ПРВА ЉУБАВ...

Опрости ми
мили свете
што сам мали,
што сам дете
па не схватам
лепи цвете
зашто пчеле
на те лете
и што не знам
шта се збива
младост моја
том је крива
Док ме својим
оком гледи
зној са мене
већ се цеди
чудно мени
нешто ту је
срце бије,
одјекује
кад ми приђе
ја се губим
баш ми дође
да је љубим
Па руменим,
па црвеним
још сам млад
да се женим
ал ми просто
недостаје
као да ми
снагу даје
док лепрша,
док жубори
срце моје
пламом гори..
 
E,bas mi te je nesto zao.Tako si mlad,kako stihovi kazu,a ovamo....hteo bi da probas,kako to izgleda,biti zaljubljen!
Pa nece moci...dok malo ne poodrastes.Strpi se decko,nece ti izmaci,neka nesrecna ljubav,osim ako odmah ne uletis u neki nesmotreni,mladalacki
brak.To se najcesce desava,tako naivnima kao sto si pribogu,ti.
 
Lord Gledston;bt249782:
E,bas mi te je nesto zao.Tako si mlad,kako stihovi kazu,a ovamo....hteo bi da probas,kako to izgleda,biti zaljubljen!
Pa nece moci...dok malo ne poodrastes.Strpi se decko,nece ti izmaci,neka nesrecna ljubav,osim ako odmah ne uletis u neki nesmotreni,mladalacki
brak.To se najcesce desava,tako naivnima kao sto si pribogu,ti.

Ако си паметан као што у коментарима изгледа извућићеш поуку и схватити грешку, док је истина негде између :)

У сутону живота док замишљен стојим
пребирам успомене и снове бројим
искусио ја сам сву радост живота
па спокој миран чекам крај свог плота

Рођен у љубави, пробуђен с криком
одрастао на камену, окружен виком
живот сам газио, стрепећи пазио
од судбине бежао па јој опет долазио

Године што прођоше и тешке и лаке
нису сломиле моје кости јаке
за љубав и страст живот сам дао
да волим несебично ја сам знао

Од живота уморан смрти се не бојим
остварени снови сведок су да постојим
ал ме једно плаши док ово пишем
надживети ме мораш, јер ја за тебе још увек дишем.
 
Stihovi ti nisu nimalo skromni.Ti imas mnogo osecanja,mnogo o zivotu si razmisljao.Moja jedina ako tako mogu da kazem,za tvoje stihove,
to bi bilo,da zivot isuvise ozbiljno shvatas.Moje razmisljanje o zivotu,naprotiv,sasvim je suprotno od tvog.Ja sam veoma rano,shvatio,da je zivot
jedna prolazna pojava.Ne treba od njega ocekivati,nista spektakularno.Eto,taj sicusni spermatoizid,taj samo pod mikroskopom vidljivi crvic sa
repicem,doveo nas je na ovaj svet.Dosli smo,prosetali,neko se namucio vise,neko manje.Neko je to,kratko vreme,proveo u raskosi,neko u bedi.
Ali sve je to kratko,sve je to,ograniceno nasim kratkim trajanjem.Nema potrebe da uzdisemo,ako tesko zivimo.Kao sto nema svrhe,ni da se
neko,ko bogato zivi,isuvise u to uzda.Svi smo kao elektricna sijalica.Tacno se zna,koliko paljenja ima,koliki joj je upotrebni vek.I sta onda?
Pa nista.Bude ono....kvrc! I ostanu suze,ako ima neko da nas ozali.A vec sutra...red dolazi na druge....Prema tome...bez brige.Svi,i marsali
i prosti vojnici,i kraljevi i njihove sluge....svi se vidimo tamo,gde mrak i tama,vladaju...jednako za sve.I to je...jedina Bozja pravda!
 
Lord Gledston;bt250089:
Stihovi ti nisu nimalo skromni.Ti imas mnogo osecanja,mnogo o zivotu si razmisljao.Moja jedina ako tako mogu da kazem,za tvoje stihove,
to bi bilo,da zivot isuvise ozbiljno shvatas.Moje razmisljanje o zivotu,naprotiv,sasvim je suprotno od tvog.Ja sam veoma rano,shvatio,da je zivot
jedna prolazna pojava.Ne treba od njega ocekivati,nista spektakularno.Eto,taj sicusni spermatoizid,taj samo pod mikroskopom vidljivi crvic sa
repicem,doveo nas je na ovaj svet.Dosli smo,prosetali,neko se namucio vise,neko manje.Neko je to,kratko vreme,proveo u raskosi,neko u bedi.
Ali sve je to kratko,sve je to,ograniceno nasim kratkim trajanjem.Nema potrebe da uzdisemo,ako tesko zivimo.Kao sto nema svrhe,ni da se
neko,ko bogato zivi,isuvise u to uzda.Svi smo kao elektricna sijalica.Tacno se zna,koliko paljenja ima,koliki joj je upotrebni vek.I sta onda?
Pa nista.Bude ono....kvrc! I ostanu suze,ako ima neko da nas ozali.A vec sutra...red dolazi na druge....Prema tome...bez brige.Svi,i marsali
i prosti vojnici,i kraljevi i njihove sluge....svi se vidimo tamo,gde mrak i tama,vladaju...jednako za sve.I to je...jedina Bozja pravda!

Vidiš o životu treba razmišljati, ali ga prvenstveno treba živeti. Nisu svi životi ni sve smrti iste, naprotiv mnogo su različiti, jer i život i smrt je najvećim delom lična zasluga, svaki čovek je roman za sebe, ali roman koji on najvećim delom sam piše. Istina je da smo mi samo čestica u ovom svemiru, ali ja i ne živim zbog svemira i ne prihvatam da sam ta čestica, naprotiv važan sam sebi i bližnjima kao i oni meni i nema tog svemira koji je za mene veći od njih. zato treba biti bogat u osećanjima, jer materijalno je lažna vrednost i ne nosi se u grob, ali puno srce u trenutku smrti je svedok da nisi živeo i umro kao neki spermatozoid, već da su ti najbliži koji su oko tebe i koje si ti stvorio bogatsvo koje ostaje i kroz koje nastavljaš da živiš.
Život nije filozofija, ali na vreme usvojena životna filozofija ispunjava život i daje ti smer da ne zalutaš u ovom moru plavom.
 

Back
Top