Странци..

" А одувек је било лакше страхове, емоције и мисли поверити странцу, те странац постане и дражи него твој неко.. Јер он боље разуме и он ти већ душу познаје, помислиш.. Као да заборављаш зашто, ко се коме поверио о отворио? Странац познаје део тебе који без страха поклониш. Заволиш свој одраз и своју искреност у туђим очима.. Они драги међутим воле Те, и покушавају и прилазе, али Твоје најдубље емоције не знају, и не можеш им никада замерити што са тобом не деле оно што не делиш.. Они воле и желе, али на теби је.. Колико им близу дозволиш.. "
 
...ispovest pred nepoznatim u većini slučajeva sročena je kao tragedija , koje u njemu treba da probudi ljudskost i njenu saosećajnost - ona je više literalni rad , ispovedača , nego saopštavanje istine o događajima i karakternim stanjima ispovedača....u takvoj ispovesti , pripovedač sebe predstavlja kao žrtvu , nekog ko je razapet na životni krst....
...naravno , takva literalna tragična ispovest , nije moguća pred onima koji poznaju onog ko se ispoveda....
...s' druge strane , stranac nema izgrađena osećanja prema neznancu, pa stoga nema ni konkretnih jasnih emocija , koje probuđuju odgovornost za sudbinu drage poznate mu osobe - zato stranci u takvim prilikama nisu objektivni , tek su samo uviđajni ; što zbog lepog vaspitanja, koje se budi pred strancima , što zbog bezbedonosnih razloga koji su nužni u društvu nepoznatih osoba....

...sve u svemu , ispovest pred strancima u teškim životnim trenucima , nije preporučljiva - kao što je preporučljiva opšta neodređena jadikovka u vezi sveta u kom se živi, jer na neki način zbiližava nepoznate sagovornike i uvodi ih u svere upoznavanja....
 

Back
Top