ali i vama dragi moji laka noćica....ženske...pazite kad kastrirate muškiće....hihihihihihihii......
Pepeljuzi je bilo 75 godina.
Nakon sretnog i ispunjenog zivota sa sada pokojnim princem, spokojno je provodila dane u svojoj stolici na ljuljanje, promatrajuci svijet sa svoga trijema u drustvu svog macka Alana. Jednog suncanog popodneva, niotkuda se pojavi Dobra Vila. Pepeljuga rece: "Dobra Vilo, odakle ti nakon svih ovih godina?" Dobra Vila odgovori: "Kako si vodila sretan i zdrav zivot otkad smo se zadnji put vidjele, odlucila sam ti ispuniti tri zelje. Ima li nesto za cim tvoje srce jos zudi?" Pepeljuga je zatecena i presretna, a nakon pazljivog razmisljanja i skoro ispod glasa izgovori prvu zelju: "Zeljela bih biti besramno bogata!" U istom trenutku, njezina stolica na ljuljanje pretvori se u cisto zlato. Pepeljuga je bila zapanjena. Alan, njezin stari odani macak, skocio joj je iz krila i smugnuo u kut drscuci od straha. Pepeljuga rece: "O hvala ti Dobra Vilo."
Dobra Vila odgovori: "To je najmanje sto mogu uciniti. Sto ti jos srce zeli?" Pepeljuga pogleda svoje krhko tijelo i rece: "Zeljela bih da sam opet onako mlada i lijepa kao nekad." U istom trenutku zelja joj se ostvari. Pretvori se opet u mladu ljepoticu i prozmu je osjecaji koje je vec odavno bila zaboravila.
Tada je Dobra Vila upita: "Imas jos jednu zelju; reci mi je." Pepeljuga pogleda prema preplasenom macku u kutu i rece: "Zelim da mog starog macka Alana pretvoris u prelijepog i privlacnog mladica." Pomocu carolije, Alan se odjednom potpuno preobrazi - a kad je gotov stao pred Pepeljugu, bio je najljepsi mladic kojeg je svijet ikada vidio, toliko divan da su mu ptice s neba pocele padati pred noge. Dobra Vila opet se obrati Pepeljuzi: "Cestitam, Pepeljugo, uzivaj u svom novom zivotu." I uz plavicasti bljesak elektriciteta - nestade. Nekoliko nijemih trenutaka, Pepeljuga i Alan gledali su se u oci. Pepeljuga je sjela, bez daha gledajuci u zapanjujuce najsavrsenijeg mladica kojeg je ikad vidjela. Tada je Alan prisao Pepeljuzi i cvrsto je zagrlio svojim misicavim rukama. Nagnuo se nad nju i svojim toplim dahom milujuci njenu zlatnu kosu, tiho joj na uho sapnuo: "Kladim se da ti je sad krivo sto si mi odrezala jaja."
Pepeljuzi je bilo 75 godina.
Nakon sretnog i ispunjenog zivota sa sada pokojnim princem, spokojno je provodila dane u svojoj stolici na ljuljanje, promatrajuci svijet sa svoga trijema u drustvu svog macka Alana. Jednog suncanog popodneva, niotkuda se pojavi Dobra Vila. Pepeljuga rece: "Dobra Vilo, odakle ti nakon svih ovih godina?" Dobra Vila odgovori: "Kako si vodila sretan i zdrav zivot otkad smo se zadnji put vidjele, odlucila sam ti ispuniti tri zelje. Ima li nesto za cim tvoje srce jos zudi?" Pepeljuga je zatecena i presretna, a nakon pazljivog razmisljanja i skoro ispod glasa izgovori prvu zelju: "Zeljela bih biti besramno bogata!" U istom trenutku, njezina stolica na ljuljanje pretvori se u cisto zlato. Pepeljuga je bila zapanjena. Alan, njezin stari odani macak, skocio joj je iz krila i smugnuo u kut drscuci od straha. Pepeljuga rece: "O hvala ti Dobra Vilo."
Dobra Vila odgovori: "To je najmanje sto mogu uciniti. Sto ti jos srce zeli?" Pepeljuga pogleda svoje krhko tijelo i rece: "Zeljela bih da sam opet onako mlada i lijepa kao nekad." U istom trenutku zelja joj se ostvari. Pretvori se opet u mladu ljepoticu i prozmu je osjecaji koje je vec odavno bila zaboravila.
Tada je Dobra Vila upita: "Imas jos jednu zelju; reci mi je." Pepeljuga pogleda prema preplasenom macku u kutu i rece: "Zelim da mog starog macka Alana pretvoris u prelijepog i privlacnog mladica." Pomocu carolije, Alan se odjednom potpuno preobrazi - a kad je gotov stao pred Pepeljugu, bio je najljepsi mladic kojeg je svijet ikada vidio, toliko divan da su mu ptice s neba pocele padati pred noge. Dobra Vila opet se obrati Pepeljuzi: "Cestitam, Pepeljugo, uzivaj u svom novom zivotu." I uz plavicasti bljesak elektriciteta - nestade. Nekoliko nijemih trenutaka, Pepeljuga i Alan gledali su se u oci. Pepeljuga je sjela, bez daha gledajuci u zapanjujuce najsavrsenijeg mladica kojeg je ikad vidjela. Tada je Alan prisao Pepeljuzi i cvrsto je zagrlio svojim misicavim rukama. Nagnuo se nad nju i svojim toplim dahom milujuci njenu zlatnu kosu, tiho joj na uho sapnuo: "Kladim se da ti je sad krivo sto si mi odrezala jaja."
