Mala pesma

Ne postoji reč kojom bih
mogla
da opišem ovu jednu noć,
mada je više noći...
Mada je mnogo dana.
Nema te pesme kojom bih se spasla
svega u meni,
ni prave rime da sastavim
tvoje prste,
tvoje usne i oči na jednoj,
samo jednoj stranici.
Nema tog kraja kojim bi se
pesma o tebi završila,
sve dok se misao o tebi
ne završava.
Ne nalazim prave note
da opletem njima san o tebi,
koje bi me zaglušile da ne čujem
sunce dok se rađa,
i dok nestaješ sa jastuka
kao ptica
koja žuri da odleprša.
Ja sam se posle tebe sa rimom
pomirila.
Jer, posle tebe,
više nisam sigurna da postoji pesnik
koji bi reč zlu o nedostajanju
mogao da kaže,
kvareći lepotu te čežnje
za daljinama koje nisu planine,
ni reke, ni tuđe zemlje.
I ne bi nijedan mogao
tvoje ime da ispiše
mesto naziva jedne ljubavne pesme,
a da ne pomisli kako te je teško
po njoj iscrtavati, skicirati,
pevati i svirati,
sanjati te, ljubiti, i maštati,
udisati i živeti.
Ja tebe ne mogu dovoljno da umanjim,
da ti stope u ove redove
stanu.
Ne mogu dušu da ti skupim
u dno ovih rečenica,
ni da ti kažem pesmom
koliko je tvoje mesto
u životu jednog pesnika
koji te pesmom nije zadužio.
Znaš,
mala je ovo pesma
za sve najlepše u tebi.
 

Back
Top