Sezona putovanja s jeseni

Kad mi je Aleksej prvi put rekao – Puši Tata – Odlučio sam da nemam pravo da ga plašim svojim Odlaskom, a toliko puta sam pre njega nemarno Odlazio. Potom je došla Misica, pogledala me svojim musavim okama u ono moje Veliko Ja i srce je okovano. Odlučio sam – Nemam prava da otvaram vrata podzemnog sveta pre neg me prozovu (pretpostavljam da će mi stići SMS ili nešto preko FB?).
I tako... sada ovo izgaženo telo morim tjelesnom kulturom koliko god puta mi to dozvoli vreme. Odlazim tamo medj, meni se čini, uglavnom, turoperatere, pokazivače, voajere trudim se da razvijam toleranciju, medju ove moje, sa ovim moji vršnjacima - matorim što očevidno žele da spreče proces starenja... ali trpim.
Vozim jutros, opet sa mislima koje me svakodnevno jure – Potrošačko društvo i kako pobeći, spreman na akciju, na znoj, da pobegnem od starosti, od bolesti od holesterola... Pogledam veliku tablu ispred kamenorezačke radnje ; ‚‚ VANSEZONSKA AKCIJA – VELIKI POPUST‚‚. Mozak primi informaciju, nacrta osmeh kakav dobijemo kad vidimo ili pomslimo na neku besmislicu i nastavim vožnju.
Stignem, na brzinu promenim patike, ekipa je tu. Ovaj sa loknama što vrcka, matori što se levom trlja po stomaku, desnom češe po jajima dok savršeno gradjenom studentu nudi da plati teretanu za ovu godinu jer ‚‚njemu je to sitnica, a možda će ovaj njemu jednom platiti starački dom‚‚ ... uf! Uštinem se da prećutim, zakrivim taban i cevanicom namerno lupim o dovratak – to baš boli – da skrenem misli.
Odradim svoj tretman. Na sluškama se vrti Fredy, ne mislim na sidu, ne mislim da ga nema, ne mislim na prolaznost. Mislim na nju. Proveravam, šalje signale – tu je. Misli na mene. Ja srećan – nedostaje mi.
Sednem u auto i nazad. Razmišljam o filmu Sabirni centar i rečenici – ‚‚Znao sam da je bolje da sam se obesio‚‚
Vozim.
Sada sa desne strane opet ista reklama na ogromnom panou – VANSEZONSKA AKCIJA. Setim se koliko puta sam pričao da smrt ima svoju sezonu i svoj broj – 3. Ovi mladji se smeju, a ja znam da je to vekovno znanje koje se stiče samim postojanjem, koje je upisano u genima.
Razmišljam, eto dokaza – sezonskih smrti, sam pratioc – Kamenorezac, javno je potvrdjuje svojim panoom.
A onda kroz glavu mi prodje da moje znanje govori da sezona počinje sa jeseni i da traje tokom zime. Kamenorezac – varalica? Lažna Akcija sniženja? Opsujem – Prokleto potrošačko društvo!
Pomislim ondak – Da nisam pogrešio? Ove jeseni nisam bio ni na jednom ispraćaju.
Tup – šaka o čelo!
Na lokaciji 3862 mog Kindla u knjizi sada mog omiljenog pisca umro je Tata. Veliki Tata – simbol svega što želimo postati, ideal kome samo dobre strane vidimo. Neobrijan, izmršaveo, onemoćao u borbi sa kancerom pluća. Nije ostalo ništa.
Za mene pitanje – otići ili čekati?
Sinoć je umro moj Uja. Čekamo termin sahrane. Beograd.
Sećam se kako je želeo sina. Jako. Dobio ga je. Onda je Ona otišla i povela sina.
Tehnoški višak. Fakultet nije pomogao. Njihovim odlaskom on je propao. Više njegova visina i markantnost nije davala efekat. Posla nema.
Zapalio je cigaru i rekao – Dobro je što si ostavio. Ja ne osećam vrhove prstiju – ove, pokazao je hvatajući se za svaki posebno, poslednje članke. Žuta brada, žuti brkovi. Odrastao tehnološki višak koji živi sa majkom, markantan gleda u daljinu za Njom i Njim. Život je u jednom trenutku stao.
Kamenorezac je slagao! Sezona je.
U kom to trenutku čovek zastane, stane...
Avantura nije dolazak na cilj - avantura je putovanje.
Putuj s mirom Ujo.
 

Back
Top