od zlog gospodara...
jedan od onih dana kad ne znaš da li bi se vratio u krevet...pokrio dekicom preko glave, zaspao i čekao proljeće....
vani naslage leda...kiša je jutros padala i sad stegnulo....lampe u parku reflektiraju svijetlost kroz taj led...srce bi van....ali zimska oprema je obvezatna...a moja više onako jesenska....čudna neka subota...sve nešto fali..nedostaje..a ne mogu dokučiti što ili tko...nešto usporeno mi se vuče kroz stan....bezvoljno....pijem opet kavu....sve mi se nešto kroz glavu šeče možda sam pospana....a neki nevidljivi lanci vuku me stalno prema krevetu....i kad bacim tijelo na isti taj najdraži dio mojega doma...onda neke munje počnu sijevati glavom...tisuću misli se roje....te nisam učinila ovo....a jučer...pa kako sam mogla zaboraviti...i sve tako nešto...nešto me napada silovito, sve neki zaostaci na koje bih inače odmahnula rukom, nasmiješila se...i uradila kad mi opet dodju na pamet.....i tako od jutros...a kud god pogledam kao da nešto još fali...ili netko....
ma tko će znati ove naše ženske misli...pa ni sama ih nisam u stanju koji puta dešifrirati...sve nešto bih a možda i ne bih...ili definitivno ne bih...a onda opet bih...i tako te neke šarene balone puštam da mi lete kraj glave....a umor savladao tijelo i rukom ne mogu niti jedan dodirnuti...i dok oni tako osvajaju prostor moje glave, pokušavam napisati osječaj koji je u meni...ali već dugo slova, riječi ne idu....kao da me nešto blokiralo....zaustavilo sve ono što želim i što sam mislila da mogu opisati...napisati....podijeliti....kao zrakoprazni prostor u meni i oko mene....a opet nije....i jeste...
bezvoljno je moje midle name....danas....
kažu da je vrijeme uzrok tome....nekako im i ne vjerujem..bilo je i gorjih dana....a i boljih....bilo je i uspona i padova...ali su bili nabijeni emocijama...a sad...nešto prazno leti oko mene...
kao što jednom Scarlet reče: Sutra je novi dan....sutra ću o tome misliti....
jedan od onih dana kad ne znaš da li bi se vratio u krevet...pokrio dekicom preko glave, zaspao i čekao proljeće....
vani naslage leda...kiša je jutros padala i sad stegnulo....lampe u parku reflektiraju svijetlost kroz taj led...srce bi van....ali zimska oprema je obvezatna...a moja više onako jesenska....čudna neka subota...sve nešto fali..nedostaje..a ne mogu dokučiti što ili tko...nešto usporeno mi se vuče kroz stan....bezvoljno....pijem opet kavu....sve mi se nešto kroz glavu šeče možda sam pospana....a neki nevidljivi lanci vuku me stalno prema krevetu....i kad bacim tijelo na isti taj najdraži dio mojega doma...onda neke munje počnu sijevati glavom...tisuću misli se roje....te nisam učinila ovo....a jučer...pa kako sam mogla zaboraviti...i sve tako nešto...nešto me napada silovito, sve neki zaostaci na koje bih inače odmahnula rukom, nasmiješila se...i uradila kad mi opet dodju na pamet.....i tako od jutros...a kud god pogledam kao da nešto još fali...ili netko....
ma tko će znati ove naše ženske misli...pa ni sama ih nisam u stanju koji puta dešifrirati...sve nešto bih a možda i ne bih...ili definitivno ne bih...a onda opet bih...i tako te neke šarene balone puštam da mi lete kraj glave....a umor savladao tijelo i rukom ne mogu niti jedan dodirnuti...i dok oni tako osvajaju prostor moje glave, pokušavam napisati osječaj koji je u meni...ali već dugo slova, riječi ne idu....kao da me nešto blokiralo....zaustavilo sve ono što želim i što sam mislila da mogu opisati...napisati....podijeliti....kao zrakoprazni prostor u meni i oko mene....a opet nije....i jeste...
bezvoljno je moje midle name....danas....
kažu da je vrijeme uzrok tome....nekako im i ne vjerujem..bilo je i gorjih dana....a i boljih....bilo je i uspona i padova...ali su bili nabijeni emocijama...a sad...nešto prazno leti oko mene...
kao što jednom Scarlet reče: Sutra je novi dan....sutra ću o tome misliti....