Da li da slavim, ili da žalim?

Danas mi je 51. godišnjica prijema u Partiju!!! Sećam se, 7. razred vršačke gimnazije, popodnevna smena, prilazi mi jedna drugarica iz razreda i onako, u strogoj konspiraciji, pita me da li sam voljan da me prime u Partiju, jer drugovi su odlučili da sam pogodan za Partiju - otac radnik, majka iz zdrave seljačke familije, nisam ni loš đak, siromašno stanje - pa eto, ako sam voljan da dođem na sastanak u 20 časova (ne sećam se više ni gde).
Velika odluka za mene - pitam ja Ćaleta i Kevu šta misle - Ćale zadrt komunista (nikad nije bio u partiji) - je ZA, Keva nazarenka, poštuje muža pa je i ona za (malim slovima).
Kad pogledam, prošlo je od onda 51 godina, Partiju nikad nisam menjao, bio sam i kažnjavan zbog račvastog jezika, bio sam i pohvaljivan, ali ono siromašno stanje mi je ostalo. Ko zna zašto je to dobro!
U junu je moja generacija slavila 50 Godina od Mature - nisam išao, možda je i bolje, jer pre desatak dana sam dobio slike sa proslave - strava - prepoznao sam samo petoro!!!! Ja sebe u ogledalu još vidim kao mladića, a ako me drugi vide onako kako ja njih vidim - UŽAS!!!!!!
Ko li samo izmisli kalendar? Pao mi je zbog njega i gornji i donji, idem da malo prilegnem pre ručka.
 

Back
Top