Majci

Naposletku
bi mi žao samo jedne žene
jedina je znala gledati u mene
i plesti ruke u naručje milo
gde li mi je telo
kopnilo i pilo
Ona zna k'o ponoć da se skući
gde vučjaci mile sve cvileći
a da suzi prosto ne da maći
ni tuge se setit taći
Želela je svoga sina
jer, tako me je uvek zvala
da odgoji u čoveka slavna
od kurjaka da napravi štene
od prosjaka da isklija seme
a po snazi svake od tih ćudi
da ga takvog prepoznaju ljudi
Molila me da ostanem odana
i kad žrtvu svoju za snove bih prodala
a pognutu glavu dizala mi stalno
Kraj nje jedine su oči bile
suzne što od vetra što od meke svile
pravila me na junaka
posred čela ostavila zvezde traga
nije dala
na me nije dala
ni kada me u čovečju ljudskom nije znala
Volela je od sveg najpre mene
dok sam cvala u sred njene sene
Naposletku, hvala samo jednoj ženi
što je njeno dobro
izniklo u meni
 

Back
Top