Za vjeki vjekova....

...sve te ljubavi , mladalačke - staračke , zamiru , nekako bolno , onih dana kad u nama zamre život....u njima , naročito u onim ljubavima koje su odraz prošlih dana , pa sve što su starije , mladalačkije , sve više su zpravo goli al za mladošću....ta tiha bol , zaodenuta , maskirana u mladalačkim ljubavima , zapravo je naše večno nemirenje sa starnjem i životnom konačnošću...još kao dete , pre nego li sam naučio dsa pišem po tarabama , razumeo sam svu bol i tugu Mitketovih kazivanja....i kadf god bih čuo taj monolog , seo bih negde u i tišini ćutao , dok je u meni odjekivala ona teška rečenica : moligu , moligu brgo da se vrne.....ona i danas istim intezitetom u meni odjekuje , samo bolnije , ličnije i bespomoćnije....o karasevdahu oću da vam pričam , ako me razumete...ovde je to tako rečito dato , da je bolje sami da pogledate , da bi me razumeli onako , kao što sami sebe razumete :

 

Back
Top