Ti idoli,uvijek eto oni i opet oni stvaraju neku buru u narodu,bili to ovi ili oni. Nekada sam pisao o tome,nekada davno,ispasce da se ponavljam ali nije tako. Uvijek kada cujem djecu,stariju djecu,pa onu jos stariju (jer koliko se god mi trudili da budemo veliki,odrasli,pametni nikada to necemo biti,samo mozemo kako starimo biti veca djeca,nikako manja) najezim se. Dobro mozda ja nisam u pravu, ali hajde neka ovo bude samo moje razmisljanje,pa molim da se neko ne nadje uvrijedjen.
Gledam,citam,a i pricam sa ljudima o tome ko su njima heroji, sta njima predstavljaju heroji i da li uopste postoje heroji,haj usput ove heroje da spojim i sa uzorima u zivotu. Pricaju oni meni heroj je ovaj,heroj je onaj,hmm ali zasto? E vidite kada dodjem do toga zasto mnogi pocnu da mucaju i gube svoju sigurnost. Eto vidis on nosi majicu sa slikom svog heroja-idola,on se kune u njega,ali ima problem sa pitanjem zasto? Meni nekako sve to smijesno,onako socno smijesno, pa onda postavim sebi pitanje,mora li covjek koji je poznat,cije je ime u narodu zvucno (nije bitno zbog cega) da bude heroj-idol ? Mora li to biti muzzicar,ratni zlocinac,politicar,glumac,fudbaler itd. (dobro ako je sportista to je i dobro,to se moze podrrzati,ali kao uzor nikako kao heroj ili idol).
Ja u zivotu sam imao dva heroja-idola-uzora,imao sam kazem jer nisu vise sa nama,ali ni jedan nije bio zvucno ime,nije bio poznat,niti ista slicno. Bili su ono sto sam ja danas,oni su me kao osobu naucili da volim,da ne mrzim,da budem posten,da se borim,da pomognem,milione savjeta za zivot mi dali i do sada ni jedan nije bio pogresan,bili str0gi kada je to trebalo ali umjereno, borili se za mene tako sto su od mene napravili covjeka,pruzili mi mnogo toga (materijalnog da) ali puno vise onog ljudskog,nikad mi nisu rekli NE vec napred pokusaj da bi vidio kako je kada padnes,ali uvijek su ruku pruzili da ustanem i rekli e sad vidis kako je kad padnes,drugi put neces pokusavati ono sto ne umijes,ne mozes,ne zelis. Oni su me naucili o zivotu mnogo toga i dalje ucim od njih,jer su ostavili iza sebe dovoljno toga da mogu uciti,moji heroji nisu istampani na majicama,ne dizu ih u vis na protestima,ne meze ih jedni zato sto drugi ih vole,moji heroji si samo moji. Ja sam spreman stati ispred svojih heroja,braniti ih,dati obrazlozenja,objasniti,reci zasto i kako,ja to mogu sa mojim herojima.-idolima,ali ti se gubis nakon prvog pitanja.
Da odma razjasnimo ne krivim tebe koji su ti heroji onakvi kakvi nisu moji,ne krivim te sto tvoji heroji uce da mrzis ili nesta slicno,uopste te ne krivim,samo kada te budem pitao zasto volio bih da mi odgovoris,cak i ako ne odgovoris nece mi smetati,ja nemam nista sa tim samo se nekada zapitam da li ja grijesim ili mozda pogresno razmisljam. HVALA
Gledam,citam,a i pricam sa ljudima o tome ko su njima heroji, sta njima predstavljaju heroji i da li uopste postoje heroji,haj usput ove heroje da spojim i sa uzorima u zivotu. Pricaju oni meni heroj je ovaj,heroj je onaj,hmm ali zasto? E vidite kada dodjem do toga zasto mnogi pocnu da mucaju i gube svoju sigurnost. Eto vidis on nosi majicu sa slikom svog heroja-idola,on se kune u njega,ali ima problem sa pitanjem zasto? Meni nekako sve to smijesno,onako socno smijesno, pa onda postavim sebi pitanje,mora li covjek koji je poznat,cije je ime u narodu zvucno (nije bitno zbog cega) da bude heroj-idol ? Mora li to biti muzzicar,ratni zlocinac,politicar,glumac,fudbaler itd. (dobro ako je sportista to je i dobro,to se moze podrrzati,ali kao uzor nikako kao heroj ili idol).
Ja u zivotu sam imao dva heroja-idola-uzora,imao sam kazem jer nisu vise sa nama,ali ni jedan nije bio zvucno ime,nije bio poznat,niti ista slicno. Bili su ono sto sam ja danas,oni su me kao osobu naucili da volim,da ne mrzim,da budem posten,da se borim,da pomognem,milione savjeta za zivot mi dali i do sada ni jedan nije bio pogresan,bili str0gi kada je to trebalo ali umjereno, borili se za mene tako sto su od mene napravili covjeka,pruzili mi mnogo toga (materijalnog da) ali puno vise onog ljudskog,nikad mi nisu rekli NE vec napred pokusaj da bi vidio kako je kada padnes,ali uvijek su ruku pruzili da ustanem i rekli e sad vidis kako je kad padnes,drugi put neces pokusavati ono sto ne umijes,ne mozes,ne zelis. Oni su me naucili o zivotu mnogo toga i dalje ucim od njih,jer su ostavili iza sebe dovoljno toga da mogu uciti,moji heroji nisu istampani na majicama,ne dizu ih u vis na protestima,ne meze ih jedni zato sto drugi ih vole,moji heroji si samo moji. Ja sam spreman stati ispred svojih heroja,braniti ih,dati obrazlozenja,objasniti,reci zasto i kako,ja to mogu sa mojim herojima.-idolima,ali ti se gubis nakon prvog pitanja.
Da odma razjasnimo ne krivim tebe koji su ti heroji onakvi kakvi nisu moji,ne krivim te sto tvoji heroji uce da mrzis ili nesta slicno,uopste te ne krivim,samo kada te budem pitao zasto volio bih da mi odgovoris,cak i ako ne odgovoris nece mi smetati,ja nemam nista sa tim samo se nekada zapitam da li ja grijesim ili mozda pogresno razmisljam. HVALA