...omiljena staza ,- uhodana...

...moj nemir nije ubačen
ja ću
da ga izbacim
nema mu useljavanja
garantovano je suviše
ljudski
ne od moje ljudskosti
ono je drugo
i nije drugačije
i ako je pjesnik
tako htio...
...znam da čovjek hoda po svojim mukama
ali ne razumijem
zašto
utabanom stazom hoda...
 
Čak i pustinjski pjesak po sebi nosi vidljive tragove...
Je li mnogo tražiti da tragovi duše bestraga nestanu...
Da ne budu utabane staze kojima, bar ponekad, svjesno ili nesvjesno, prošetamo...
Meni su nekako vazda drage te...stare, utabane staze...koje nijedan Vjetar ne briše...:kpozdrav:
 

Back
Top