...ispovest pred nepoznatim u većini slučajeva sročena je kao tragedija , koje u njemu treba da probudi ljudskost i njenu saosećajnost - ona je više literalni rad , ispovedača , nego saopštavanje istine o događajima i karakternim stanjima ispovedača....u takvoj ispovesti , pripovedač sebe predstavlja kao žrtvu , nekog ko je razapet na životni krst....
...naravno , takva literalna tragična ispovest , nije moguća pred onima koji poznaju onog ko se ispoveda....
...s' druge strane , stranac nema izgrađena osećanja prema neznancu, pa stoga nema ni konkretnih jasnih emocija , koje probuđuju odgovornost za sudbinu drage poznate mu osobe - zato stranci u takvim prilikama nisu objektivni , tek su samo uviđajni ; što zbog lepog vaspitanja, koje se budi pred strancima , što zbog bezbedonosnih razloga koji su nužni u društvu nepoznatih osoba....
...sve u svemu , ispovest pred strancima u teškim životnim trenucima , nije preporučljiva - kao što je preporučljiva opšta neodređena jadikovka u vezi sveta u kom se živi, jer na neki način zbiližava nepoznate sagovornike i uvodi ih u svere upoznavanja....