Poagazena rec.............

Hm........Znam da sam rekao.............da necu vise pisati........ali nesto me vuce,ne da mi mira............Neka ceznja,neki nemir pritiska me..............Dusa mi treperi,krv gori poput plamena na Olimpu......Zasto? I dalje ne mogu a da se ne otrgnem utisku,da si TI negde tamo........ali nesto te drzi,sprecava da me nadjes....kada bih znao gde si..sa samim Necastivim bih se borio,protiv legija demona.....Zeno koju u isti mah kunem i proklinjem,a opet kojoj se nadam da ces zakoracati u moj zivot..............divlja i neukrotiva.............hm..........Kada ces se pojaviti ljubavi? Smem li te tako nazivati,a da ne ispadnem smesan i patetican?Zbog tebe sam spreman da pogazim jedino sto mi je preostalo.......rec.........cast.....Gledam kroz ljude kao kroz prikaze,smejem se sebi.............Nisam ti dobro zlato moje..........Dusa me boli........Sve me iritira.........I reka mi vise ne donosi spokoj..........lipa je ogolela,sasuile su su grane...........Poput moje nade.......Neka cudna jeza me podilazi........penje se duz mojih ledja.....tresem se kao prut.........Kazem prehlada je u pitanju......ali nesto mnogo gore me je snaslo........rekao sam Bogu nesto danas..........U mom pogledu sjaja odvec nema,poput svece koja je dogorela i plamena nema............pronadji me draga jos malo mi je ostalo..........makar samo da se pozdravimo.........da zaspim u tvome zagrljaju.........da osetim toplinu tvog tela......zar tvojih usana, pa neka me ne bude vise..........rado dajem svoj zivot..........previse zelim te ja...........ti si mi sve.........samo mi reci da si moja..........pa neka utonem u san........ali na tvojim rukama............moja dusa ce onda naci mir...........u tvojim ocima...........punim nade i ljubavi prema ovoj budali........i jedna suza tada zasijace u oku.........ne plasim se smrti..........to je samo jedan san..........To mi je jedina zelja.......makar samo taj jedan dan..i leptiri zive jedan dan...........a taj jedan dan znacice mi sve.........onda cu moci da se osvrnem na svoj zivot sa osecajem ispunjenosti....... zeno bez lika,bez imena..........

Tvoj Marko
 
Marko...nije pogazena rec vec nada coveka koji zivi za nju...Samo napred i nikako kraj zivota, jer on nam je jedini i dok imamo zivot ipak imamo sve, spoznaj i carobne trenutke zivota da bih mu se lako predao...
Zivot vredi vise od jedne reci od jedne ljubavi ako ona ne dodje doci ce druga samo neka ima zivota i tvoje borbe da mu prkosis Marko....
 
Hvala ti Dusala..........jos uvek imam malo nade............zelim da budem srecan,zasluzujem to.........ONA,ta zena bez lika,imena i stasa koju nisam imao cast da upoaznam u Realnosti,ce se pojaviti.I odgovrice mi na moje pesme pesmom,srcem svojim ce prepoznati srce moje,i izustice lsedece: "Da ja sam TA na koju si cekao,i kojoj si se nadao,i zbog koje si svoju rec pogazio."
 
...Markane,
-citam ove tvoje fragmentarne akvarele i pitam se da li sam trebao i ja ovako- nekako sebe preispitivati prije brodoloma i slobodno-izabranog sada, robin-krusoovskog ostrva .
Pises ovo Marko kao Kafka o svojoj Mariji i dao Bog pa ti bolje da prodjes !
Pozdravlja te , tvoj prijatelj,- Faraonn .
 

Back
Top