Psihosocijalni razvoj – od 20. do 25. godine života

Psihosocijalni razvoj – od 20. do 25. godine života

Životni ciklus – osam stupnjeva psihosocijalnog razvoja, Erik Erikson
Osam faza u teoriji razvoja Erika Eriksona ili životnom ciklusu, koje karakterišu specifični problemi sa kojima se jedinka susreće u odnosima sa stvarnošću tokom razvoja
priredio prof. dr Ljubomir Erić
Šesti stupanj “bliskost i intimnost nasuprot izolaciji” nastupa posle rešenja krize identiteta i završetka adolescencije, naziva se mlado odraslo doba i traje od dvadesete do dvadeset i pete godine , što odgovara genitalnom stadijumu psihoseksualnog razvoja Frojda.
U ovom periodu pojedinac biva uključen u takve aktivnosti kao što su traženje bračnog druga, udvaranje, ljubav, brak i početak porodičnog života. Većina mladih ljudi nastoji da završi ili usavrši svoje obrazovanje i postavi temelj za nezavisan porodičan život. Intimnost i intimni odnosi i veze s drugom osobom ili osobama cilj su takvih aktivnosti. Međutim, za takvu intimnost nužno je razvijeno osećanje identiteta, pa mlada osoba mora da zna ko je i šta je, pre nego se izloži riziku da sebe investira ili izgubi u nekom drugome.
Erikson, kao i Frojd, smatra da je u tom razdoblju pojedinac sposoban za socijalnu i seksualnu intimnost s nekom drugom osobom. Seksualna aktivnost u periodu adolescencije većim je delom motivisana traženjem identiteta nego postizanjem zadovoljstva. Međutim, za Eriksona genitalnost znači više nego za Frojda. Genitalna zrelost ne znači samo sposobnost postizanja uzajamnog orgazma s partnerom suprotnog spola, već i poverenje i ljubav između njih, zajedničko življenje, rađanje dece i brigu za decu i njihov razvoj. Po tom shvatanju genitalnost nema mnogo veze sa slobodnom ljubavlju a zrelost ne znači samo sposobnost postizanja dobrih orgazama, već i podnošenje seksualnih frustracija bez regresije i posledica.
Intimnost znači i voljnost da se identitet fuzioniše s identitetom drugih osoba, suprugom, prijateljima, braćom ili sestrama, roditeljima, rođacima itd. Takvo fuzionisanje trebalo bi da bude bez straha i opasnosti da će pojedinac time izgubiti deo sebe. Pravi ili smisleni brak je moguć jedino onda ako dolazi do takve fuzije identiteta muža i žene. Pojedinac koji nema identitet ili kod kojeg je takav identitet slabo razvijen ne može da ostvari takvu intimnost i brak u takvom značenju. Zbog toga brakovi takvih osoba nisu pravi i ne traju dugo, što je slučaj s brakovima adolescenata, koji su u mnogo slučajeva pokušaj da se bračnom vezom s drugom osobom pronađe sopstveni identitet ili da se taj identitet pronađe uz pomoć druge osobe, što je karakteristično za žene.
Uspostavljanje intimnih veza je povoljno rešenje krize na ovom stupnju razvoja. Nepovoljno rešenje krize dovodi do izolacije od drugih ljudi i zaokupljenost samim sobom, odnosno izbegavanje ili nesposobnost da se ostvare intimne veze s drugim ljudima. Takvo stanje dovodi do socijalnog usamljivanja, osećanja praznine i nepotpunosti života.
Kada dođe do povoljnog rešenja krize intimnosti javlja se nova vrlina, posebna psihosocijalna snaga - ljubav. Ona nije samo erotski ili romantički odnos između dve osobe, već trajna predanost sebe drugome usprkos tome što to katkada zahteva brojne kompromise.
Valja reći da ego snaga pojedinca zavisi uvek od karaktera ljubavne veze, a to znači od partnera, odnosno njegove spremnosti da učestvuje u odgajanju dece, stvaranju zajedničke ideologije koja je u osnovi takvog odnosa.
 

Back
Top