Tuga

Ja ne znam kako da opišem tugu,
ona je tako prosta prefinjena stvar.
Tuga je veliki drug
za velike stvari,
kao što je čekanje letova iz daleka,
il' slušanje radija u neparu,
čekanje onoga što nas tek čeka,
i za emocije u kvaru...
Objasnite mi, naučite me,
koja je to reč vredna tuge?
Ni TUGA nije dovoljno tužno,
koliko je u njenom imenu ima.
Da nekad psuje mater svima,
i da nekad sasvim štima.
Nazovite je kako god,
nađite joj, po vama, sasvim adekvatno ime,
ali čak ni tada
ja se ne bih zadovoljila time,
jer ovu tugu ne umem da predočim,
i koliko je tu, pred vašim očima,
toliko je uopšte nema.
Ostaće u meni, netaknuta,
od svih tih ruku
osujećenih, ljubomornih žena,
muškaraca i telefonskih imena,
svih tih zagrljaja novih i poljubaca boljih,
i nekih drugih restorana,
i nekih lepših, vedrijih dana.
Tuga je moj saučesnik u ovom disanju
te supstance koju zovu vazduh,
i koja je objašnjena naučnim putem,
pa joj to VAZDUH lepo stoji.
A čime se ova tuga broji,
kakvim se klještima u oblik lomi,
kad nema početka ni kraja,
i ne znam joj razlog,
a opet,
tako mi fino stoji.
Tuga je prosta prefinjena stvar.
 

Back
Top