KRIVA SAM ......

Ostaje mi zadovoljavanje sitnicama, nebitnim i prolaznim blagodatima života, koje ne mogu i neće predstavljati sreću na duge staze.
Ljude oko sebe trebam, ali ih ne zaslužujem, jer ne znam ih cijeniti na pravi način.
Znam da sam kriva, ali krivnju ne osjećam, jer osjećaji su odvrnuti na najmanje. Čak ni ne zavidim svima vama koji dišete punim plućima i živite život, a znam da bih mogla.
Emocije u meni tonu brzinom kojom kamen pada na morsko dno. I nikako da ih netko ili nešto izvuče s tog dna...


:kitis::kitip:
 

Back
Top