Dokle ćemo se stideti sami sebe?

Juče uveče, a i danas opet, kod novosadske „Trčike“, u centru grada, na onom panou gde se svašta kači, istina sa malim zakašnjenjem, video sam nešto što me je zgrozilo. Radi se o nekakvoj sportskoj manifestaciji na Dunavu, koja je završena 30. juna, a na kojoj su učestvovale ekipe iz cele Evrope. O čemu se tačno radi ne znam, niti me zanima. Ono što mi je privuklo pažnju jeste mapa Evrope, na kojoj je svaka država prikazana u bojama svoje zastave; svaka država, osim, pogađate, Srbije. Srbija je prikazana sa jugoslovenskom trobojkom. Da, sa jugoslovenskom trobojkom, na polovini 2013. godine. Znači, sve države u Evropi imaju pravo na svoju zastavu, samo je Srbija nema. Zašto? I dokle tako? Čak i da su pomenutu mapu i plakat radili stranci - bez pardona - morali bi znati kako izgleda zastava svake države učesnice, a ova naša država bi morala zahtevati izvinjenje ili čak zamenu plakata. Osim, naravno, ako ga nije radio neko odavde, iz inata ovoj državi. Zanima me dokle ćemo se kao narod i država stideti sami sebe, svog identiteta, svojih korena, svoje tradicije, svojih simbola... i svega ostalog... Novosađani, ko ne veruje, brzo u Ulicu Kralja Aleksandra, iza Trčike, ka katedrali... možda će plakate skinuti danas ili sutra. Pih.
 
Nacije i zastave.

To su istorijski odrađene tričarije, mogu još samo da posluže samo za jeftinu manipulaciju nezrelih i isfrustriranih indijanskih plemena. Njihovim podanicima je dosta da istaknu zastavu i odmah su toliko ponosni da im nimalo ne smeta što su im već dvadeset godina neprekidno poderane gaće ('oće to i od preteranog prdeža)

Ne znam zašto se uopšte zamajavaš tim stvarima, nemaš svo vreme ovog sveta, bolje radi na sebi.

Novi Sad nudi mnogo bolja mesta za to nego oglasni pano kod Trčike. Koristi vreme dok si tamo.
 
...ljudi ovde ne žive - uvde se samo umire - u bezdnu .... a i samrtnici nemaju državu... pa kad se bolje razmisli i štaće im...e , kad umremo , mi postajemo državljani Nebesne Srbije - čiji je utemeljivač Sv. Velimirović...e tamo , ta država ima zastavu...stoga nema razloga za frku , sem onima koji žure da stanu ispod te zastave !...pa dobro nek idu preko reda !
 
Demijurg;bt238600:
Da, samo države. Ha ha ha... :rida: Shizofrenija...


Šizofrenija? Po čemu?

Ja bi pre, onako klot, rekla, da je šizofrenija verovati u iluziju koja ne postoji. Ne zaista. Ne u rl. Najposle, to je jedna od osnovnih postavki šizofrenih ljudi, to što čuju glasove i vide ono čega nema. Nepismeni i mulci poistovećuju šizofreniju sa višestrukom ličnošću; mada mnogi stručnjaci smatraju da je "višestruka ličnost" isto što i teleportacija u Star Treku. Odnosno, da uopšte ne postoji.

Što bi to znale pevaljke koje svoje turbofolk bulšite krste pogrešnim poremećajem? Na stranu pevaljke.


Ja vidim zemlju, ali ne vidim državu; i kad bih videla državu, uplašila bih se za svoje mentalno zdravlje. Ako bih ovde videla državu, pomislila bih da neki đavo debelo ne valja sa mnom. Taman kolko bih se poplašila da vidim teleportaciju. Obzirom da ni jedna od tih stvari, zapravo, ne postoji.

Ali utešimo se. Fizičari su na ivici priznanja da postoje multiverzumi i paralelne stvarnosti. Što i mi jednom ne bi bili država?


Ne usuđujem se da osporim eventualno postojanje teleportacije jednom i nekada, i isto tako ne mogu osporiti ni takvu jednu mogućnost. Teoretski, sve je moguće.


Ali ne još. I definitivno ne sada.
 
šizofrenija

"O ovoj mentalnoj bolesti ponekad imamo pogrešnu predstavu, zasnovanu uglavnom na površnim televizijskim filmovima. Stručnjaci kažu da se šizofrenija manifestuje sledećim simptomima i načinima ponašanja:
povlačenjem iz društva
depersonalizacijom, intenzivnom anksioznošću i nerealnim odnosom prema svetu i ljudima
gubitkom apetita
nevođenjem brige o ličnoj higijeni
halucinacijama (osoba čuje glasove i vidi slike koji ne postoje)
zabludama raznih vrsta
osećajem da je obolela osoba pod vlašću nepoznatih sila

Osoba obolela od šizofrenije neće pokazivati sve ove simptome, već neke od njih. U nekim slučajevima, bolest može biti očigledna po bizarnom ponašanju obolelog. Na primer, šizofreničar se može umotati u aluminijumsku foliju u uverenju da će ga to spasti od prodiranja zloćudnih talasa u njegov mozak.

Ova bolest može varirati, dok se obolela osoba bori da je stavi pod svoju kontrolu. Kada je bolest na vrhuncu, ona može biti očigledna po alogičnim rečeničnim konstrukcijama. Neželjena posledica šizofrenije može biti i nekontrolisani bes i nasilje. Šizofreničari mogu imati i pasivne faze bolesti, kada im je "sve ravno", deluju nepokretno i neemotivno. To su dva ekstrema u okviru kojih se odvija ponašanje obolelog od šizofrenije. To ponašanje može biti predviljivo i nepredvidljivo.

Sada ćemo detaljnije pobrojati simptome, svrstane po grupama:

Aktivni simptomi: osoba čuje glasove, oseća se kao da je pod konstantnom prismotrom, izgovara novostvorene reči bez značenja.

Pasivni simptomi: socijalno povlačenje, teškoće u izražavanju emocija, teškoće o osnovnom vođenju računa o sebi, nesposobnost da se oseti zadovoljstvo (ove simptome ponakad posmatrači pogrešno nazivaju lenjošću).

Kognitivni simptomi: teškoće u procesiranju informacija, u razumevanju okoline, kao i u pamćenju jednostavnih zadataka.

Afektivni simptomi: primetna depresija; veliki je broj suicidalnih pokušaja među šizofreničarima.

Da objasnimo neke od ovih simptoma. Ponekad se kod šizofreničara javlja potpuni nedostatak interesovanja za socijalni život, praćen neizražavanjem emocija i hladnom pojavom. Kada je reč o halucinacijama, osoba može imati snažan doživljaj bića ili predmeta koji su stvarni samo za njega. Na primer, šizofreničar može gledati u senku, a doživeti je kao realnu osobu."

...možda se ciljalo na Kognitivne simptome , koje mi uglavnom kolektivno ispoljavamo kad je reč o državi , pa samim tim i o njenim simbolima kao šo je reč o zastavi ....kako shvatiti činjenicu da mi ono što je informacija / naučno otkriće i naučna istina / odbacujemo , a ono što je rekla kazala žutarskih novinara , saopštenje i vest doživljavamo kao informaciju ...onda zaista ne razumemo okolinu / u političkom pa i u svakom drugom životnom smislu / i dolazimo u konfliktne situacije koje nas frustriraju i sunovraćuju.... a sunovrat , društveni , nemoguć je bez duhovnog...i tako u toj duhovnosti ništavila mi i nemamo pamćenje....stoga kod nas: silovanja dece naše nisu silovanja ; ubijanja nisu ubijanja ; pljačke nisu pljačkanja --- pa tad silovatelji , ubice , pljačkaroši ; jednom rečju ljudski šljam i zlo , nisu to što jesu , već su idoli , elita... oni nas predstavljaju ....

...ja sam skromnog stanovišta da nije reč o kolektivnoj šizofreniji...to je jedan od načina da se svaki društveni pojedinac oslobodi lične odgovornosti za stanje u njemu i oko njega...računa se da psihički oboleli nisu odgovorni za postupke svoje i onih oko njega...ta takozvana olakšavajuća okolnost , konstruisana na medicinskoj proceni kolektivnog stanja , to je još jedna u nizu prevara , koja nastoji da sakrije istinu o nama kao kolektivu i o pojedincu kao odgovornom elementu kolektiva....dakle, mi kao stanovništvo mnogo smo kvarni i zli jer negujemo , podržavamo i razmnožavamo zversko ništavilo , njegovu bahatost i prostakluk u svim sverama društvenog života...ta naša ništavnost manifestovala se u poslednjim događajima u obrazovanju ... dakle, kod nas nije na sceni kolektivna šizofrenija već institucionalno kolektivna bahatost , primitivizam i duhovno ništavilo .... i sve to hoće jošte i da ima zastavu...što je mnogo , mnogo je...a ako ovo nije za stid , onda štaje....?
 
Da li je Srbija drzava?
Nije zato sto ne ispunjava prvi svoj princip, a to je teritorijalnost.

Da li je Srbija demokratski uredjena drzava?
Nije. To je zemlja organizovanog kriminala od pocetka pa do kraja.
Ne postoji segment u Republici Srbiji koji nije zahvacen organizovanim kriminalom. Od skolske, drumske, zdravstvene, farmaceutske, i ko zna kakve mafije. Vlast neprestano o mafiji prica, uglavnom kada traze izgovore.
Politicke elite su zamenile ulogu, i umesto da se bore protiv organizovanog kriminala, oni su sami postali eksponenti organizovanog kriminala.
Nosioci obicnog kriminala, recimo sverca narkotika, su ili ubijeni, ili u zatvorima, ili u bekstvu.
A droge na ulicama nikada nije bilo vise, i cene narkotika nikada nisu bile nize. Narkotici su dostupni i osnovcima i kostaju manje nego uzina.
Formirala se nova politicka narko-mafija, i borba protiv njih se svodi na borbu protiv drzave.

Da li je Srbija drzava?
Nije. Drzava nece ucestvovati u trovanju gradjana, ili ce makar informacije uciniti dostupnim.

Mozes je zvati drzava. Mozes je zvati onako kako se prema tebi ponasa.
Ja cu je zvati neprijatelj. I tako cu se prema njoj ponasati.
Ko mene kamenom, ja njega sa dva kamena. Ko mene hlebom, ja njega sa dva hleba.
 
Poslednja izmena:

Back
Top