I uporno mu pričam,
al on me nečuje.
Inati se, okreće glavu.
Pravi se da me nikada neće shvatiti.
Misli da umišljam.
Oči mu pokazuju,
da smo daleko,
da izmedju nas crv sumnje buja.
Nepoverenje se podrazumeva.
Laži medju nama caruju.
To li je ljubav?
Ne, nije to ljubav.
Ništa to nije, niti veza, niti spajanje.
To se usidrilo,
tu izmedju nas,
samo slepilo i carstvo gluvih.
Tu gde mi sedimo,
krevet na kom ležemo.
On na jednoj, ja na drugoj strani,
okrenuti i udaljeni.
Ništa to nije niti ljubav, niti bol, do otupelost,
i predaja višegodišnjih ratova.
Ma pusti, kaže mi, sav u nerazumevanju.
Ma pusti, ti stalno nešto umišljaš.
Ne umišljam, dodje mi da mu vrisnem.
Naše ljubavi nema.
Naše vreme je izgubljeno.
Naša strast je pala.
I te tvoje ruke,
koje bi da me zagrle,
sad su mi kamen oko vrata.
Sad su mi udarac u moj ponos.
Ništa tu više nema, izmedju nas,
sve je prošlost.
Ni ti ni ja,
nismo više isti.
Ti i ja, više nismo ništa...
Samo uspomena će da nam na nebu sja...
M.S.Marstoj
al on me nečuje.
Inati se, okreće glavu.
Pravi se da me nikada neće shvatiti.
Misli da umišljam.
Oči mu pokazuju,
da smo daleko,
da izmedju nas crv sumnje buja.
Nepoverenje se podrazumeva.
Laži medju nama caruju.
To li je ljubav?
Ne, nije to ljubav.
Ništa to nije, niti veza, niti spajanje.
To se usidrilo,
tu izmedju nas,
samo slepilo i carstvo gluvih.
Tu gde mi sedimo,
krevet na kom ležemo.
On na jednoj, ja na drugoj strani,
okrenuti i udaljeni.
Ništa to nije niti ljubav, niti bol, do otupelost,
i predaja višegodišnjih ratova.
Ma pusti, kaže mi, sav u nerazumevanju.
Ma pusti, ti stalno nešto umišljaš.
Ne umišljam, dodje mi da mu vrisnem.
Naše ljubavi nema.
Naše vreme je izgubljeno.
Naša strast je pala.
I te tvoje ruke,
koje bi da me zagrle,
sad su mi kamen oko vrata.
Sad su mi udarac u moj ponos.
Ništa tu više nema, izmedju nas,
sve je prošlost.
Ni ti ni ja,
nismo više isti.
Ti i ja, više nismo ništa...
Samo uspomena će da nam na nebu sja...
M.S.Marstoj