Oči su beskorisne kada je um slijep...

i da imaš najbistriji pogled...i da imaš najsjajnije oči....najlješe boje...ne vrijedi to ništa kad ti je um i srce slijepo...ranjeno...osakaćeno....jer ono što oči vide to duša, srce ne osjeća...džaba sva ljepota svijeta koju vidiš....jer cijeniš samo ono što rukama možeš dotaknuti....primiti prstima...a ono najljepše prima se srcem...čuva se u tim ladicama naših duša i hrana je našem tijelu, duši..hrana u teškim danima...jer ne može me zagrijati, izmamiti mi smiješak na lice niti jedna stvar...ne veseli me kao ono što čuvam u srcu...pod srcem...i možeš dati cijelo kraljevstvo...ne vrijedi...jer srce ne znaš dati...


za sve moje dobre i drage duše koje čuvam u svojem srcu...u posebnoj ladici mojih sječanja i uspomena...a za one druge....daleko im kuća bila...
 
tek kad se vratim ovamo, tek onda shvatim da nisam nakaza, da ipak postoje ljudi koji osjećaju, koji su emocionalni, koji mogu drugo ljudsko biće osjetiti...u realnom svijetu ja sam čudakinja...freak....žele me uvjeriti da moji moralni horizonti nisu normalni...da moji pogledi na svijet škode ljudima oko mene...žele me uvjeriti da postanem ONI...i zato svima vama moje :heart:..jer kako kaže pjesma....svaka ptica svojem jatu leti...tako sam ja doletjela opet vama...

 

Back
Top