj Dan, obeležen.
Vršim otsecanje viška srca i odbacijem predjašnje.
Dan je samo trajanje našeg otaljavanja.
Nema iznenadjenja.
SVE poznati koraci pred nama..i nije interesantno živeti deja vu.
Poznato mi je to kada je Moj Dan u pitanju... umirem sa njegovim rađanjem ali se rađam s njegovim umiranjem... i živim do sledeceg... :zag:
 
...dođu ponekad trenuci kad čovek zagleda se unazad i otkrije da je grešio , onoliko , prema sebi , prema svom životu...otkrije da je iz dana u dan sebe rušio , lagano , tiho- podrivao kao nejvećeg neprijatelja....sagledavajući taj greh , prema sebi , otkriva svu svoju bezvrednost koja se skrivala iza tamo nekakvog kosmopolitizma , internacionalizma , svetoljublja - nabeđenog intelektualizma....tad se otvara ogromna praznina u duši , jer verovanje u ljude bio je samoubilački čin ...svi su zapravo lažne , maskirane predatorske zveri , i ništa više - lovci na najvne ptice , koje streme u nebesa , ka suncu - da se samosprže....u tom ambisu i njegovoj praznini , nema više boli , jer je u njemu ubijena svako osećanje , svaka želja , svaka nada....umor preplavi telo , tromost i mrtvilo ispunjavaju dušu ; više ništa nije važno....bezvoljno tone se u mrtvilo , nepostojanje ...ničeg nema...sve je već viđeno i doživljeno ...odavno je ubijena i razgrađena tuga i bol....bezdno ništavila....

...a onda život vrisne, iz sebe...puknu okovi melanholije...ruši se praznina....bol ispunjava sve...u telo zajedno sa njim prodire i on , ozaren , sunčan , izvoran...ah život...život preuzima sve u svoje ruke....duša mu se prepušta i on je vodi u nepoznate krajeve , kroz nepoznate snove , nadanja....život.... ustaje se i svim srcem ide u život....

...ima dana kad je čovek ozaren životom...ne treba mu ništa...ne treba mu niko...dovoljan je samo taj osećaj života....bože , ja sam živ...kako je to veličanstveno osećanje...ma božanstven osećaj !
 
123loncar;bt272629:
...dođu ponekad trenuci kad čovek zagleda se unazad i otkrije da je grešio , onoliko , prema sebi , prema svom životu...otkrije da je iz dana u dan sebe rušio , lagano , tiho- podrivao kao nejvećeg neprijatelja....sagledavajući taj greh , prema sebi , otkriva svu svoju bezvrednost koja se skrivala iza tamo nekakvog kosmopolitizma , internacionalizma , svetoljublja - nabeđenog intelektualizma....tad se otvara ogromna praznina u duši , jer verovanje u ljude bio je samoubilački čin ...svi su zapravo lažne , maskirane predatorske zveri , i ništa više - lovci na najvne ptice , koje streme u nebesa , ka suncu - da se samosprže....u tom ambisu i njegovoj praznini , nema više boli , jer je u njemu ubijena svako osećanje , svaka želja , svaka nada....umor preplavi telo , tromost i mrtvilo ispunjavaju dušu ; više ništa nije važno....bezvoljno tone se u mrtvilo , nepostojanje ...ničeg nema...sve je već viđeno i doživljeno ...odavno je ubijena i razgrađena tuga i bol....bezdno ništavila....

...a onda život vrisne, iz sebe...puknu okovi melanholije...ruši se praznina....bol ispunjava sve...u telo zajedno sa njim prodire i on , ozaren , sunčan , izvoran...ah život...život preuzima sve u svoje ruke....duša mu se prepušta i on je vodi u nepoznate krajeve , kroz nepoznate snove , nadanja....život.... ustaje se i svim srcem ide u život....

...ima dana kad je čovek ozaren životom...ne treba mu ništa...ne treba mu niko...dovoljan je samo taj osećaj života....bože , ja sam živ...kako je to veličanstveno osećanje...ma božanstven osećaj !
Dragi Lončar, divan ste komentar napisali našoj Tol na dan Njenog dana....upoznala sam Vas više i ostala zadivljena...hvala
 
@ drago Lonče moje,
hvala za pokušaj, hrabro sa tvoje strane, znajući i tvoje beznadje onoliko godina
tuga i bol..nisu deo mene..samo zamor od silnog davanja ugadjanja svima da udovoljim...d o s t a je b i l o.
nema zadovoljstva u tome..ne ispunjava više taj vid bega od sebe same...ogoljena, na ledini, na zimi...eto slike...bezdušna..
to je karma tako htela
:cmok2:

@ soradže, najlepši poklon za svakoga jeste kada ga pomiluje reč, upravo ste ot Vi ,draga moja, učinili i prethodnici iznad Vas.
Hvala od :heart:
 
mizaca;bt272640:
I pasivizacija je cin kao i djelanje da.................Ovaj papa danas sa televizije rece:Zivot je putovanje,nemojte stajati i odustajati,jer onda nije dobro"Srecno!:bye:

meni je život more a do njega ne mogu nikako..tada mi je ceo univerzum u očima i srcu...

svako ima nešto što ga čačka
mene čačka more za kojim patim neutešno
 
Poslednja izmena:
U stvari-ništa više ne želim.

Šta je bre ovo? :rtfm:
Predaja?
Pred kim?
Pred čim?
Pred sobom?

Mila moja Tol, reći ću ti jednu veliku istinu
Ti na to dušo nemaš prava
To pravo stiću slabi svojom slabošću

I naravno, idemo dalje, malo promenjeni, malo drugačiji, ali i dalje jaki
:heart:
 
mjok, Ljiljka..nije predaja-već zasićenje..pa i odustajanje..

Tajgeru...šta da ti kažem, a što već ne znaš...možda svet oko tebe čini čudesa...moj to više ne prima
 
Svaki atom tog paperja pamti more razbijeno o hridi
predvečerja kliktaja galeba u zagrljaju njegovih krila...
Dočekati zvezdani maestral koji talasima po šljunku
priča sećanja...
(Mogu da ti kažem da je more bilo bistrije u Uvali...)
 
Dragoljub69;bt272688:
Svaki atom tog paperja pamti more razbijeno o hridi
predvečerja kliktaja galeba u zagrljaju njegovih krila...
Dočekati zvezdani maestral koji talasima po šljunku
priča sećanja...
(Mogu da ti kažem da je more bilo bistrije u Uvali...)


iiih kovi...

nema žal za mados' samo žal za morem :aha:
 

Back
Top