Svet kao moždani fenomen i "hteti saznati"

Sav svet je samo mozdani fenomen. Hmm cudno da Sopenhauer ovakvom materijalistickom terminologijom govori o idealizmu!

Mozak je opazaj u svesti kao i svaki drugi...kao i klupa u parku, ptica na grani, crvena ograda, govor coveka, miris cveca itd. Medjutim manipulisanjem na odgovarajuci nacin opazajem pod imenom "mozak" mi menjamo sve ostale opazaje bili oni "klupa", "ptica" itd. Ako secnemo odgovarajuce mesto na opazaju "mozak" gubimo moc da razlikujemo boje na primer ili da imamo ikakvo vizuelno iskustvo. Ako secnemo drugo mesto gubimo moc da razlikujemo znacenje reci itd. Izgleda da se taj opazaj "mozak" sustinski razlikuje od svih drugih opazaja i na izvestan nacih in "drzi u saci" ...:think:

Mozak је код Шопенхaуера као и све остало објективација воље. У овом случају објективација воље "хтети сазнати".

Он је то објаснио овако:
Ja najpre dakle postavljam volju, stvar po sebi, potpuno prvobitnu. Кao drugo, njenu čistu vidljivost, objektlvaclju, - telo; a kao treće, saznanje, kao čistu funkciju jednog dela tela. Taj deo je i sam objektivizirano (postalo predstavom) hteti saznati, pri čemu je volji za njen cilj potrebno saznanje. Ova funkcija opet uslovljava ceo svet kao predstavu, samim tim i samo telo, ukoliko je ono opažljiv objekat, koja kao takav postoji samo u predstavi.

Шопенхауер из дела "О вољи у природи"

Дакле, хтети сазнати је оно што ствара представу а у тој представи се оно објективише као слика звана "мозак".
Тако да можемо претпоставити да пошто се та објективација "хтети сазнати" (мозак) у смрти мења, нестаје, изобличује, да самим тим и хтети сазнати која је у основи истог доживљава велику промену, тј нестанак. И да се тиме сусрећемо са вољом уопште, са ствари по себи.

Међутим, говоримо о области где појмови нестанка и настанка не важе. Тако да не можемо заправо рећи да "хтети сазнати нестаје", јер нестаје само његова објективација "мозак" а не оно што се тако објективирало и што не познаје простор, време, каузалитет, настајање и нестајање, једно, нити мноштво. Самим тим то не може нестати јер никада није ни настало. :neutral:

Ове Шопенхаурове речи могу то појаснити:
Dakle, jedino u odnosu na pojave pojmovi prestanka i trajanja nalaze svoju primenu, a ne u odnosu na ono što se u pojavama manifestuje, to jest u odnosu na suštinu-po-sebi stvari; zato, primenjeni na tu suštinu, ti pojmovi više nemaju nikakvog smisla. To se vidi i u činjenici da je nemoguće odgovoriti na pitanje koje polazi od tih vremenskih pojmova, i da je svaka tvrdnja u davanju takvog odgovora, svejedno s koje strane dolazila, izložena ubedljivim prigovorima. Mogli bismo, doduše, tvrditi da naša suština-po-sebi traje i posle smrti, zato što bi bilo pogrešno reći da ona propada; ali, mogli bismo isto tako da tvrdimo kako ona propada, zato što bi bilo pogrešno reći da ona traje i posle smrti; u stvari, tačno je i jedno i drugo. Tu bi se, dakle, moglo postaviti nešto nalik antinomiji. Međutim, ta bi antinomija počivala isključivo na negacijama. U njoj bi se subjektu suda odricala dva kontradiktorno suprotna predikata, ali samo zato što cela kategorija tih predikata ne bi bila primenljiva na taj subjekt. Ako se, međutim, njemu ta dva predikata odriču ne zajedno već pojedinačno, stiče se utisak da se kod njega dokazuje predikat kontradiktoran predikatu koji mu se odriče u tom trenutku. A to se zasniva na činjenici da se tu porede nesamerljive veličine, ukoliko nas problem premešta na teren koji ukida vreme, a ipak nam postavlja pitanje o vremenskim odrednicama, koje je, dakle, jednako pogrešno i pripisati i odreći subjektu; to upravo znači: problem je transcendentan. U tom smislu smrt ostaje tajna.

Шопенхауер
 
Poslednja izmena:
Предмети које опажаш наспрам себе и који се мењају обликом и величином како се помериш, јесу скуп слика у твојој свести. А међу тим сликама је и слика звана "мозак". Шта је ту провала?

Друго је питање шта се као тај скуп слика на тај начин објективише у нечијој свести.

Погледај овај блог:

Картезијански театар
http://forum.krstarica.com/entry.php/42368-Kartezijanski-teatar
 
Poslednja izmena:
Pa provala je da Sopenhauer na "taj" nacin ne razmislja niti on govori o slici mozga..mozda je to tvoj slobodan prevod ili preuzet los prevod.On stvarno govori o nacinu na koji nase misli i um zaposljavaju i volja gura u odredjene misli, sto sve spada pod Um.Osim toga on pojasnjava laznost kao i jacinu volje Razuma.
Jedino gde spominje rad Mozga je u opisivanju cinjenicnog stanja ( bioloski cinjenicnog) smrti.
 
Ja najpre dakle postavljam volju, stvar po sebi, potpuno prvobitnu.
Кao drugo, njenu cistu vidljivost, objektlvaclju, - telo; a kao trece, saznanje, kao cistu funkciju jednog dela tela. Taj deo je i sam objektivizirano (postalo predstavom) hteti saznati, pri cemu je volji za njen cilj potrebno saznanje.

Шопеанхуер

Болдовано. Шта мислиш о ком делу тела Шопенхауер овде пише мислећи на сазнање?

Јел о ***** или о мозгу?

Ако говори о мозгу, на њега се односе ове речи:

"Taj deo tela je i sam objektivizirano (postalo predstavom) hteti saznati".

Представа је ако ниси знала скуп објeкaта, опажаја, СЛИКА наспрам тебе.

„Svet je moja predstava": ovo je istina koja važi u odnosu na svako živo i saznavalačko biće, iako je samo čovek kadar da - apstraktno razmišljajući - bude nje svestan. Ako zbilja na taj način čovek biva svestan pomenute istine, u njemu se javlja filozofska razboritost. Tad mu postaje jasno i izvesno da on ne poznaje nikakvo Sunce i nikakvu Zemlju, već da svagda zna samo za oko što vidi Sunce, za ruku što oseća Zemlju; da svet, koji ga okružuje, postoji jedino kao predstava.

Sopenhauer

Тако да је оно што је постало представа, постало слика.

Наше тело је само део наше представе. И само слика, ово тело не може да садржи слике, јер је део слика.

Анри Бергсон

Мозак који је распрострта слика у простору, итд. итд.

Бергсон
 
Poslednja izmena:
Gloriana;bt271391:
Nisam dosla da se prepucavam nego da razgovaram.Mislim da moras promeniti ili skolu ili ucitelja ili pravac.

Мене не занима сврставање у филозофске правце него истина. Поделили сте филозофију на правце као да ту нема истине већ само разних праваца, разних мишљења, па остаје да се човек определи шта му се свиђа као у самопослузи.
Ако ниси знала у филозофији постоје докази. И то аподиктички апсолутни докази.
Ти очито ниси навикла на тако нешто, већ си навикла на млатитеље празне сламе, па мислиш да су и Шопенхауер, Бергсон исто такви млатитељи, па да свако може да пројектује на њихове списе своје безвезарије.

Не. Прави филозофи говоре јесно, недвосмислено, не остављајући тиме простора да неко пројектује своја утувљена му убеђења.

Шопенхауер је идеалиста изникао из Барклијеве и Кантове филозофије. Он се не бави у својим списима психолошким којештаријама него самом суштином онога што ти зовеш "реалан спољашњи објективан свет".
 
Poslednja izmena:
:ok: Interesanto je koliko ima ljudi koji vole da kažu o Šopenhaueru svoje mišljenje a da ga nisu ni čitali ,ili u najboljem slučaju obavestili su se o njemu iz druge ruke i onda nesporazumi i zablude su neizbežne.. i tako se uvreže predrasude koje ovoga genija oduvek prate.:think:
 
Poslednja izmena:
Apodikticki je ontoloska istina ( konacna stina). Apsolutno je sveobuhvatno. Reci da je nesto apodikticki apsolutno je opet jos jedna od neskolovanih provala.
Kada pricas u mnozini "Podelili ste filozofiju na pravce..etc" ne znam na koga mislis Ozimane. Kategorije je izmislio Aristotel pa mozes kod njega da se tuzis.
Bergson govori, pise i drzi predavanja o Interpretacijama stanja UMA.Na zalost ,nisi to razumeo.Ja sam procitala Sopenhauera ( na njegovom jeziku) .Zao mi je kada neko ko ima kako bi ti rekao " slike u mozgu" pametne ima a koje su promasile njihovu funkciju zbog neobrazovanja.Ponadala sam se dobrom razgovoru. na zalost brzo se pretvorilo kako to na Krstarici cesto biva, prepucavanje i takmicenje " ja sam u pravu a ti nisï". Tu stvarno nema filozofije.
 
Gloriana;bt271418:
Apodikticki je ontoloska istina ( konacna stina). Apsolutno je sveobuhvatno. Reci da je nesto apodikticki apsolutno je opet jos jedna od neskolovanih provala.

Postedi me tih infatilno bezveznih ad hominema.

Аподиктички значи коначна необорива истина. Самим тим таква истина је и "свеобухватна". Важи и овде и на крају свемира. Важила је и у прошлости, и сада, и важиће у будућности. Значи, та истина је АПСОЛУТНА !

Kada pricas u mnozini "Podelili ste filozofiju na pravce..etc" ne znam na koga mislis Ozimane

Мислим на такве попут тебе који мислите да је филозофија расправа о филозофским правцима а не о истини, и о којима је Шопенхауер све рекао овим речима:

"Несамостални философ извештава нас о томе, шта je овај рекао, шта je онај мислио и шта je онда неки други на то приметио и.т.д. То он упоређује, оцењује, критизира и тежи на тај начин да дође до истине; при чему сасвим личи на критичног писца историје. Тако ће он нпр. испитивати, да ли je Лајбниц када, за извесно време, био спинозист, и.т.д."
Шопенхауер

Kategorije je izmislio Aristotel pa mozes kod njega da se tuzis.

Аристотелове категорије немају везе са тиме.

Bergson govori, pise i drzi predavanja o Interpretacijama stanja UMA.

Ма да. Бергсон се бави млаћењем празне сламе како ти то замишљаш.

Јежим се од вас који не знате а дигнутог снобовског носа наступате као да знате.

Онај ко не зна, може да научи. А ви који немате појма, а мислите да знaте, можете само да са снобовских пиједестала на које сте се попели млатарате празним појмовима.

Пази само "Бергсон се бави интерпретацијама стања ума". :roll:

И ово изречено са висина дигнутог носа. И шта човек да каже на то? Осим можда ове Шопенхaурове речи:

Kao što su na turnir puštali samo međusobno ravne, učen čovek ne treba da raspravlja sa neznalicom, jer protiv njega ne može da upotrebi svoje najbolje argumente, pošto ovom nedostaje znanje da ih razume i proceni. Ako u toj bezizlaznoj situaciji ipak pokuša da ih ovom drugom objasni, to će najčešce ostati bez uspeha. Oni će, štaviše, uz upotrebu nekog lošeg i glupog protivargumenta, ostati u pravu u očima isto tako neukih slušalaca.

Sopenhauer
 
Poslednja izmena:

Back
Top