I opet uzdah,
zamišljen pogled daje.
I opet tuga,
kraj mene staje.
Čudna slika.
Oko mene,
sve same uspomene.
Po meni, u meni,
samo umorne seni.
Dolaze da mi kažu,
da sreću otkažu.
Da pružim ruku,
stisnem ih jače.
Da podare mi muku,
pa da zaplačem.
Ali to je zaista,
druga vrsta ljubavi.
Kad tražim dodir,
dodirne me.
Kad tražim srce,
podari mi.
Kad u mislima je idealni.
Ali to je zaista,
druga vrsta ljubavi.
M.S.Marstoj
zamišljen pogled daje.
I opet tuga,
kraj mene staje.
Čudna slika.
Oko mene,
sve same uspomene.
Po meni, u meni,
samo umorne seni.
Dolaze da mi kažu,
da sreću otkažu.
Da pružim ruku,
stisnem ih jače.
Da podare mi muku,
pa da zaplačem.
Ali to je zaista,
druga vrsta ljubavi.
Kad tražim dodir,
dodirne me.
Kad tražim srce,
podari mi.
Kad u mislima je idealni.
Ali to je zaista,
druga vrsta ljubavi.
M.S.Marstoj